Komentari

dinajina-sjecanja.blog.hr

Dodaj komentar (22)

Marketing


  • dnevnikJR

    Ali, zato nam preostaje ona jedna divna škrinjica sjećanja koju smo brižno punili tijekom života, pazeći na drage nam ljude, dok su nam bili TU...Punoća te škrinjice jedino je pravo bogatstvo koje smo tijekom života baštinili. Lijepo Dinaja :-)

    avatar

    09.04.2016. (08:31)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @dnevnikjednerazvedenice...da draga, ta škrinjica je
    neprocjenjivo bogatstvo... u ovoj sumi godina ona je puna lijepih uspomena i osmijeha sreće... da, baštinili smo ljepotu...
    nažalost što smo stariji, doživljavamo sve više oproštaja zauvijek... razmišljamoo propuštenim trenucima, pitamo se
    postoji li grijeh propusta... nešto više ne možemo nadoknaditi,
    nažalost, ali zato ... za života prijatelju... titra u svjesti...

    zato sam dodala i Video sa oproštajnim pismom jednog genija... on moli za oprost sveg propuštenog...

    hvala ti draga na čitanju i vrednovanju ... :)

    avatar

    09.04.2016. (08:55)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    Put ima povratak, ciklus traje za dušu, ali ne u ovom tijelu.
    U tebi živi veliko čisto dijete, osjećam ga i veseli me, drugo nije bitno. Hvala ti. :)

    avatar

    09.04.2016. (09:07)    -   -   -   -  

  • NF

    Jučer mi je stigao poziv preko fejsa, nisam ni znao da je to moguće, nazvao me prijatelj iz londona, razgovarali smo prilično dugo, još dvojica iz našeg društva, mlađih od nas, ne koračaju više zemaljskim stazama, znao je nietzsche i više od drugih, zato je još zaživotno skrenuo.

    avatar

    09.04.2016. (09:58)    -   -   -   -  

  • Gurmanka

    Predivni ljudi koji su prošli našim životima su ostali u nama, našim mislima i srcima.Bez njih ne bismo bili ljudi kakvi smo danas!

    avatar

    09.04.2016. (10:02)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @O-da životu... da draga, ciklus traje... samsara se
    neprestano vrti... nezaustavljiva je... sjećam se Pitagorinog govora...

    "Sjedit ćemo opet jednoga dana ovako okupljeni i slušati muziku neba i nećemo znati da su tisućljeća prošla, ali biti ćemo mi i znat ćemo da smo to mi . Putovati ćemo ponovo Levantom, da bi stigli do Egipta i Babilona, zaustaviti se u Italiji i ponovo vratiti podno Parnasa do Apolonovog svetišta. Kristalno jasna voda sa kastalskog izvora će nam isprati sve sumnje i sva nepovjerenja nagomilana dugim putovanjem. Tu će nas opet dotaknuti muze i ljepota apolonsko- dionizijskog osjećaja. Muzika koju ćemo osjećati dušom i vidjeti očima će nas nositi vremenom i uvijek vraćati na početak u carstvo brojeva iz kojih proizlazi sva naša spoznaja i harmonija našeg postojanja. Upoznavat ćemo različite svjetove i spoznati da su oni samo preobražena energija naše svjesti. Beskonačnost ostaje skrivena u konačnosti naših tijela. Vječnost nosimo u svojim mislima, nju osjećamo trenutkom svjesne spoznaje, ona je život naš svagdašnji."

    hvala ti što čitaš i vrednuješ moje štivo... i što osjećaš... nedozvoljavam zrelosti da uspava homo ludensa u meni... :)

    avatar

    09.04.2016. (10:09)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Baš danas si to napisala, kad sam saznala teške vijesti o jednoj
    dragoj drugarici...

    avatar

    09.04.2016. (10:16)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @NF...da dragi, to tužna bilanca sume naših godina...
    za trpezom zbilje sve više praznih mjesta... a ja slijedim
    Nietzscheovu misao... ne dozvoljavam bezdanu da mi uzvrati pogled...
    uranjam iza misli... u zrcalnim neuronima se ogleda ljepota proživljenog...

    avatar

    09.04.2016. (10:16)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Gurmanka...da draga... u nama ostaju, u nama žive...
    divni ljudi ne umiru nikada... njihovi titraji nas hrane do
    ponovnog susreta negdje u kozmu... možda na nekom oblaku...
    u nekoj dolazećoj inkarnaciji... jer ljubav je energija, vječna,
    neuništiva... ona je ljepilo koje cijeli univerzum sjedinjuje u
    Aleph... u točku u kojoj se zrcali cijela njegova povijest... :)

    avatar

    09.04.2016. (10:24)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Lastavica... eh ti tužni trenuci... titraji u kojima
    osjetimo neizrecivu tugu... i znaj srca... žao mi je što si
    to doživjela danas... kada se sretna zbog povratka sina
    iz Japana... nekda mi se pričinja da se to dogaa zbog
    naše nutarnje i vanjske ravnoteže...
    bez osjećaja tuge ne bi znali ni što je sreća... :)

    avatar

    09.04.2016. (10:27)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Mnogo toga se ukleše zauvijek u naša sjećanja... a neka bi rado izbrisali...

    avatar

    09.04.2016. (11:48)    -   -   -   -  

  • Leptirica

    ljudi smo s osjećajima i teško je prihvatiti odlazak dragih osoba koje nas okružuju, a posebno ako nestanu iznenada, tragično.. uvijek negdje u prikrajku ostaju pitanja poput onih ''što smo mogli bolji, što bi bilo kada bi bilo''... no, ipak, sigurna sam da nitko od njih negdje tamo dalje ne razmišlja na taj tužni način i da se trebamo fokusirati na lijepe uspomene, na sve ono što smo zajedno prošli, vidjeli, doživjeli... ponekad je teško i suze same dođu, ali ipak uz neki osmjeh koji govori ''hvala što si barem nekada bio sa mnom''! U svakom slučaju treba vidjeti i drugu pouku i iskoristiti maksimalno vrijeme sa svim dragim ljudima koji ostaju, dolaze, prolaze...

    avatar

    09.04.2016. (11:50)    -   -   -   -  

  • stara teta

    kad odu dragi ljudi nema epitafa kojim bi, eto, završili tu tugu, prekrili je, zamotali u svečani pokrov i spremili na neko posebno daleko mjesto gdje bi počivali zauvijek. ne, nema tog zaborava, tuge su uvijek iste, samo možda malo zamagljene onim lijepim danima koji su nam bili posebni i važni. zato što smo živjeli s važnim čovjekom koji nam je dao najbolje od sebe. divno sjećanje.

    avatar

    09.04.2016. (11:51)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @mecabg...da neka bi izbrisali... ali ipak, dobro je ... tu su...
    i ona obogaćuju našu riznicu... :)

    avatar

    09.04.2016. (11:53)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Leptirica... za života prijatelju... da draga to je TO...
    a onda poezijom suza pišemo ode prohujalom vremenu...
    i zahvalni smo za svaki trenutak uklesan u mramoru pamćenja... :)

    avatar

    09.04.2016. (11:56)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @stara teta... istinu zboriš... nema tog epitafa kojim se
    može ispisati tuga... govor srca je neprevodiv na jezik
    zbilje... uklesani u sjećanja oni žive u nama odjenuti haljom tuge...
    živi su zauvijek u našem srcu... u onim zaboravljenim otkucajima... :)

    avatar

    09.04.2016. (12:02)    -   -   -   -  

  • Leptirica

    uklesan u mramoru pamćenja... -- uvijek nađeš posebne riječi!

    avatar

    09.04.2016. (12:17)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @Leptirica... hvala ti što ih vrednuješ... :)

    avatar

    09.04.2016. (14:32)    -   -   -   -  

  • annaboni

    Čini mi se, da sam medju onima koji svjesno propuštaju i žale.
    Ovaj put, nad sobom

    avatar

    09.04.2016. (17:37)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @annaboni...zato se i zov grijeh propusta...
    svjesno odustajemo od nekih razgovora...
    svjesno zatvaramo uši da ne čujemo jecaje...
    a onda kada je kasno javi se samosažaljenje...
    nitko nije pošteđen toga... :)

    avatar

    09.04.2016. (17:55)    -   -   -   -  

  • dražeN ;)

    Istina, ja je blagoslov, ali i prokletstvo ;)
    P.S. U biti, iskre smo bogova,
    ali eto, ipak tek ljudi, tašti, tusti, ...
    i ne baš mudri.

    avatar

    09.04.2016. (18:38)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    @... dražeN ;)... da, oduvjek... a mi,
    iskre bogova ostajemo grešnici...
    pred sobom i pred Bogom...
    a oprost je božansko
    svojstvo... :)

    avatar

    09.04.2016. (21:20)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...