"Iza tvojih misli i osjećaja stoji moćni vladar, nepoznati mudrac nazvan jastvo. On živi u tebi, on je ono umno u tebi" Friedrich Nietzsche
Iza naših misli, u tvornici snova, u svijetu zrcalnih neurona, susrećemo svoja različita lica i osmijehe prijatelja. Uronimo u svijet iza zrcala svijesti u tvornicu snova, u svijet leptirastih neurona, u labirint kristalnih ogledala.
Na putevima pamćenja
srećem lica otišlih prijatelja.
Uklesani u uspomene,
u granitne stijene sjećanja
ona ne stare,
osmjehuju se trenucima,
govore o tajnama,
o neprocjenjivim vrijednostima
o našim istinama.
Starili smo uporedo,
na pladnju života
dijelili komadiće zbilje,
bili sudionici gozbi
rođendana,
vjenčanja,
rađanja djece.
A onda iznenada,
kao osveta neba,
dohodile su smrti,
njihove duše su odhodile
putem bez povratka.
Na žrtveniku vremena
su njihove voštanice
prebrzo dogorile.
Neodgovorena pitanja,
neizgovorene himne,
izgovoreni oproštaji,
ispisani epitafi i
tuge
titraju nad humcima.
Gomilaju se godine
i prazna mjesta za trpezom zbilje.
U svijesti titraju žalovanja,
zbog neučinjenih djela,
koja više,
nikada zajedno,
ne možemo ostvariti,
zbog grijeha propusta
kojima smo
i oni i mi žigosani.
