KOMENTARI
Nadnas = IZMEĐ MEĐE
NASLOV = Nemoj mene farbati
Podnas = Pa ti objekti, te komunalije, papiri čine takvu farmu, da izrazimo se našim zdravo seljačkim govorom svinjac,skuplji su barem 30 posto. Pa nema veze, sve će to narod pozlatiti. A tu se ipak misli na naše seljake i poljoprivrednike. Rekli bi šišaj ga
Autor: glavni urednik, Damir Rukovanjski, mag.ing.agr.
Ne može kod nas da nešto ne štima. I to tamo gdje se nitko nebi nadao. Odjednom u vrijeme sjetve nema sjemena ječma ni za lijek. Nema pa nema. Na kraju ispalo da nema ni tritikalea. Netko će reći, pa nemojte sijati to. No, ima stočara kojima je upravo ječam i tritikale važna komponenta u smjesama. I u sve kalkulacije, ali i kvaliteta koju postižu u proizvodnji hrane za svoje svinje, ugrađen je ječam proizveden na njihovim poljima i sušen u njihovim kapacitetima, gdje je i skladišten. I vidi vraga. Prođe i idealno vrijeme za sjetvu a ječma nema. No, i tu treba veza. Pa na kraju pronađu ječam, ali malo kasnije. Proizvođači su naviknuti da imaju problema, ali nikako ovako na mjestima gdje to očekuju.
Papirologija i administracija je inače redoviti problem. Jedan bračni par otkaz je u svojim tvrtkama dao još prije dvije godine i od onda su u akciji podizanja novog, suvremenog svinjca. Dvije godine treba jesti, grijati se, udisati zrak. Papir na papir. I dok se nama vrijeme činilo da je proletilo, ipak nas je dotična gospođa podsjetila da je naš prvi kontakt bio još prije dvije godine i da samo ona i suprug znaju kako žive, i kako su živjeli sve to vrijeme. I objekat je tu. Ide oprema, pa dok dođu svinje, odnosno nazimice. A onda dok se počnu prasiti, pa dok prve prasce plasiraju i naplate. Još godina treba. Pa tko voli nek izvoli. Tu je i dvije godine počeka s otplatom. Ajde barem to. Međutim, neka netko kaže da nismo u pravu. Pa ti objekti, te komunalije, papiri čine takvu farmu, da izrazimo se našim zdravo seljačkim govorom svinjac,skuplji su barem 30 posto. Pa nema veze, sve će to narod pozlatiti. A tu se ipak misli na naše seljake i poljoprivrednike. Rekli bi šišaj ga.
Ajde što će nas oderati banke, ali i vlastita administracija. Jedan naš vrhunski svinjogojac podizao je farmu po uzoru na sve one što ih danas imamo po Austriji, Njemačkoj i Danskoj. No, onda su mu oni koji te papire kontroliraju to vratili jer im nešto nije bilo jasno. Zašto na farmi u elaboratu piše da treba hladnjak. I te dileje o kojima ovisi sudbina cijele jedne obitelji ne razumiju da frižider na farmi nije za držanje piva, već radi opreme i čuvanja sjemena. Ili tko me ne razumije sperme nerastova. No, vratili su čovjeku cijeli elaborati nazad. Onda je on nazvao telefonom i pojasnio, pa to i napisao i poslao elaborat nazad. Onda su opet mu vratili i rekli da za kupnju opreme u prostoriji za radnika i veterinara mora točno napisati dimenzije ormara, koje je marke i ponudu za kupnju takvog ormara. I onda je on uzeo metar i izmjerio sve to i napisao im. I onda čekao. Pa je na kraju sjeo u automobil i dok im mamu, maminu, nije u oči sve istresao nije im bilo jasno da čovjeka ne zajebavaju. I kada je sve bilo gotovo iz HBOR je došla specijalna komisija. Došlo je njih desetak strašnih stručnjaka. Cijeli dan su se muvali po farmi. No, postavljali su takva pitanja koja su jasno dala do znanja da se dotična komisija, čije je mišljenje zadnje, u svinjogojstvo razumije kao u lanjski snijeg, te kao slon u ronjenje u moru. I ne stide se čak i pitati gluposti. I zamislite kakav je to osjećaj kada čekate od takvih zeleno svijetlo za početak posla. I prošlo je to. Farma danas postoji. Međutim, taj isti elaborat je htio koristiti i za drugu svoju farmu pored njega. I zamislite, taj projekat je odbačen samo pola godine nakon izgradnje ove. Sada da me vidite pitali bi me da li je čovjek prolupao. Nije. Pa naš seljak je naučio na sve to. A onda kada se on pokuša u toj šumi budalaština pokuša snaći još će mu netko reći da je nešto smuljao. Pa tjeraju nas da smuljamo. Pa moraš makar izmisliti dimenzije ormara. Kada prođe projekat i dobiješ novce za konačnu realizaciju dođeš u salon namještaja po svoje ormare koje si mjerio. I tamo više nema toga ormara visine od 70 cm, već samo onaj od 80 i tip koji ne odgovara prvoj ponudi rađenoj prije dvije godine. I već si napravio prekrašaj i voljenu majčicu zemlju pokušao prevariti.
Mednas = Neki novi ljudi
Imamo i jednu novu pojavu na našem poljoprivrednom nebu. Jedni su otišli, drugih nema, negdje se pojave novi. Očito je recesija mnoge rasturila. I to se nažalost radi o velikima koji su činili i značili nešto. Saga o Đakovštini je svima jasna. No, mnoge više nismo vidjeli na sajmu u Bjelovaru. Nema više StepCO-a iz Velike Gorice. Nestao Stepanić, pa ipak uskrsnuo kod prodavača Massey Fergusona. Otamo je opet negdje u plinski posao otišao Zoran Miškulin. Taj je čovjek bio alfa i omega Masseya u Hrvatskoj od same njegove pojave. Njegov je stav bio važeći za sve. Kada taj rođeni trgovac nije uspio nešto mnogo s Masseyom sumnjamo da će moći i već spomenuti Stepanić. Možda nešto ne štima ni sa samim brandovima kao što su Case, Steyr, Landini, McCormick. Mogli su ti proizvođači ovdje na naše tržište dovesti i japanskog menađera da im prodaje njihove marke traktora. On bi sirotan poludio. Izvršio bi hara kiri. Siromašak bi se vjerojatno ubio. Što možeš sam napraviti. Pa godinama, i godinama na nekom području treba ulagati u promociju, reklamu, kvalitetne stavove i stvaranje javnog mnijenja. Kakav je sad posao pred novim zastupnicima Case i Masseya. Crnački. Ubitačan posao. Ni ne znaju što ih čeka. A ako proizvođači tih mašina ne misle uložiti bar pet puta više sredstava u ovo tržište, nikakav zastupnik ni stručnjak za prodaju mehanizacije neće pomoći. Agronom d.o.o. iz Požege dobio je bez sumnje dobar brand. Case i Steyr. No, tu su ulaganja u servise, ljude, preuzeo je dobar dio kadra iz StepCO-a, ali i iz Novocommerca i Laterana. Da li će se to vratiti. I da prodaja ovih strojeva poraste i 300 posto, teško da se tu može naći računica. A posebno ako te velike korporacije koje u svojim redovima imaju doktore znanosti iz područja promocije, marketina, sociologije, obrade tržišta ne ubrizgaju živu lovu rezultat će biti nikakav. Jedan je rekao da je to tržište. Pa nije to samo tako. Kakva je to reklama za jedan Claas ove sve godine što je prošlo s Eibl&Wondrakom, sudovima, sporovima, promjenama kadra, rotiranja ljudi, ne povjerenja od strane naših seljaka. Marka kombajna Claas je neupitna. Ali kome se sada obratiti u slučaju kvara. Još ako je garancija u roku. Opet se javljati u Austriju. Pa malo sutra. Tko će biti hrabar ove godine kupiti kombajn od njih. Ići iz Osijeka u Nedelišće. Glupost. To našeg čovjeka ne ferma dva posto. Sociologiju, narav i običaje naših ljudi treba znati. Kod našeg čovjeka treba doći njemu na noge, u dvorište, u seosku gostionicu, ući u kuhinju i popiti rakijicu, te vruću crnu kavu. Onu tursku. Sa socom na dnu šalice. I onda te procjeni i gazda, i žena, i njegova mama stara. I možeš tek tada razmišljati nešto mu prodati. On svoju kunu pet puta okrene u glavi prije li ju nekome da.I u startu misli kako je moguće da ćeš ga prevariti. A kako to nisu znali u dosadašnjem prodajnom predstavniku tako su i prošli kako su prošli. Povjerenje je velika stvar. Kako primjerice nekoga nagovoriti da više ne uzima zaštitna sredstava od jednog Bayera, Basf, ili Singente, već da ih uzme od jednog AM Agro iz grupe Agrimatco. Riječ je o jednoj arapskoj tvrtki. Mijenjaju direktore, mijenjaju stavove a moraš s njima raditi. Teško se povjerenje stiče. Oni više nemaju novaca ni za pretplatu za novine. Tu režu troškove. Pa ako neka velika tvrtka na tome može rezati troškove, kako može uspjeti na našem tržištu. Teško će se naš seljak odreći robe iz Švicarske, Austrijse ili Njemačke, ili pak tvrtke iz USA. Ako već hoće netko nešto među njima napraviti on mora napraviti deseterostruko veći napor od ovih tvrtki. Ima razloga i zašto je naš seljak nepovjerljiv i kod kupnje auta. Za njega je Švabo, Švabo. Mercedes je ono što on priznaje. Tako tko god u mehanizaciji želi srušiti stare, već etablirane i pouzdane marke, osim rukava mora zasukati i dobrano svoje novčanike.

EU agro info

30.10.2011., nedjelja

Stočarska izložba u Gudovcu


Nadnas = IAKO NIJE POPULARNO HVALITI HRVATSKI STOČARI IMAJU SE ČIME POHVALITI VIDLJIVO JE BILO NA JESENSKOM SAJMU U BJELOVARU
Naslov = Kravice iz naše štalice
PODNAS = Djeca iz 5 hrvatskih županija u pratnji roditelja i ovaj puta su prikazala bogatstvo i raznolikost pasmina teladi i specifičnosti svoga kraja. Na predstavljanju i predvođenju izvornih pasmina goveda prikazano je 14 grla hrvatskih izvornih pasmina i to buše, slavonsko srijemskog podolca i istarskog goveda. U svinjogojskim dijelu stočarske izložbe na sajmu je prikazano 46 grla pasmina njemački i švedski landras, pietren, durok te autohtone pasmine crna slavonska i turopoljska

U Gudovcu je u sklopu 19. jesenskog međunarodnog bjelovarskog sajma održana najveća državna stočarska izložba „Gudovac 2011.“ Stočarski dio sajma organizirala je Hrvatska poljoprivredna agencija u suradnji sa središnjim uzgajivačkim savezima. 160 uzgajivača iz 19 hrvatskih županija predstavilo je 483 najvrednija grla iz domaćeg uzgoja u 33 različite pasmine goveda, ovaca, koza, svinja, peradi i pčela. Svečanom otvorenju nazočili su i najuspješniji stočari u 2010. godini koji su proizveli najviše kilograma kravljeg, ovčjeg i kozjeg mlijeka, te najveći broj utovljene junadi i svinja. Državni tajnik Stjepan Mikolčić uručio je priznanja Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja najvećem proizvođaču kravljeg mlijeka u kategoriji obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva gospodinu Goranu Tokiću iz Osječko – baranjske županije i predsjedniku uprave Belje d.d. iz Darde Goranu Pajniću u kategoriji trgovačkih društava, koji je ujedno primio i priznanje za najveći broj utovljene junadi i svinja u kategoriji trgovačkih društava. Najveći proizvođač ovčjeg mlijeka u 2010. godini bio je Anto Pranješ iz Bjelovarsko bilogorske županije, a u kategoriji trgovačkih društava najviše ovčjeg mlijeka tijekom prošle godine proizvela je Paška sirana d.d., nagradu je preuzeo predsjednik uprave Ante Oštarić. Za najvećeg proizvođača kozjeg mlijeka nagradu je primio Dalibor Jambrošić iz Međimurske županije, a najviše utovljene junadi proizveo je Toni Raič iz Bjelovarsko – bilogorske županije, te utovljenih svinja Željko Kurkutović iz Brodsko – posavske županije. Održan je okrugli stol o budućnosti uzgojnih programa u govedarstvu na kojemu je dr. sc. Zdenko Ivkić održao prezentaciju o problematici današnje provedbe uzgojnih programa, kao i prijedlozima za njegovo poboljšanje. Mr. sc. Marija Špehar je u prezentaciji o genomskoj selekciji govorila o prednostima genomske selekcije i njezinom značenju, dajući pregled razvijenih zemalja koje primjenjuju genomsku selekciju, te mogućnosti uključenja Hrvatske u navedene procese. Istoga dana načelnica Odjela za tržište i marketing poljoprivrednih proizvoda u HPA mr. sc. Dubravka Živoder predstavila je novi projekt HPA i Udruge za uzgoj i tov junadi Baby beef, sustav Internet ponude teladi za prodaju. Putem Internet aplikacije uzgajivači stoke imaju priliku staviti u ponudu telad za prodaju, što će uvelike olakšati proces prodaje teladi u Hrvatskoj.
Na kupu mladih uzgajivača održanom na vanjskom prostoru za predvođenje uz veliki broj prisutnih posjetitelja predstavilo se 35 mladih uzgajivača, koji su u dobi od 3 do 14 godina pokazali umijeće predvođenja teladi obučeni u tradicionalne narodne nošnje kraja iz kojega dolaze. Djeca iz 5 hrvatskih županija u pratnji roditelja i ovaj puta su prikazala bogatstvo i
raznolikost pasmina teladi i specifičnosti svoga kraja. Na predstavljanju i predvođenju izvornih pasmina goveda prikazano je 14 grla hrvatskih izvornih pasmina i to buše, slavonsko srijemskog podolca i istarskog goveda. U svinjogojskim dijelu stočarske izložbe na sajmu je prikazano 46 grla pasmina njemački i švedski landras, pietren, durok te autohtone pasmine crna slavonska i turopoljska. Pomoćnica ravnatelja HPA dr. sc. Maja Dražić uručila je diplome HPA uzgajivačima najboljih grla svinja, za šampionsko grlo je proglašen nerastić pasmine njemački landras uzgajivača Valentina Rumeka iz Hlebina. U kategoriji nerastova terminalnih pasmina za najbolje grlo je proglašen nerast Ivana Basreka iz Vrbovca. Uzgajivač Mladen Forjan iz Štefanca vlasnik je najboljeg nerasta pasmine njemački i švedski landras, a najbolja nazimica njemačkog landrasa je grlo uzgajivača Valentina Rumeka iz Hlebina.
U ovčarsko – kozarskom dijelu izložbe šampionskim grlom u kategoriji hrvatske izvorne pasmine proglašen je ovan uzgajivača Antuna Sekulića iz Brodsko – posavske županije, u kategoriji inozemne pasmine iz hrvatskog uzgoja za šampionsko grlo proglašen je ovan uzgajivača Mate Adžijevića iz Požeško – slavonske županije. Šampionsko zvono za najboljeg jarca osvojio je uzgajivač Mladen Štefanek iz Varaždinske županije. Posljednjeg dana sajma, u nedjelju, održan je okrugli stol u organizaciji Hrvatske poljoprivredne agencije i Središnjeg saveza uzgajivača svinja Hrvatske o proizvodnji i pripremi hrane za svinje na OPG-u prema EU legislativi. Na predavanju koje je održala Jasna Matičić, dr.vet.med., zaključeno je da će se izmijeniti i dopuniti Pravilnik o registraciji i odobravanju objekata u kojima posluju subjekti u poslovanju s hranom za životinje i pojednostavljenje postupaka registracije ili odobravanja objekata za proizvodnju stočne hrane. Priznanja u peradarskom dijelu izložbe uzgajivačima za prvo mjesto u tipu brončanog zagorskog purana pripalo je uzgajivaču Borisu Vrhovskom. Za najboljeg zagorskog purana crnog tipa priznanje je primila uzgajivačica Barica Husnjak. Najbolji sivi tip zagorskog purana je uzgajivača Ivana Smoljanca, a najboljeg svijetlog tipa zagorskog prikazao je uzgajivač Eko purica d.o.o. Na održanoj aukcijskoj prodaju rasplodnih junica predvedeno je 28 rasplodnih junica od kojih je bilo 5 grla holstein pasmine i 23 grla simentalske pasmine. Prosječna vrijednost junica bila je 11.500,00 kn, a kretala se je od 10.100,00 do 13.400,00 kn. Prodano je ukupno 13 junica po prosječnoj cijeni od 11.800,00 kn, a raspon cijena bio je od 10.100,00 kn do 13.600,00kn. Za aukcijsku prodaju prijavilo se ukupno5 kupaca od kojih su 3 koristili kredit Bjelovarsko bilogorske županije, a dva su koristila vlastita sredstava za kupnju. I ove godine su županija Bjelovarsko – bilogorska i grad Bjelovar subvencionirali kupnju junica za kupce s toga područja s 1.500,00 kn po svakoj kupljenoj junici. Za kraj ovogodišnje državne stočarske izložbe proglašena su najbolja grla simentalske i holestein pasmine. Šampionsko zvono za najbolje grlo simentalske pasmine pripalo je kravi Almi uzgajivača Ivana Imbrišića iz Kozarevca kraj Đurđevca, a šampionka holstein pasmine dolazi s farme Popovac Belje d.d.


Antrfile:

NAGRAđENA GRLA SIMENTALSKE PASMINE
Ukupno je ocijenjena 51 krava simentalske pasmine
KOLEKCIJA STEONIH JUNICA
1. LURA HR 5101835502, Osj.18.2.202.,Bik: HUPSOL HB 7894 – Igor Mihaljević, Hercegovac
2. GOLUBICA HR 2101890212, Osj.3.4.2011., Bik:IMPOSIUM HB 7837 – Ivan Imbrišić,
Kozarevac
3. LARIJA HR 4101883003, Osj.20.3.2011., Bik:VANSTEIN HB 7743 – Damir Horvatić, Haganj
KOLEKCIJA MLADE KRAVE
1. ULLI DE 0943364737, Zad.tel.:4.3.2011.- Ivan Špišić, Pisarovina
2. MILOVA HR 2101632560, Zad.tel.:15.11.2010., Osj.27.2.2011-Wal HB 7726 – Drago Kovažik,
Štefanje
3. ROSI HR 2101745028, Zad.tel.: 5.7.2011. – Jovo Habuzin, Sv. I. Žabno
KOLEKCIJA OSTALE KRAVE
1. SANELA HR 8101223559, Ml.max II 6943-4,11-286-3,33-231 - Zlatko Pražetina, Daskatica 61
2. ROZA HR 5101560903, Ml.max I 5872-3, 74-219-3, 36-197 – Tomislav Bukal, Haganj
3. CANA HR 2101551496, Ml.max I 6443-4, 31-278-3, 69-238 – Zlatko Pražetina, Daskatica
KOLEKCIJA BIKOVSKE MAJKE
1. NINA HR 4101011512 Ml.max II 8197-3, 82-313-3, 76-308 – Jovanka Rajakovac, Predavac
2. OLITA HR 7101323814, Ml.max.II 100132-3, 98-399-3, 61-362 – Božidar Domitran, Zlatar
3. CILA HR 4101529514, Ml.max I 6625-4, 69-311-3, 54-234 – Marijan Črnja, Predavac
ŠAMPIONSKO GRLO SIMENTALSKE PASMINE:
ALMA DE 0941950086, Ml.max. I 6274-3, 94-247-3, 57-224 – Ivan Imbrišić, Kozarevac
NAGRAđENA GRLA HOLSTEIN PASMINE
Ukupno je ocijenjena 36 krava holstein pasmine
KOLEKCIJA STEONIH JUNICA
1. HR 0101703958, Osjemenjena 3.3.2011.,Bik: SASCHA HB 689 – Farma Popovac Belje d.d.
2. HR 7101646380, Osjemenjena 12.3.2011.,Bik: ORAKEL HB 703 – Farma Popovac Belje d.d.
3. HR 5101780677, Osjemenjena 25.5.2011., Bik: OLYMPIC HB 560 – Farma Salaš d.o.o.,
Marijanci
KOLEKCIJA MLADIH KRAVA
1. HR 2101664721, Zadnje tel. 2.4.2011. – Farma Salaš d.o.o., Marijanci
2. HR 9101 695582, Zadnje tel.13.2.2011. – Farma Popovac Belje d.d.
3. HR 9101646342, Zadnje tel. 24.6.2011. – Farma Čeminac Belje d.d.
KOLEKCIJA OSTALIH KRAVA
1. 725 HR 3101362345, Ml. max.I 7847-3, 55-279-3, 23-254 – Farma Salaš d.o.o., Marijanci
2. KREŠIMIRA HR 7101483264, Ml.max.I 7170-4,03-289-3,31-237 – Farma Popovac Belje d.d.
3. VITOMIRA SE 0567900233, Ml.max.I 10684-3,83-409-3, 26-348 – Farma Topolik Belje d.d.
ŠAMPIONSKO GRLO HOLSTEIN PASMINE:
HR 7101482946 Ml.max.I 7655-4, 21-322-3, 13-240 – Farma Popovac Belje d.d.



Antrfile
Naslov = Nagrađeni svinjogojci

ŠAMPIONSKO GRLO-nerastić pasmine njemački landras
Uzgajatelj: VALENTIN RUMEK, BANA J. JELAČIĆA 93a, 48323 HLEBINE
Redoslijed nagranenih grla, nerastovi terminalnih pasmina;
1. MJESTO
PIETREN:
Uzgajatelj: IVAN BASREK, GOSTOVIĆ 14, 10340 VRBOVEC
2. MJESTO
PIETREN:
Uzgajatelj: STJEPAN BELIĆ, GLAVNA 23, 40323 PRELOG
3. MJESTO
DUROK:
Uzgajatelj: MLADEN ČIZMEŠINKIN, MEDVEDIČKA 139, 48355 NOVO VIRJE
Redoslijed nagranenih grla, nerastovi pasmine njemački i švedski landras;
1. MJESTO
Uzgajatelj: MLADEN FORJAN, LAMINAC 2, 43246 ŠTEFANJE
2. MJESTO
Uzgajatelj: STJEPAN BELIĆ, GLAVNA 23, 40323 PRELOG
3. MJESTO
Uzgajatelj: MILKA ČUIĆ, PRGOMELJE 56, 43252 PRGOMELJE
Redoslijed nagranenih grla, kolekcija nazimica njemački landras;
1. MJESTO
Uzgajatelj: VALENTIN RUMEK, BANA J. JELAČIĆA 93a, 48323 HLEBINE
2.MJESTO
Uzgajatelj: MLADEN FORJAN, LAMINAC 2, 43246 ŠTEFANJE
3.MJESTO
Uzgajatelj: STJEPAN BELIĆ, GLAVNA 23, 40323 PRELOG



Antrfile:
Naslov = Ovce i koze

OVČARSTVO
(HRVATSKE IZVORNE PASMINE)
Muška rasplodna grla
Prvo mjesto: grlo životnog broja 711345084 kataloškog broja: 293.
Uzgajivač GRADIMIR DORIĆ
Drugo mjesto: grlo životnog broja 920198822 kataloškog broja: 317.
Uzgajivač MILAN DRAKULIĆ
Treće mjesto: grlo životnog broja 710870280 kataloškog broja: 329.
Uzgajivač MAURO HRELJA
Ženska rasplodna grla
Prvo mjesto: Kolekcija LIČKA PRAMENKA kataloškog broja (od-do): 312.-316.
Uzgajivač BOŠKO KRGA
Drugo mjesto: Kolekcija RAPSKA OVCA kataloškog broja (od-do): 336-340.
Uzgajivač ANTUN JUREŠA
Treće mjesto: Kolekcija DUBROVAČKA RUDA kataloškog broja (od-do): 342.-346.
Uzgajivač JOSIP ANTUNOVIĆ
OVČARSTVO
(INOZEMNE PASMINE – HRVATSKI UZGOJ)
Muška rasplodna grla
Prvo mjesto: grlo životnog broja 820179598 kataloškog broja: 191.
Uzgajivač RODOLJUB DŽAKULA
Drugo mjesto: grlo životnog broja 820104721 kataloškog broja: 264.
Uzgajivač OPG PREPELEC BOTKOVIĆ
Treće mjesto: grlo životnog broja 211239744 kataloškog broja: 258.
Uzgajivač ZLATA STANČEC
Ženska rasplodna grla
Prvo mjesto: Kolekcija SUFFOLK kataloškog broja (od-do): 229.-233.
Uzgajivač MARIJANA REPUSTIĆ
Drugo mjesto: kolekcija TRAVNIČKA PRAMENKA kataloškog broja (od-do): 270.-274.
Uzgajivač IVO PRANJEŠ
Treće mjesto: Kolekcija SOLČAVSKO JEZERSKA kataloškog broja (od-do): 211.-215.
Uzgajivač JADRANKA OŽEG
ŠAMPIONSKO GRLO U KATEGORIJI HRVATSKE IZVORNE PASMINE
grlo životnog broja 920175045 kataloškog broja: 281.
Uzgajivač PG SEKULIĆ
ŠAMPIONSKO GRLO U KATEGORIJI INOZEMENE PASMINE - HRVATSKI UZGOJ
grlo životnog broja 420172095 kataloškog broja: 203.
Uzgajivač MATO ADŽIJEVIĆ
KOZARSTVO
Muška rasplodna grla
Prvo mjesto: grlo životnog broja 130088778 kataloškog broja: 382.
Uzgajivač STJEPAN KOVAČEK
Drugo mjesto: grlo životnog broja 820025161 kataloškog broja: 353.
Uzgajivač ILAR PASKOJEVIĆ
Treće mjesto: grlo životnog broja 720026852 kataloškog broja: 370.
Uzgajivač TUNA JAKOVIĆ
Ženska rasplodna grla
Prvo mjesto: Kolekcija ALPINA kataloškog broja (od-do): 383.-387.
Uzgajivač STJEPAN KOVAČEK
Drugo mjesto: kolekcija BURSKA kataloškog broja (od-do): 360.-364.
Uzgajivač VISOKO GOSPODARSKO UČILIŠTE U KRIŽEVCIMA
Treće mjesto: kolekcija ALPINA kataloškog broja (od-do): 389.-393.
Uzgajivač MLADEN ŠTEFANEK
ŠAMPIONSKO GRLO
grlo životnog broja 630087636 kataloškog broja: 388.
Uzgajivač MLADEN ŠTEFANEK

Antrfile:

Naslov = Peradari
PERAD
(HRVATSKE IZVORNE PASMINE – ZAGORSKI PURAN)
Brončani tip zagorskog purana
Prvo mjesto: Uzgajivač:BORIS VRHOVSI
Drugo mjesto:Uzgajivač: IVAN VIDIČEK
Treće mjesto:Uzgajivač: ZLATKO ISTER
Crni tip zagorskog purana
Prvo mjesto:Uzgajivač: BARICA HUSNJAK
Drugo mjesto:Uzgajivač: IVAN ŠČURIC
Treće mjesto:Uzgajivač: BOŽENA RUK
Sivi tip zagorskog purana
Prvo mjesto:Uzgajivač: IVAN SMOLJANEC
Drugo mjesto: MILKA KLEKAR
Treće mjesto:Uzgajivač: EKO PURICA d.o.o.
Svijetli tip zagorskog purana
Prvo mjesto:Uzgajivač: EKO PURICA d.o.o.
Drugo mjesto:Uzgajivač:MARIO ROŽIĆ
Treće mjesto:Uzgajivač: ZLATKO ISTER


- 22:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Slavonsko srijemsko podolsko govedo na baranjskim pašnjacima



NADNASLOV = STADO SLAVONSKO SRIJEMSKOG PODOLCA U MIRNOJ JESENSKOJ ISPAŠI U KOPAČKOM RITU
NASLOV = Tihi i mirni čuvari genetike
PODNAS = Slavonsko - srijemski podolac vrlo je skromnih hranidbenih prohtjeva, te se veći dio godine drži na paši. U zimskim uvjetima drži se u prostoru koji ga štiti od padalina, a hrani se sijenom uz dodatak zrnja žitarica.

Ulazak u Kopački rit sa sjeverne strane prvo nas upoznaje sa ekstenzivnim stočarstvom. Jesen i blato okupani jesenskim zrakama sunca doslovce su čuvale idilu. Mirne i tihe velike životinje šeću pašnjakom. I svojim lijepim okicama gledaju one koji stanu uz lokalnu cestu ne bi li ih pogledali. Tako su mirne da se jednostavno pitate nisu li to skulpture. No, poneki trzaj uhicama daje jasno do znanja da ove ponosne kravice na gazdinstvu Belja jednostavno sanjaju prošlost i čuvaju genetiku.
Slavonsko - srijemski podolac kao i šire gledajući podolska goveda spadaju u skupinu dugorožnih goveda - Bos taurus te predstavljaju domesticirani oblik izvornog Bos primigenius.
Podolsko govedo potječe iz Podolije i Volhinije, odnosno iz stepskih područja Rusije i Ukrajine. Iz tih krajeva ova je pasmina migrirala do srednje i južne Europe i Balkana. Smatra se da je podolsko govedo došlo do hrvatskih prostora u vrijeme velike seobe naroda. Kroz stoljeća, u različitim životnim uvjetima oblikovali su se različiti varijeteti podolskog goveda. U Mađarskoj se uzgaja mađarsko - stepsko govedo, u Rumunjskoj moldavsko i erdeljsko govedo, a u Bugarskoj sivo istarsko govedo.
Još početkom XX. stoljeća slavonsko - srijemski podolac bio je najznačajnija i najzastupljenija pasmina goveda u Baranji, Srijemu i Slavoniji, te u Podravini do Virovitice gdje je činilo oko 90% od ukupnog broja goveda.
mednas = Otporno i izdržljivo govedo
Slavonsko - srijemski podolac je kasnozrelo, vrlo otporno i izdržljivo govedo, čvrstog kostura, "suhih" izraženih zglobova, ponešto otvorenih papaka, s blago spuštenom zdjelicom slabo do umjereno popunjenom mišićjem. Visina krava je oko 130cm, a bikova oko 140cm. Boja slavonsko - srijemskog podolca je sivobijela do tamnosiva, često s tamnijom pigmentacijom plahtice vrata i glave. Kod bikova je zamjetljiva pigmentacija, te veći tamni kolutovi oko očiju. Gubica, sluznica očiju i papci su tamno pigmentirani (crni). Vime je općenito maleno. Rogovi su glavna značajka ove pasmine, izrazite su duljine, često koso položeni s vrhovima koji strše na stranu, te velikim rasponom između vrhova (oblik lire). Drugi tip su rogova rogovi postavljeni više okomito, a vrhovi povinuti unatrag pa takvi rogovi imaju oblik vila. Ova goveda su živahna, no u doticaju s čovjekom plaha i nepovjerljiva, a ponekad i nervozna.
mednas = Veći dio godine na ispaši
Nekada se ova pasmina goveda uzgajala uglavnom zbog korisnog rada i proizvodnje, te cijenjenog goveđeg mesa. Proizvodnja mlijeka je oko 800 do 1000 litara u laktaciji. Slavonsko - srijemski podolac vrlo je skromnih hranidbenih prohtjeva, te se veći dio godine drži na paši. U zimskim uvjetima drži se u prostoru koji ga štiti od padalina, a hrani se sijenom uz dodatak zrnja žitarica.
MEDNAS = Genetski resurs
Danas ovu pasminu možemo promatrati kao važan genetski resurs, a također je potrebno istaknuti ekološku i gospodarsku vrijednost na primjer u proizvodnji specifičnih proizvoda.
Država je osigurala novčana sredstva koja se koriste za isplatu novčanih poticaja uzgajateljima, čime se znatno doprinijelo zaštiti i očuvanju ove pasmine goveda. Na području molekularno genetskih analiza, polimorfa proteina krvi i mlijeka kao izraza frekvencije genotipova u populacijama tijekom proteklih dvadesetak godina učinjen je niz istraživanja. Pregledom objavljenih radova i informacija u informacijskom sustavu FAO-a DADIS, koji značajno olakšava uvid u pojedine pasmine i načine zaštite, mogu se dobiti detaljnije informacije iz tog područja.

Prema službenim podacima HPA-a u objavljenim u godišnjem izvješću za 2010. godinu evidentirano je 14 bikova, 147 krava i 86 grla ženskog podmlatka od kojih su 54 grla do godinu dana a 32 grla preko godine dana starosti,a sve u vlasništvu 17 uzgajivača.
Efektivna veličina populacije iznosi 51,01, i obzirom na efektivnu veličinu populacije ova pasmina svrstana je u kategoriju I – visoko ugrožena.
U Osijeku je 13. studenog 2008. godine osnovana je „Udruga uzgajivača slavonsko srijemskog podolca“ sa sjedištem u Slavonskom Brodu, a 29. prosinca 2008. godine registrirano kao uzgojno udruženje u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja.
Zaštita biološke raznolikosti razumijeva također evidentiranje i očuvanje zavičajnih sorti kultiviranih biljaka i pasmina udomaćenih životinja. Ove su sorte i pasmine prilagođene lokalnome podneblju, otpornije na bolesti i često vrlo dobro uklopljene u okolnu prirodu i krajolik. Njihova raznolikost predstavlja genetski spremnik koji uvijek može poslužiti za poboljšanje svojstava uzgajanih vrsta. Osim toga, oni predstavljaju i značajnu nacionalnu kulturnu baštinu, jer je u njihov uzgoj uložen trud i znanje brojnih naraštaja, u kombinaciji s uvjetima života i podneblja.
Gdje danas još ima Podolca? Privatni uzgajač u Strizivojni ima više od deset grla, drugi privatni uzgajač iz Perkovaca ima također više od deset grla, a u Slavonskom Kobašu treći ima 6 goveda ove zaboravljene pasmine. Šest krava nalazi se u Kopačkom ritu. BED je u posjedu 3o ženskih grla slavonsko-srijemskog podolca i bika a 6 krava iste pasmine nalaze se u vlasništvu Braniteljske zadruge Eko-Gajna. U centru za reprodukciju u stočarstvu Hrvatske ima oko 30 krava. Najveći broj grla ima ustanova Park prirode Lonjsko polje a to je negdje 60 grla.
Svrha dosadašnje zaštite Slavonsko srijemskog podolca je očuvanje vrijednog animalnog genetskog resursa (AnGR). Slavonsko srijemski podolac je u sebi tijekom stoljeća agregatno prikupio genetske zapise oblikovane utjecajem klime, tla, skromne ishrane, otpornosti na bolesti. Stečena adaptabilnost je ovoj pasmini osigurala tisućljetno preživljavanje u zadanom okruženju. Nestankom ove pasmine nepovratno bi se umanjila biološka raznolikost unutar vrste (goveda). Ovime bi bila učinjena nenadoknadiva šteta podneblju budući da je varijabilnost gena preduvjet opstanka i selekcijskog napretka. Slavonsko srijemski podolac je i dio kulturološkog naslijeđa, živi spomenik minulih vremena. Kao takav je vezan za podneblje i čini ga plemenitijim i prepoznatljivim.
Uzgoj slavonskog podolskog goveda treba se provoditi u čistoj liniji sa izborom kvalitetnih jedinki i njihovim multipliciranjem od dobrih recesivnih osobina pretvoriti u dominantne i time poboljšati rasu. Koristeći važne osobine slavonsko podolskog goveda kao što je lako teljenje bez pomoći čovjeka , preživljavanje u skromnim hranidbenim uvjetima kao i nepotrebni objekti jer ove životinje preživljavaju u teškim uvjetima vrućine kao i teškim zimskim uvjetima čime se omogućuju uzgoj u sustavu krava tele bez većih rizika. Križanjem i unakrsnim križanjem sa mesnatim pasminama osiguravaju se najmanje dvije kvalitete ,eko proizvod i isplativa proizvodnja mesa. Inače za ženska grla se dobija godišnji poticaj od 2.000,00 po grlu, a za krave po telenju 5.000,00 kn.


- 22:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

U posjeti Zlatanu Plenkoviću u Svetoj Nedjelji na Hvaru

fotografije pogledati na fotogalerija
Nadnas = HVARSKA OBITELJI PLENKOVIĆ NEUMORNO ŠIRI SVOJE VINOGRADE I PROŠIRUJE TRŽIŠTA
Naslov = Suncem okupani vinogradi Svete Nedjelje
PODNAS = Svaki misli da je skupo dok ne dođe i vidi gdje su ti vinogradi, komentira cijene vina s južnih padina Hvara naš domaćin. Sa njegovim sinom smo se popeli na vinograde iznad Sv. Nedjelju. Tu čovjek stvarno teško može i stajati, a kamoli raditi. Išli smo terenskim vozilom, ali u datim trenucima mislio sam da ćemo se strmoglaviti niz padine. To su loze koje se obrađuju samo ručno i na velikim padinama pod teškim uvjetima

Jematva je počela. A nas put vodi ponovno kod Zlatana. U Svetu nedjelju. Put nas obavezno od Jelse do Svete Nedjelje vodi kroz jedinstveni tunel na svijetu. Naime, nebetoniranih svodova, uzak. U njemu se ne mogu mimoići dva auta. Tu ne može ni veći kamion proći. Ne samo veći, nego i kad je kombi malo viši naiđe se na problem. Uostalom, to je jedna prilično jaka granica koja odvaja jedno vinogradarstvo od drugog. Ono ekološko i s južnih padina otoka Hvara, od onog konvencionalnog i iz središta otoka. Svako ima svoju prednost, ali ipak ono s padina prema Svetoj Nedjelji, Zavali, Ivan Dolcu, Bojanić Badu su ipak nešto jedinstveno. Nevjerojatna količina vjetra i sunca sa zemljom kakva je tamo daje uspjeh. A vlage nema, nema ni bolesti. Upravo to sunce i vjetar to učine na takav način da nema potrebe ni za zaštitom, priča nam Zlatan Plenković u svom restoranu u maloj lučici u Svetoj Nedjelji. Svi su čuli za to malo mjesto isključivo po Plenkoviću, po mnogima vodećem hrvatskom vinaru. Ali, doslovce je riječ o selu vinogradara i turističkih djelatnika. I upravo je i to dobitna kombinacija za turistički uspjeh. Vino i more. A vino čuva pod morem, sazrijeva i odležava duboko u kamenu. Na lokalitetima Sveta Nedjelja i Zavala, modernim pristupom, ali i uz uvažavanje tradicije, rađaju se vina obitelji Plenković, Područje Svete Nedjelje carstvo je plavca malog, iznimne južnodalmatinske autohtone crne sorte grožđa, što daje tamnocrveno, gusto, snažno vino s naglašenom individualnosti. Zavala je pak sjajna oaza bijelih sorti grožđa, poput pošipa, bogdanuše, palaruše, mekije, parča i muškata.
- Marina je otvorena još 2002.godina. Osam godina smo se mučili dobiti studiju utjecaja na okoliš. Još nemam pravomoćnu dozvolu, ali sad čekamo papire. Marina je smišljena kao zaštita od mora za brodove naših kooperanata. I od ove godine smo otvorili podrum. Bilo je teško održavati podrum. Preko ovoga svega što vidite su zimi valovi prebacivali. Ovim novim molom smo sve te probleme riješili. To je jedini podrum u svijetu koji je ispod mora, priča nam Zlatan Plenković sjedeći s nama u hladovini iznad podruma.
No, već duže vremena obitelj Plenković ima vinograde i na drugim dijelovima naše obale. Veliki vinogradi su na područjima Makarske i Šibenika. Sinovi vode proizvodnju kod Šibenika. Na području iznad Makarske još je ostalo za posaditi pet ili šest hektara. Za sada je pod lozom plenkovićevih 60 hektara. Sinovi u šibenskom području vode 50-tak hektara vinograda. Pretežito je i na tim lokacijama Plavac mali. Čak nekih 60 posto. Sade dosta i sortu crljenak koje ga u Makarskoj ima na devet hektara, dok je kod Šibenika nasađeno nekih 15 posto. Prema riječima Zlatana dobar je i za mješanje, ali ga oni od 2007.godine imaju čistoga i također, kao i plavac, sazrijeva u drvenim bačvama.
- Svaki misli da je skupo dok ne dođe i vidi gdje su ti vinogradi, komentira cijene vina s južnih padina Hvara naš domaćin. Sa njegovim sinom smo se popeli na vinograde iznad Sv. Nedjelju. Tu čovjek stvarno teško može i stajati, a kamoli raditi. Išli smo terenskim vozilom, ali u datim trenucima mislio sam da ćemo se strmoglaviti niz padine. To su loze koje se obrađuju samo ručno i na velikim padinama pod teškim uvjetima. Tu nema prskanja, gnojenja, sve je prirodno i ekološki čisto. I tu po trsu bude pola kilograma grožđa. I onda je normalno da ne može biti jeftina sirovina. Nećemo spuštati cijenu grožđa ako ne budemo morali spuštati cijenu vina. Prodajemo jako dobro i dalje širimo proizvodnju. Svake godine širimo proizvodnju i do 30 posto. Neka tržišta smo jedva održavali jel nismo imali dovoljno vina kolika je potražnja bila, ističe Zlatan čija se vina prodaju i u Americi.
Suša na Hvaru je uvijek. Ali ove je godina bila ipak malo jača. I možda je urod malo manji, ali kvaliteta je odlična. Šećer kod njih, u tim vinogradima, nije nikada u pitanju. Plenkovići odrede trenutak branja kada su šećeri najbolji, a to isto rade i kod svojih kooperanata.
- Možemo ići i preko 16 alkohola ako treba. Ako je potrebno i stanemo s berbom i nastavimo kada nam odgovara, ističe naš domaćin.
Osvrnuo se i na navodnjavanje. On navodnjava u Makarskoj i Šibeniku. No, u Svetoj Nedjelji ne navodnjavaju vinograde. U mladim vinogradima je poželjno dodavati vodu, ali poslije ne. U biti tko hoće može ako može to kontrolirano raditi zbog kvalitete, ali u ovom području to ne bi bila tako isplativa investicija.
- No, pravilo je i da 40 dana prije berbe se ne zalijeva. Dobro je da u to vrijeme ni kiša ne pada. Navodnjavati se može dok zrno raste. Čim počne šarati više se ne smije dodavati voda. Kod nas šara u srpnju. Nešto pokusno imamo caberneta i merlota i on ranije crna. U sedmom i osmom mjesecu nitko ne ulazi u vinograde. Mi imamo puno sorata koje idu ranije. Pošip i Crljenak, primjericu idu ranije, tako da u firmi imamo berbu preko dva i pol mjeseca. Neke parcele, za prošek, beremo čak i u studenom. Dalmatinska bijela vina nisu značila ništa na tržištu dok nije došla nova tehnologija. U dekanteru je Pošip dobio srebro. To je teško osvojiti. Kada takvu nagradu na dekanteru dobijete za bijelo vino onda se stvarno dobro osjećate. I danas moramo priznati kako se bijela vina na Hvaru i u Makarskoj jako dobro pokazuju. Dekanter je najprestižnija ocjena vina u svijetu. I mi smo dobili zlata za crna vina. No ova srebra za bijela strašno puno znače. Nismo se do sada puno bavili bijelim vinima. Pošipa imamo u Makarskoj kao što sam rekao, ali i u Zavali 5,5 hektara. Zavala je dobra za bijela vina.
Na južnim padinama Hvara, odnosno tim predjelima ne gnoje se vinogradi. Malo s ekološkim gnojivom. Tu su padine i do preko 50 posto. Sve visi prema suncu. To je kameno tlo. Kroz njega voda brzo izlazi. To je jedinstven slučaj u svijetu.
- To malo tko od vinara vjeruje. Pa kada dođu iz Francuske, Kalifornije i tih zemalja sve su u čudu. Sumnjaju u to. Definitivno u sv.Nedjelji nema potrebe za špricanjem. Idemo jedan do dva puta sa suhim sumporom. Vina radimo s prirodnim kvascima i kao kuća smo poznati što je malo više rizika i nečistoće u našim vinima i to ljudi znaju cijeniti. Isto tako i na drugu stranu otoka uglavnom je Pošip, ali ima nešto i Maraštine te Bogdanjuše. To posebno prerađujemo i bude vino fino, bijelo i ugodno vino.
U ovoj, danas ipak velikoj vinskoj kući i vinariji, imaju 57 zaposlenih na otoku, a uz to sezonski zaposle od svibnja do rujna još nekoliko ljudi. Imaju u Šibeniku 20 stalno uposlenih. Tu je još i 80 familija od kojih uzimaju grožđemo. I oni žive dijelom od njihova zajedničkog rada.
Na području Svete nedjelje od mehanizacije ne radi gotovo ništa. Tu je kramp i gotovo. Posjeduju inače svu mašineriju koja je potrebna za preradu kamena u plodno tlo i izgradnju puteva po vinogradima. U Makarskoj su bili tereni na kojima su bili borovi.
- Imamo dva buldožera, nekoliko bagera, četiri velika traktora od 200 do 300 konjskih snaga. Jedan je Fendt, a drugo su New Hollandi. Tri su New hollanda od 215 ks, i jedan od 300 ks. Imamo sadilicu i talijanske jahače koja reže i ide preko vinograda, a imamo mašinu za branje. Imamo tri polovne i jednu novu. Imamo i beračicu i dvije prskalice za Makarsku i Šibenik. Ni tamo ne treba mnogo prskati. Imamo i tri četiri gusjeničara koji mogu ići i na velikim padinama jedni su marke New Holland a druge Same. No, i to je sve u vinogradima na kopnu. Na Hvaru ne ide niš. U jednom dijelu može se koristiti mali kultivator, ali samo u nekim djelovima. Ovi gusjeničari samo kultiviraju zemlju, a u Zavali se može prskati i sumpor. Samo mi smo napravili preko 25 kilometara cesta i približili tako vinograde.
- Naša sva crna vina idu u drvo, imamo preko tisuću drvenih bačava, a imamo i 8 vagona velikih drvenih bačava i vinifikatora. Sada radimo novu seriju drvenih bačava. Pripremamo 200 malih bačava i dva vinifikatora, te osam njih od pet tisuća litara.


Antfile:
Zlatan Plenković i njegova obitelj intenzivnim vinogradarstvom i vinarstvom počeli su se baviti 1985. godine, da bi 1989. godine prodali prvu bocu vina, a danas su proizvodnju već proširili na 400.000 butelja vina godišnje, spravljenog isključivo od grožđa s južne strane otoka Hvara, s njihovih, i vinograda kooperanata. Dobili su certifikat ekološki čistog proizvoda od Bioinspekta iz San Galena, čime su njihova vina postala i prva takva hrvatska vina. Cijela obitelj Plenković vezana je uz vino i turizam. Stariji sin Plenkovićevih završio je srednju poljoprivrednu školu i studira Agronomiju u Zagrebu, a kćerka je završila ekonomski fakultet, dok mlađi sin također studira ekonomiju. Sinovi su se uhvatili i u koštac s podizanjem vinograda na prostoru Primoštena.
AUTOR: Damir RUKOVANJSKI

- 22:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.10.2011., srijeda

Nemoj mene farbati

Nadnas = IZMEĐ MEĐE
NASLOV = Nemoj mene farbati
Podnas = Pa ti objekti, te komunalije, papiri čine takvu farmu, da izrazimo se našim zdravo seljačkim govorom svinjac,skuplji su barem 30 posto. Pa nema veze, sve će to narod pozlatiti. A tu se ipak misli na naše seljake i poljoprivrednike. Rekli bi šišaj ga
Autor: glavni urednik, Damir Rukovanjski, mag.ing.agr.
Ne može kod nas da nešto ne štima. I to tamo gdje se nitko nebi nadao. Odjednom u vrijeme sjetve nema sjemena ječma ni za lijek. Nema pa nema. Na kraju ispalo da nema ni tritikalea. Netko će reći, pa nemojte sijati to. No, ima stočara kojima je upravo ječam i tritikale važna komponenta u smjesama. I u sve kalkulacije, ali i kvaliteta koju postižu u proizvodnji hrane za svoje svinje, ugrađen je ječam proizveden na njihovim poljima i sušen u njihovim kapacitetima, gdje je i skladišten. I vidi vraga. Prođe i idealno vrijeme za sjetvu a ječma nema. No, i tu treba veza. Pa na kraju pronađu ječam, ali malo kasnije. Proizvođači su naviknuti da imaju problema, ali nikako ovako na mjestima gdje to očekuju.
Papirologija i administracija je inače redoviti problem. Jedan bračni par otkaz je u svojim tvrtkama dao još prije dvije godine i od onda su u akciji podizanja novog, suvremenog svinjca. Dvije godine treba jesti, grijati se, udisati zrak. Papir na papir. I dok se nama vrijeme činilo da je proletilo, ipak nas je dotična gospođa podsjetila da je naš prvi kontakt bio još prije dvije godine i da samo ona i suprug znaju kako žive, i kako su živjeli sve to vrijeme. I objekat je tu. Ide oprema, pa dok dođu svinje, odnosno nazimice. A onda dok se počnu prasiti, pa dok prve prasce plasiraju i naplate. Još godina treba. Pa tko voli nek izvoli. Tu je i dvije godine počeka s otplatom. Ajde barem to. Međutim, neka netko kaže da nismo u pravu. Pa ti objekti, te komunalije, papiri čine takvu farmu, da izrazimo se našim zdravo seljačkim govorom svinjac,skuplji su barem 30 posto. Pa nema veze, sve će to narod pozlatiti. A tu se ipak misli na naše seljake i poljoprivrednike. Rekli bi šišaj ga.
Ajde što će nas oderati banke, ali i vlastita administracija. Jedan naš vrhunski svinjogojac podizao je farmu po uzoru na sve one što ih danas imamo po Austriji, Njemačkoj i Danskoj. No, onda su mu oni koji te papire kontroliraju to vratili jer im nešto nije bilo jasno. Zašto na farmi u elaboratu piše da treba hladnjak. I te dileje o kojima ovisi sudbina cijele jedne obitelji ne razumiju da frižider na farmi nije za držanje piva, već radi opreme i čuvanja sjemena. Ili tko me ne razumije sperme nerastova. No, vratili su čovjeku cijeli elaborati nazad. Onda je on nazvao telefonom i pojasnio, pa to i napisao i poslao elaborat nazad. Onda su opet mu vratili i rekli da za kupnju opreme u prostoriji za radnika i veterinara mora točno napisati dimenzije ormara, koje je marke i ponudu za kupnju takvog ormara. I onda je on uzeo metar i izmjerio sve to i napisao im. I onda čekao. Pa je na kraju sjeo u automobil i dok im mamu, maminu, nije u oči sve istresao nije im bilo jasno da čovjeka ne zajebavaju. I kada je sve bilo gotovo iz HBOR je došla specijalna komisija. Došlo je njih desetak strašnih stručnjaka. Cijeli dan su se muvali po farmi. No, postavljali su takva pitanja koja su jasno dala do znanja da se dotična komisija, čije je mišljenje zadnje, u svinjogojstvo razumije kao u lanjski snijeg, te kao slon u ronjenje u moru. I ne stide se čak i pitati gluposti. I zamislite kakav je to osjećaj kada čekate od takvih zeleno svijetlo za početak posla. I prošlo je to. Farma danas postoji. Međutim, taj isti elaborat je htio koristiti i za drugu svoju farmu pored njega. I zamislite, taj projekat je odbačen samo pola godine nakon izgradnje ove. Sada da me vidite pitali bi me da li je čovjek prolupao. Nije. Pa naš seljak je naučio na sve to. A onda kada se on pokuša u toj šumi budalaština pokuša snaći još će mu netko reći da je nešto smuljao. Pa tjeraju nas da smuljamo. Pa moraš makar izmisliti dimenzije ormara. Kada prođe projekat i dobiješ novce za konačnu realizaciju dođeš u salon namještaja po svoje ormare koje si mjerio. I tamo više nema toga ormara visine od 70 cm, već samo onaj od 80 i tip koji ne odgovara prvoj ponudi rađenoj prije dvije godine. I već si napravio prekrašaj i voljenu majčicu zemlju pokušao prevariti.
Mednas = Neki novi ljudi
Imamo i jednu novu pojavu na našem poljoprivrednom nebu. Jedni su otišli, drugih nema, negdje se pojave novi. Očito je recesija mnoge rasturila. I to se nažalost radi o velikima koji su činili i značili nešto. Saga o Đakovštini je svima jasna. No, mnoge više nismo vidjeli na sajmu u Bjelovaru. Nema više StepCO-a iz Velike Gorice. Nestao Stepanić, pa ipak uskrsnuo kod prodavača Massey Fergusona. Otamo je opet negdje u plinski posao otišao Zoran Miškulin. Taj je čovjek bio alfa i omega Masseya u Hrvatskoj od same njegove pojave. Njegov je stav bio važeći za sve. Kada taj rođeni trgovac nije uspio nešto mnogo s Masseyom sumnjamo da će moći i već spomenuti Stepanić. Možda nešto ne štima ni sa samim brandovima kao što su Case, Steyr, Landini, McCormick. Mogli su ti proizvođači ovdje na naše tržište dovesti i japanskog menađera da im prodaje njihove marke traktora. On bi sirotan poludio. Izvršio bi hara kiri. Siromašak bi se vjerojatno ubio. Što možeš sam napraviti. Pa godinama, i godinama na nekom području treba ulagati u promociju, reklamu, kvalitetne stavove i stvaranje javnog mnijenja. Kakav je sad posao pred novim zastupnicima Case i Masseya. Crnački. Ubitačan posao. Ni ne znaju što ih čeka. A ako proizvođači tih mašina ne misle uložiti bar pet puta više sredstava u ovo tržište, nikakav zastupnik ni stručnjak za prodaju mehanizacije neće pomoći. Agronom d.o.o. iz Požege dobio je bez sumnje dobar brand. Case i Steyr. No, tu su ulaganja u servise, ljude, preuzeo je dobar dio kadra iz StepCO-a, ali i iz Novocommerca i Laterana. Da li će se to vratiti. I da prodaja ovih strojeva poraste i 300 posto, teško da se tu može naći računica. A posebno ako te velike korporacije koje u svojim redovima imaju doktore znanosti iz područja promocije, marketina, sociologije, obrade tržišta ne ubrizgaju živu lovu rezultat će biti nikakav. Jedan je rekao da je to tržište. Pa nije to samo tako. Kakva je to reklama za jedan Claas ove sve godine što je prošlo s Eibl&Wondrakom, sudovima, sporovima, promjenama kadra, rotiranja ljudi, ne povjerenja od strane naših seljaka. Marka kombajna Claas je neupitna. Ali kome se sada obratiti u slučaju kvara. Još ako je garancija u roku. Opet se javljati u Austriju. Pa malo sutra. Tko će biti hrabar ove godine kupiti kombajn od njih. Ići iz Osijeka u Nedelišće. Glupost. To našeg čovjeka ne ferma dva posto. Sociologiju, narav i običaje naših ljudi treba znati. Kod našeg čovjeka treba doći njemu na noge, u dvorište, u seosku gostionicu, ući u kuhinju i popiti rakijicu, te vruću crnu kavu. Onu tursku. Sa socom na dnu šalice. I onda te procjeni i gazda, i žena, i njegova mama stara. I možeš tek tada razmišljati nešto mu prodati. On svoju kunu pet puta okrene u glavi prije li ju nekome da.I u startu misli kako je moguće da ćeš ga prevariti. A kako to nisu znali u dosadašnjem prodajnom predstavniku tako su i prošli kako su prošli. Povjerenje je velika stvar. Kako primjerice nekoga nagovoriti da više ne uzima zaštitna sredstava od jednog Bayera, Basf, ili Singente, već da ih uzme od jednog AM Agro iz grupe Agrimatco. Riječ je o jednoj arapskoj tvrtki. Mijenjaju direktore, mijenjaju stavove a moraš s njima raditi. Teško se povjerenje stiče. Oni više nemaju novaca ni za pretplatu za novine. Tu režu troškove. Pa ako neka velika tvrtka na tome može rezati troškove, kako može uspjeti na našem tržištu. Teško će se naš seljak odreći robe iz Švicarske, Austrijse ili Njemačke, ili pak tvrtke iz USA. Ako već hoće netko nešto među njima napraviti on mora napraviti deseterostruko veći napor od ovih tvrtki. Ima razloga i zašto je naš seljak nepovjerljiv i kod kupnje auta. Za njega je Švabo, Švabo. Mercedes je ono što on priznaje. Tako tko god u mehanizaciji želi srušiti stare, već etablirane i pouzdane marke, osim rukava mora zasukati i dobrano svoje novčanike.

- 13:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.10.2011., utorak

Prljava strana „čiste“ energije

Nadnas = DW: EUROPSKA POLJA NA KOJIMA SE VIŠE NE PROIZVODI HRANA
Naslov = Prljava strana „čiste“ energije
Podnas = Talijanski poljoprivrednici koji pate od krize prelaze u velikom broju na intenzivnu sjetvu kukuruza kako bi proizvodili bioplin. No sada postaju i "loptica" kojom se poigravaju špekulanti, tvrdi se iz pokreta slow-food.
Industrijska poljoprivreda – pojam koji je sam po sebi proturječan i o tome bi se trebalo malo razmisliti. Među ostalim pod ovim pojmom podrazumijeva se proizvodnja hrane bez seljaka, kojeg se može u potpunosti "ukloniti". Danas smo stigli tako daleko da možemo zamisliti polja na kojima se više ne proizvodi hrana.
Poljoprivreda koja više ne služi prozivodnji hrane, već agrar koji se orijentira samo na dobiti i špekulacijama – koje od svega što je dobro čine loše: jelo, zatim sve manje plodno tlo, ali i čiste obnovljive izvore energije, primjerice fotovoltaik ili bioplin. Ovo su sve češće argumenti protivnika današnje poljoprivrede.
Već se opširno raspravlajo o pitanju kako energija dobivena od vjetra narušava prejzaže ili kako „guta“ resurse hrane. Sada je vrijeme progovoriti o poljima na kojima se proizvodi bioplin, na kojima se prerađuje biomasa, drugim riječima slama iz uzgajališta, sijeno i druge biljne komponente. Pogoni bi bili idalni za uklanjanje izmeta iz uzgajališta koja predstavljaju problem za takva poduzeća kao i za druge biološke vrste otpada. Proizvedena energija mogla bi se potrošiti na vlastitom imanju i poduzeću ili bi se prodala trećima, što bi pak poboljšalo prihode seljaka.
Međutim, sada u igru ulaze poslovni ljudi i ulagači koji „mirišu“ unosan posao i kojima je sasvim svejedno da li poljoprivredno dobro proizvodi hranu – jer u tom bi slučaju bioplin mogao postati mora. Upravo se to trenutno događa u dolini rijeke Po na sjeveru Italije u predjelu gdje je velika koncentracija poduzeća koja se bave uzgojem životinja.
MEDNAS = Proizvodnja energije umjesto hrane
Što se događa? Brojni poljoprivrednici koji se zbog opće krize nalaze u velikim poteškoćama proizvode energiju umjesto hrane. Preciznije rečeno, intenzivno uzgajaju kukuruz kako bi napunili postrojenje u kojem se proizvodi bioplin. Ulagači su im na pomoći. No ponekad ih oni iskorištavaju. Postoje poduzeća koja plaćaju poljoprivrednike za uzgoj kukuruza a ista poduzeća proizvode i pogone za bioplin. Time poljoprivrednici postaju radnici u industrijskoj branši.
Sve je počelo 2008.godine, kada je uveden novi zeleni „poljoprivredni“ certifikat za pogone za proizodnju električne energije na bioplin dobiven iz biomase. „Mali“ pogoni proizvodili su najviše jedan megawatt struje. Međutim jedan megawat nije malo. Posao se počeo razvijati, jer proizvođaču se isplaćivalo 28 centi po kilowat-satu (kWh), što je trostruka cijena električne energije prozvedene na „konvencionalan“ način.
Time je uz pomoć državnih subvencija, kojima treba dodati i poticaje iz Europske unije za prizvodnju kukuruza, izgradnja velikih i skupih (cijena i do četiri milijuna eura) pogona postala vrlo rentabilna, jer se troškovi za nekoliko godina amortiziraju. 2007. u provinciji Cremona postojalo je samo pet takvih pogona, a danas ih ima 130. Procjenjuje se da za uzgoj kukuruza za bioplin koristi oko jedna četvrtina svih poljoprivrednih površina. Do 2013.godine u Lombardiji se očekuje ukupno 500 pogona.
MEDNAS = Crno tržište za organski otpad
Okoliš i poljoprivreda su u opasnosti. Stoga objavljujemo i nekoliko konstatatacija, o kojima pišu i svjetske agencije. Kao prvo, odustaje se od proizvodnje hrane u korist proizvodnje energije. Drugo, monokulture intenzivnog uzgoja kukuruza štete poljoprivrednim zemljištima. Jer su potrebne velike količine kemijskog gnojiva i vode koja se uzima iz ionako zagađenih podzemnih voda čija razina stalno pada. Nedostatak rotacije dovodi do pada plodnosti tla i pogoduje širenju štetočina – koje se moraju uklanjati korištenjem pesticida.
Treće, poljoprivrednici koji koriste kukuruz za proizvodnju energije mogu platiti za poljoprivredno zemljište i do 1.500 eura za hektar, što dovodi do nedozvoljene konkurencije u odnosu na one koji tla koriste za uzgoj poljoprivrednih kultura za proizvodnju hrane. Isti problem postoji i kod fotovoltaik-parkova. Ponavljaju se iste pogreške.
Četvrto, sami pogoni (primjerice za fotovoltaik) trebaju mnogo prostora, a kako bi se oni izgradili zasigurno se uništava dodatno poljoprivredno tlo. Peto, već se šire glasine da postoji crno tržište za organski otpad, primjerice iz klaonica, koji se ilegalno prodaje za proizvodnju bioplina. Takav otpad nikada se ne smiju koristiti kao biomasa, jer se ostaci prilikom procesa fermentacije ponovno koriste kao gnojivo na polja i takava vrsta otpada zagadila bi ne samo okoliš već bi mogla proširiti i bolesti.
Radi se o problemu mjere. Zapravo protiv bioplina i biomase nitko ne nema ništa protiv. No ako se koriste u špekulativne svrhe i u velikim razmjerima, ako se u velikim količinama uzgaja kukuruz, kako bi se njime punili pogoni za proizvodnju bioplina, tada će cijena za poljoprivredna zemljišta rasti.,a sama tla će biti "iscijeđena", i tada treba kazati „ne“. Treba reći jasno i glaso „ne“, poručuju iz organizacije za „slow-food“.
Zasigurno se o ovim pitanjima mora ovih dana raspravljati i u Bruxellesu u okviru Zajedničke poljoprivredne politike (CAP). Prije ili kasnije ukinut će se poticaji. Pogoni za proizvodnju bioplina trn su u oku europske "bolesne" poljoprivrede i mogli bi agraru zadati smrtonosni udarac. Povratak će biti težak. Tla su neplodna i teško ih je spasiti, podzemne vode su zagađene, regeneracija isključena, a oni koji su se bavili razumnom poljoprivredom, moraju se ukloniti pred nemilosrdnom i bezobzirnom konkurencijom.
MEDNAS = Kuda s viškom ekološke struje?

Struja koju čovjek proizvede uz pomoć obnovljivih energija ima jedan nedostatak: teško ju je uskladištiti. A to je nužno činiti jer su obnovljive energije jako ovisne o vremenskim prilikama.
Čas sija sunce, čas puše vjetar. A ponekad ni jedno niti drugo. Za konstantnu opskrbu energijom iz obnovljivih izvora sve važnija postaje mogućnost njezinog skladištenja. U njemačkoj saveznoj pokrajini Rheinland-Pfalzu, u parku Morbach, predstavljeno je pilot-postrojenje koje bi trebalo riješiti ovaj problem.
Nadu da ćemo se u velikoj mjeri moći opskrbljivati energijom budućnosti predstavlja jedan jednostavni kontejner dimenzija 6x3x3 metra. U unutrašnjosti tog kontejnera nalazi se mnoštvo cijevi, a jedini zvuk koji iz njega dolazi je muklo šištanje. Kontejner sam dobija struju iz mješavine sunčeve energije i energije vjetra. "Ovom strujom prvo proizvodimo vodik. Onda još trebamo ugljični dioksid kojeg na ovom mjestu dobijamo iz pogona za bioplin. Uzmemo vodik kojeg je proizvela struja i ugljični dioksid i iz te mješavine pravimo metan, kojeg možemo pohraniti u mrežu za zemni plin. Tako se i obnovljiva energija može uskladištiti....", objašnjava ovaj postupak inženjer u Centru za istraživanje sunca i vodika Baden-Württemberga Ulrich Zuberbüler.
Pri transformaciji ekološke struje u metan gubi se trećina korištene energije. Dobiveni metan je glavni sastojak zemnog (prirodnog) plina. On može, isto kao i zemni plin, sagorijevati u konvencionalnim industrijiskim elektranama i tako proizvoditi struju. U ovom procesu govorimo o "postrujavanju". Postrujavanje metana je manje štetno po klimu nego kad se struja proizvodi uz pomoć nekih drugih fosilnih energenata, poput primjerice ugljena, objašnjava ovaj stručnjak.
"U načelu radi se o zatvorenom krugu. Ako proizvedemo obnovljivi metan i onda ga ponovno spalimo, oslobađamo ugljični dioksid kojeg ćemo pri proizvodnji novog metana ponovno trebati. A ugljični dioksid dobivamo od biljaka koje koristimo u pogonu za bioplin ili ga uzimamo izravno iz atmosfere", kaže Zuberbüler.
MEDNAS = Veliki korak za tehnologiju
Količina metana koja se uz pomoć ovog pilot-pogona može dobiti je doduše još vrlo mala. No ako se ostvare želje investitora, već bi za dvije godine bila moguća gradnja postrojenja jačine šest megawatta. Znanstvenici kažu kako bi u idealnom slučaju ovakva postrojenja trebalo imati na mjestima gdje postoje problemi da se uskladište velike količine viška proizvedene struje.
Ukoliko bi se ova tehnologija pokazala uspješnom, to bi bio veliki korak na putu za opskrbu strujom iz 100 posto obnovljivih energija. Jer tada bi se energija dobivena iz vjetra ili od sunca uistinu mogla dugoročno pohraniti. U Njemačkoj npr. kapaciteta za spremanje i raspodjelu zemnog plina već ima, jer tu ima puno podzemnih spremišta za njega, tzv. kaverni.
Trenutačne metode koje se koriste za pohranjivanje obnovljivih energija ni u kom slučaju ne mogu pokriti potražnju. Te se tehnologije ograničavaju prije svega na crpne hidroelektrane, odnosno na velika umjetna jezera u kojima se na pritisak dugmeta puštanjem tekuće vode može uz pomoć turbina proizvesti energija. Stručnjaci samo u Njemačkoj procjenjuju da su potrebe za pohranjivanjem struje dobivene od obnovljivih energija otprilike između 500 i 1.000 puta veće od kapaciteta koje danas imaju pumpne elektrane.
Ipak, put do industrijske upotrebe ovog pilot-projekta je još dug. Prije no što se 2013. bude otvorilo veliko postrojenje od šest megawatta, koje bi trasformiralo ekostruju u metan, tehnologija se još mora usavršiti. Stoga znanstvneici ove godine planiraju izgraditi i isprobati još dva velika pilot-postrojenja.
Autor: Alen Legović /Nicolas Martin/ S. Kobešćak, Od. ured.: S. Matić, D. Dragojević
SNIMCI: D.RUKOVANJSKI
34E-bioplin.jpg
34e-bioplin1.jpg
34e-bioplin silaža.jpg



- 10:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

"Vruća bitka" oko novca za seljake

Europska unija želi reformirati sustav poljoprivrednih subvencija. Ali kako? O tome se ovaj tjedan u blizini Bruxellesa na neslužbenom sastanku razgovarali nadležni ministri agrara iz 27 zemalja.

Traktor na istoku Njemačke
Na zaključnoj konferenciji za novinare sudionici susreta pokušali su ostaviti dojam kako vlada jedinstvo oko budućeg ključa za raspodjelu novca poljoprivrdnom sektoru. No, u stvarnosti, diskusija oko temeljite reforme agrarnih subvencija, na koje odlazi najveći dio novca iz proračuna EU-a, u punom su jeku. Prije svega se radi o uštedama subvencija koja izravno isplaćuje sama Europska unija. Belgijska ministrica Sabine Laruelle tvrdi kako na razini Unije nema volje za radikalnim promjenama dosadašnje prakse:
“Svi su izrazili želju da i ubuduće ovaj dio financiramo zajednički. Cilj je da poljoprivreda postane tržišno konkurentna, te da se seljacima osigura poštene prihode."
Harmonične riječi prikrivaju stvarni jaz koji postoji unutar EU-a. Neke zemlje poput Velike Britanije ili Švedske zahtijevaju radikalno "rezanje" poljoprivrednih subvencija. Postoji i svađa između Zapada i Istoka, između starih i novih članica Unije. U ovom trenutku poljski seljaci po hektaru obradive površine primaju manje subvencija nego francuske kolege ili seljaci u Njemačkoj. Istočne članice Unije zahtijevaju isplatu paušalnih iznosa po veličini površine koju obrađuju. Francuska i Njemačka zajedničkim dokumentom pak traže da se ostane pri sadašnjem sustavu.
Belgijska ministrica Laruelle na neformalnom sastanku pokušala je umanjiti važnost njemačko-francuske inicijative: „Naravno da svaka zemlja članica može sama ili udvoje, u skupini s pet ili deset drugih zemalja sastaviti takve papire. Francuska i Njemačka su sigurno velike zemlje, ali u Uniji ima još 25 drugih članica. Radi se samo o jednoj ideji u cijelom nizu ideja, o tome uopće nismo ni pričali."
A gdje je podmladak?
Dacian Ciolos
Pa ipak, agrarna politika EU-a nema puno veze s veličinom zemalja članica i relativnim značajem poljoprivrede na Starom kontinentu. Povjerenik u Europskoj komisiji zadužen za agrar Dacian Ciolos sa zabrinutošću je primijetio da se sve manje mladih ljudi uopće želi baviti poljoprivredom. „Važno je da se pozabavimo interesima mladih kako bi se oni odlučili za ovaj sektor. Ne želim riskirati da se mi svađamo oko zajedničke agrarne politike, a da se za nekoliko godina dogodi da uopće nemamo seljaka, s kojima bi u djelo proveli tu politiku.
A i pomoć za mlade seljake imaju puno veze sa sustavom subvencioniranja od strane EU-a. Otvorena diskusija oko subvencija još ustvari nije ni počela. "Bit će to vruća bitka", predviđa njemačka ministrica Ilse Aigner.
Autor: C. Hasselbach, Bruxelles / S. Matić
Odg. ur.: A. Šubić
Ekološka hrana – mnogima preskupa?


Ekološki uzgojeno povrće
Ekološki uzgojena hrana u Njemačkoj je sve popularnija. Nijemci godišnje na nju potroše oko šest milijardi eura. Ipak, mnogima je ekološki ili organski uzgojena hrana preskupa.

Njemačka je, odmah iza Sjedinjenih Američkih Država, na drugom mjestu u svijetu po veličini tržišta za organski proizvedenu hranu. To zna i obitelj Ivanov-Below, koja ima malo imanje 25 kilometara istočno od Kölna, okruženo livadama i šumama. Na njihovom imanju okolo trče patke, kokoši i psi, koze pasu, u štali rokću svinje.
Katrin Ivanov-Below
Katrin Ivanov-Below i njezin suprug Evgeny već četiri godine vode malu farmu – oboje su studirali poljoprivredu i osnivanjem ekološke farme ispunili si životni san. Meso koje prodaju je otprilike dvostruko skuplje od konvencionalno proizvedenog. Zašto je to tako, Katrin objašnjava na primjeru peradi: „Piliće držimo u manjem broju nego u konvencionalnoj proizvodnji. Oni mogu izaći van, na svjež zrak. Hrana koju im dajemo strogo je kontrolirana. To su sve čimbenici koji proizvodnju čine skupljom“, kaže Katrin.
Roditelji kupuju zdravu hranu za djecu
Ekološki uzgojeno voće i povrće
Ipak, usprkos uvriježenom mišljenju, ekološki farmeri ne zarađuju puno. Mnogim potrošačima je ekološka hrana još uvijek preskupa. Premda je potrošnja utrostručena, prema jednoj novoj studiji, udio ekološke u ukupnom tržištu hrane s manje od četiri posto još uvijek je vrlo malen. Mnogi poljoprivrednici ne žele povećati svoju proizvodnju. To vrijedi i za obitelj Ivanov-Below. „Mi imamo izravan kontakt s kupcima. To znači da ljudi dolaze k nama, gledaju kako radimo, postavljaju pitanja i kupuju od nas“, navodi Katrin.
Trend zdrave hrane uvijek iznova dobiva poticaje zbog skandala kao što su bili oni oko kravljeg ludila, svinjske gripe ili dioksina u jajima. Pogotovo mladi roditelji cijene ekološku hranu – hrana za bebe i djecu je daleko najpopularnija ekološka hrana u Njemačkoj.
Autor: Jana Knabe / Dijana Roščić
Odg. urednik: Anto Janković


- 10:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Solana poplavila hrvatska krumpirišta

Nadnas = PROIZVOĐAČI KRUMPIRA ISTIČU ZADOVOLJSTVO NJEMAČKI SORTAMA
NASLOV = Solana poplavila hrvatska krumpirišta
Podnas = Sorta RED LADY je ove godine učinila zadovoljnim veliki broj proizvođača na svim područjima Hrvatske, te sorta TOSCANA, a u pokusnoj proizvodnji izuzetno dobrima, pokazale su se sorte LAPERLA, LABELLA, VITESSE , i NATASCHA.

Krumpir kao kultura sa relativno malim zahtjevima prema toplini bolje uspjeva u hladnijim krajevima, međutim uzgaja se i u kontinentalnom dijelu Hrvatske kao i u Dalmaciji.
Važno je imati na umu da vrijeme sadnje ovisi o proizvodnom području. Općenito se može držati pravila da sadnji treba pristupiti kada se tlo na dubini od 10 cm zagrije iznad 8 0C.
Osim što se izborom zdravih i dovoljno krupnih gomolja može uspješno započeti sadnja i proizvodnja krumpira te stvoriti preduvjeti za postizanje što boljeg prinosa. Iako krumpir nije zahtjevan prema toplini, prema vodi ima velike zahtjeve osobito u fazi zametanja gomolja. Suša i visoke temperature kao stres u to vrijeme utječu na visinu priroda, a suša u vrijeme rasta gomolja izaziva njegovo proraštanje pa je natapanje osobito važna mjera njege u sušnijim područjima (osobito pred cvatnju i u vrijeme pune cvatnje).
I ove godine su proizvođači krumpira bili zadovoljni sa sortama Njemačkog proizvođača SOLANA iz Hamburga, ističe u izjavi za naš časopis Josip Sedlaček, zastupnik ove tvrtke za Hrvatsku.
Sorte krumpira od njemačke tvrtke SOLANA iz Hamburga, bile su i ove godine zastupljene na području cijele Hrvatske. Naime, već 18 godina te su sorte na našim njivama, ali značajniji ulazak uslijedio je od 2004.godine.
Sorte su kontinuirano testirane kroz Sortnu komisiju RH i danas se na Listi PRIZNATIH SORATA nalazi ukupno 14 sorata, a još 4 sorte su ove godine završile postupak službenog ispitivanja i očekuje se njihov dolazak na Sortnu listu.
Proizvođačima krumpira već su veoma dobro poznate sorte ROSARA, AROSA, VELOX, RODRIGA, RED LADY,TOSCANA, OPAL,PRINCESS, a uskoro će imati priliku koristiti i sorte NATASCHA, LABELLA, LAPERLA.
Sorta RED LADY je ove godine učinila zadovoljnim veliki broj proizvođača na svim područjima Hrvatske, te sorta TOSCANA, a u pokusnoj proizvodnji izuzetno dobrima, pokazale su se sorte LAPERLA, LABELLA, VITESSE , i NATASCHA.
Sve ove sorte osim što se odlikuju visokim urodom gomolja, koji su prekrasnog oblika, posebno se odlikuju svojom kakvoćom.
Tako na primjer u mjestu Belica kraj Čakovca kod proizvođača Damir Mesarić, sorta TOSCANA je dala urod 55.200 kg/1ha – upakiranog krumpira. Gomolji ove sorte su pravi ukras u vreći.
Nadalje, proizvođač Željko Šimić iz sela Bjeliševac kraj Kutjeva sa sortom RED LADY dobio je preko 50.000 kg/1ha, iako je imao nepovoljne vremenske prilike (tuća, a potom dugotrajna suša s izrazito visokim temperaturama).

Dvije prekrasne sorte izrazito kratke vegetacije – VITESSE, te LAPERLA (pokusna proizvodnja) dale su u Dalmaciji – kod proizvođača Damir Mikulić – selo Sikovo, kraj Sv.Filip i Jakov prekrasne gomolje i to 2,50 kg po jednoj kučici (Vitesse) te 3,00 kg po jednoj kučici (Laperla).

Na području Dalmacije u PZ „NOVA ZORA“ Sv.Filip i Jakov, isprobali smo i novu sortu NATASCHA – dala je također preko 50 tona „naplative“ robe – prekrasnih gomolja, a zbog tih prekrasnih gomolja, glatkih, ujednačenih i žute boje, dobila je nadimak „ZLATO IZ ZEMLJE“.
Hrvatska ima dvije tvornice za proizvodnju ČIPSA (FRANCK i KANAAN), a proizvođačima krumpira za ove namjene dobro je poznata sorta OPAL – daje visok urod krumpira, sorta nije zahtjevna što se tehnologije tiče, dobro čuva u skladištu na duže vrijeme, te daje ČIPS visoke kvalitete.
Tako na primjer kod proizvođača Radočaj iz Donjeg Miholjca ta je sorta na površini od 4,5 ha dala urod od 62.000 kg/1ha.
Svi ovi dobri rezultati iz ranijih godina, a posebno rezultati koje su proizvođači postigli u 2011.godini, daju opravdano se nadati da će za sortama krumpira iz programa SOLANA, biti veliki interes i za predstojeću proizvodnu sezonu, ističe na kraju Sedlaček čija tvrtka ima sjedište u mjestu Jakšić u blizini Požege.
Autor: R.I.

Slike:
fotografija s oznakom IMG00137-20110912 1354
Damir Mesarić, sorta TOSCANA je dala urod 55.200 kg/1ha – upakiranog krumpira

Prilog: fotografija s oznakom IMG0006120110728 1857
Željko Šimić iz sela Bjeliševac kraj Kutjeva sa sortom RED LADY dobio je preko 50.000 kg/1ha

Prilog: fotografije s oznakom:- LAPERLA dala 3 kg po kučici a LABELLA 2,5 kg…
-Zadar – Gebit Adria.JPG
Damir Mikulić – selo Sikovo, kraj Sv.Filip i Jakov prekrasne gomolje i to 2,50 kg po jednoj kučici (Vitesse) te 3,00 kg po jednoj kučici (Laperla)

Prilog: fotografija s oznakom: 1,7 kg aus eine Pflanze - JPG
Na području Dalmacije u PZ „NOVA ZORA“ Sv.Filip i Jakov, isprobali smo i novu sortu NATASCHA – dala je također preko 50 tona „naplative“ robe – prekrasnih gomolja


Prilog: fotografija s oznakom P1010054.JPG
Radočaj iz Donjeg Miholjca uzgaja sortu Opal na površini od 4,5 ha a dala je urod od 62.000 kg/1ha


- 10:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Svibanj 2013 (1)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (7)
Svibanj 2011 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Naslov = Najuspješnija Bučijada do sada!

U Ivanić-Gradu je održana 7. Bučijada koju je organizirala Udruga proizvođača bučinog ulja Hrvatske, a koja je okupila desetak eminentnih hrvatskih stručnjaka na tom području. Plod te Konferencije koja je po prvi puta na jednom mjestu okupila čak 15 proizvođača bučinog ulja iz cijele zemlje je i Deklaracija kojom uljari od Vlade i nadležnih institucija traže adekvatne zakonodavne i regulativne mjere koje bi doprinijele razvoju poljoprivrednih gospodarstava koja uzgajaju buče i dovele do zaštite regionalnog bučinog ulja, dobivanja oznaka izvornosti, oznaka zemljopisnog podrijetla, oznaka tradicionalnog ugleda poljoprivrednog i prehrambenog proizvoda i sl. Ivan Grbić, predsjednik Udruge proizvođača bučinog ulja Hrvatske istaknuo je kako izvoz ulja u Hrvatskoj ima realnu šansu kako zbog toga što EU nema propisane kvote za izvoz buča, bučinog ulja tako i zbog toga što kvaliteta buče, bučinog ulja i koštica u Hrvatskoj je daleko bolja od Austrijskih jer Hrvatska ima kvalitetnije tlo i više sunčani dana što pogoduje proizvodnji.
Auotr: M.D.P.
Slika: 34e-mozaik bučijada.jpg
.........................
NASLOV = Slabiji urod maslina
Ovogodišnji urod maslina bit će manji od prosjeka, a glavni razlozi su ekstremna suša, napadi štetnika te proljetno promrzavanje maslina. No najviše je štete prouzročila suša, jer maslina u takvim uvjetima povlači vodu iz plodova koji se zatim smežuraju i na kraju otpadnu. Ipak, stanje u Hrvatskoj nije bilo svugdje jednako loše jer su u nekim područjima bolji tereni i kvalitetnija zemlja te postoji navodnjvanje.
Slika: 34e-mozaik maslina.jpg
................................
Naslov = Milat – dosta ulja se uvozi
Vinko Milat, savjetnik ministra poljoprivrede za područje maslinarstva i vinogradarstva te autor nedavno predstavljene knjige »Maslina i maslinovo ulje«, kaže da je u Hrvatskoj više od šest milijuna stabala masline na oko 20.000 hektara. Vinogradi su, usporedbe radi, zastupljeni na oko 15.000 hektara. Godišnje se po stablu u Hrvatskoj proizvede prosječno 10 kilograma ploda maslina tako da se dobije oko sedam milijuna litara ulja. Prema toj računici, uveze se još oko milijun litara jer se godišnje u Hrvatskoj potroši između šest i osam milijuna litara ulja ili oko dvije litre po osobi. No, to je znatno ispod prosjeka u EU koji iznosi četiri i pet litara, ističe Milat, s tim da se u Grčkoj i Španjolskoj troši i više od 10 litara po stanovniku, a te su zemlje i veliki proizvođači.
Dio proizvedenog ulja u Hrvatskoj se prodaje legalno, dio se troši za osobne potrebe, a dio se prodaje na pragu, na što svatko tko je proizvođač ima pravo. Oko 50.000 proizvođača u obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima potroši oko 40 litara ulja godišnje za svoje potrebe, ili ukupno dva milijuna litara.
»Nemamo dovoljno ulja za svoje potrebe i dosta uvozimo. Želimo da se površine pod maslinama još povećaju kako bismo imali dovoljno svog ulja«, objašnjava Milat. Zalihe ulja ove su godine prilično male pa je cijena tijekom godine bila u rasponu od 80 do 100 kuna za litru u Istri, u šibenskom i zadarskom kraju od 60 do 80 kuna, a južnije u Dalmaciji od 50 do 60 kuna.
34e-mozaik maslina ulje.jpg
...........................................
Naslov = Farmers Weekly – testiranje raspodjeljivača gnojiva
Ove godine časopis Farmers Weekly obavio je testiranje raspodjeljivača gnojiva.
Testiranje je provedeno u nezavisnom laboratoriju kojeg su prihvatili svi proizvođaći. U prilogu donosimo rezultate ispitivanja kojima se tvrtka Bogballe može ponovno pohvaliti. Rezultati testiranja pokazali su da Bogballe ima najveću preciznost raspodjeljivanja čak i bez dodatnog podešavanja. Koeficijent varijacije za vrijeme testiranja pokazao je zavidno nisku vrijednost od 3,7% dok je koeficijent varijacije za rad na uvratinama također pokazao najnižu vrijednost od CT 16,6%.
Kompletne rezultate pogledajte u prilogu na www.findri.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se