KOMENTARI
Nadnas = IZMEĐ MEĐE
NASLOV = Nemoj mene farbati
Podnas = Pa ti objekti, te komunalije, papiri čine takvu farmu, da izrazimo se našim zdravo seljačkim govorom svinjac,skuplji su barem 30 posto. Pa nema veze, sve će to narod pozlatiti. A tu se ipak misli na naše seljake i poljoprivrednike. Rekli bi šišaj ga
Autor: glavni urednik, Damir Rukovanjski, mag.ing.agr.
Ne može kod nas da nešto ne štima. I to tamo gdje se nitko nebi nadao. Odjednom u vrijeme sjetve nema sjemena ječma ni za lijek. Nema pa nema. Na kraju ispalo da nema ni tritikalea. Netko će reći, pa nemojte sijati to. No, ima stočara kojima je upravo ječam i tritikale važna komponenta u smjesama. I u sve kalkulacije, ali i kvaliteta koju postižu u proizvodnji hrane za svoje svinje, ugrađen je ječam proizveden na njihovim poljima i sušen u njihovim kapacitetima, gdje je i skladišten. I vidi vraga. Prođe i idealno vrijeme za sjetvu a ječma nema. No, i tu treba veza. Pa na kraju pronađu ječam, ali malo kasnije. Proizvođači su naviknuti da imaju problema, ali nikako ovako na mjestima gdje to očekuju.
Papirologija i administracija je inače redoviti problem. Jedan bračni par otkaz je u svojim tvrtkama dao još prije dvije godine i od onda su u akciji podizanja novog, suvremenog svinjca. Dvije godine treba jesti, grijati se, udisati zrak. Papir na papir. I dok se nama vrijeme činilo da je proletilo, ipak nas je dotična gospođa podsjetila da je naš prvi kontakt bio još prije dvije godine i da samo ona i suprug znaju kako žive, i kako su živjeli sve to vrijeme. I objekat je tu. Ide oprema, pa dok dođu svinje, odnosno nazimice. A onda dok se počnu prasiti, pa dok prve prasce plasiraju i naplate. Još godina treba. Pa tko voli nek izvoli. Tu je i dvije godine počeka s otplatom. Ajde barem to. Međutim, neka netko kaže da nismo u pravu. Pa ti objekti, te komunalije, papiri čine takvu farmu, da izrazimo se našim zdravo seljačkim govorom svinjac,skuplji su barem 30 posto. Pa nema veze, sve će to narod pozlatiti. A tu se ipak misli na naše seljake i poljoprivrednike. Rekli bi šišaj ga.
Ajde što će nas oderati banke, ali i vlastita administracija. Jedan naš vrhunski svinjogojac podizao je farmu po uzoru na sve one što ih danas imamo po Austriji, Njemačkoj i Danskoj. No, onda su mu oni koji te papire kontroliraju to vratili jer im nešto nije bilo jasno. Zašto na farmi u elaboratu piše da treba hladnjak. I te dileje o kojima ovisi sudbina cijele jedne obitelji ne razumiju da frižider na farmi nije za držanje piva, već radi opreme i čuvanja sjemena. Ili tko me ne razumije sperme nerastova. No, vratili su čovjeku cijeli elaborati nazad. Onda je on nazvao telefonom i pojasnio, pa to i napisao i poslao elaborat nazad. Onda su opet mu vratili i rekli da za kupnju opreme u prostoriji za radnika i veterinara mora točno napisati dimenzije ormara, koje je marke i ponudu za kupnju takvog ormara. I onda je on uzeo metar i izmjerio sve to i napisao im. I onda čekao. Pa je na kraju sjeo u automobil i dok im mamu, maminu, nije u oči sve istresao nije im bilo jasno da čovjeka ne zajebavaju. I kada je sve bilo gotovo iz HBOR je došla specijalna komisija. Došlo je njih desetak strašnih stručnjaka. Cijeli dan su se muvali po farmi. No, postavljali su takva pitanja koja su jasno dala do znanja da se dotična komisija, čije je mišljenje zadnje, u svinjogojstvo razumije kao u lanjski snijeg, te kao slon u ronjenje u moru. I ne stide se čak i pitati gluposti. I zamislite kakav je to osjećaj kada čekate od takvih zeleno svijetlo za početak posla. I prošlo je to. Farma danas postoji. Međutim, taj isti elaborat je htio koristiti i za drugu svoju farmu pored njega. I zamislite, taj projekat je odbačen samo pola godine nakon izgradnje ove. Sada da me vidite pitali bi me da li je čovjek prolupao. Nije. Pa naš seljak je naučio na sve to. A onda kada se on pokuša u toj šumi budalaština pokuša snaći još će mu netko reći da je nešto smuljao. Pa tjeraju nas da smuljamo. Pa moraš makar izmisliti dimenzije ormara. Kada prođe projekat i dobiješ novce za konačnu realizaciju dođeš u salon namještaja po svoje ormare koje si mjerio. I tamo više nema toga ormara visine od 70 cm, već samo onaj od 80 i tip koji ne odgovara prvoj ponudi rađenoj prije dvije godine. I već si napravio prekrašaj i voljenu majčicu zemlju pokušao prevariti.
Mednas = Neki novi ljudi
Imamo i jednu novu pojavu na našem poljoprivrednom nebu. Jedni su otišli, drugih nema, negdje se pojave novi. Očito je recesija mnoge rasturila. I to se nažalost radi o velikima koji su činili i značili nešto. Saga o Đakovštini je svima jasna. No, mnoge više nismo vidjeli na sajmu u Bjelovaru. Nema više StepCO-a iz Velike Gorice. Nestao Stepanić, pa ipak uskrsnuo kod prodavača Massey Fergusona. Otamo je opet negdje u plinski posao otišao Zoran Miškulin. Taj je čovjek bio alfa i omega Masseya u Hrvatskoj od same njegove pojave. Njegov je stav bio važeći za sve. Kada taj rođeni trgovac nije uspio nešto mnogo s Masseyom sumnjamo da će moći i već spomenuti Stepanić. Možda nešto ne štima ni sa samim brandovima kao što su Case, Steyr, Landini, McCormick. Mogli su ti proizvođači ovdje na naše tržište dovesti i japanskog menađera da im prodaje njihove marke traktora. On bi sirotan poludio. Izvršio bi hara kiri. Siromašak bi se vjerojatno ubio. Što možeš sam napraviti. Pa godinama, i godinama na nekom području treba ulagati u promociju, reklamu, kvalitetne stavove i stvaranje javnog mnijenja. Kakav je sad posao pred novim zastupnicima Case i Masseya. Crnački. Ubitačan posao. Ni ne znaju što ih čeka. A ako proizvođači tih mašina ne misle uložiti bar pet puta više sredstava u ovo tržište, nikakav zastupnik ni stručnjak za prodaju mehanizacije neće pomoći. Agronom d.o.o. iz Požege dobio je bez sumnje dobar brand. Case i Steyr. No, tu su ulaganja u servise, ljude, preuzeo je dobar dio kadra iz StepCO-a, ali i iz Novocommerca i Laterana. Da li će se to vratiti. I da prodaja ovih strojeva poraste i 300 posto, teško da se tu može naći računica. A posebno ako te velike korporacije koje u svojim redovima imaju doktore znanosti iz područja promocije, marketina, sociologije, obrade tržišta ne ubrizgaju živu lovu rezultat će biti nikakav. Jedan je rekao da je to tržište. Pa nije to samo tako. Kakva je to reklama za jedan Claas ove sve godine što je prošlo s Eibl&Wondrakom, sudovima, sporovima, promjenama kadra, rotiranja ljudi, ne povjerenja od strane naših seljaka. Marka kombajna Claas je neupitna. Ali kome se sada obratiti u slučaju kvara. Još ako je garancija u roku. Opet se javljati u Austriju. Pa malo sutra. Tko će biti hrabar ove godine kupiti kombajn od njih. Ići iz Osijeka u Nedelišće. Glupost. To našeg čovjeka ne ferma dva posto. Sociologiju, narav i običaje naših ljudi treba znati. Kod našeg čovjeka treba doći njemu na noge, u dvorište, u seosku gostionicu, ući u kuhinju i popiti rakijicu, te vruću crnu kavu. Onu tursku. Sa socom na dnu šalice. I onda te procjeni i gazda, i žena, i njegova mama stara. I možeš tek tada razmišljati nešto mu prodati. On svoju kunu pet puta okrene u glavi prije li ju nekome da.I u startu misli kako je moguće da ćeš ga prevariti. A kako to nisu znali u dosadašnjem prodajnom predstavniku tako su i prošli kako su prošli. Povjerenje je velika stvar. Kako primjerice nekoga nagovoriti da više ne uzima zaštitna sredstava od jednog Bayera, Basf, ili Singente, već da ih uzme od jednog AM Agro iz grupe Agrimatco. Riječ je o jednoj arapskoj tvrtki. Mijenjaju direktore, mijenjaju stavove a moraš s njima raditi. Teško se povjerenje stiče. Oni više nemaju novaca ni za pretplatu za novine. Tu režu troškove. Pa ako neka velika tvrtka na tome može rezati troškove, kako može uspjeti na našem tržištu. Teško će se naš seljak odreći robe iz Švicarske, Austrijse ili Njemačke, ili pak tvrtke iz USA. Ako već hoće netko nešto među njima napraviti on mora napraviti deseterostruko veći napor od ovih tvrtki. Ima razloga i zašto je naš seljak nepovjerljiv i kod kupnje auta. Za njega je Švabo, Švabo. Mercedes je ono što on priznaje. Tako tko god u mehanizaciji želi srušiti stare, već etablirane i pouzdane marke, osim rukava mora zasukati i dobrano svoje novčanike.