Opis
bloga
- pokoja pričica...
- pokoji pjesmuljak...
- pokoja nevažna riječ... |
Ljudi i pera
* * *
Počasna dijamantna uzvanica:
* dreamer
... veliki lijepi osmjeh, plašljiv pogled plavih očiju iza kojega se krije veliko i iskreno srce...
... moja KaPiCa...
Dijamantna perca:
* White Tiger
... pratite priču u nastavcima...
* Seanine - wannabe spisateljica, stari blog
... snivamo s njom...
* misery
... pregršt moćnih riječi u slatkim stihovima njezina kiselog čaranja...
* bambi
... jedna mala bambi...
... s velikim krilima
... skakuće po riječima...
... leti među stihovima...
* Miranda Smith
... sve tajne, male i velike, sve pikanterije Potterove družine...
* vrtložica
... moja izabrana obitelj, utihla pjesnikinja, plesna partnerica... :-))
Dijamantići:
* rise
... nešto posve osobno...
* z.l.e.v.A.n.k.a.
... britka vučitelka...
human apple (justy)
... luckasta jabučica...
* Chronicler - nightsaber
... roman Quesland high...
* lolina
... centrifuga riječi...
* bluest eyes (jelek)
... velika mala mudrica...
* spookie
... ono, ona, oni, i riječ, i fotografija...
* bebita
... zaljubljena romantičarka...
* ljubavna
... jedna sretno zaljubljena 'tica...
* iva : )
... riječka plesačica...
* mtina
... jedna rasplesana prijateljica...
* chiica
... druga rasplesana prijateljica...
* amaryllian
... plesačica i pisačica...
* Boxi |
|
| utorak, 29.11.2005.
Probljemi, probljemi...
|
... kad ja šutim tako dugo, kad se ništa na blogu ne mijenja, čak ni onaj box sa desne strane gdje piše "Novosti...", kad me nema kod vas, onda znači da nemam pristup netu neko vrijeme... tako je bilo i ovaj put...
... i onda baš negdje dospijem na trenutak do veze sa svijetom, tek toliko da napišem da je ja nemam, kad ono... hop! ... evo i meni interneta... ti naši studentski domovi... na žalost nemamo nikakvu kontrolu nad time kad će nestati, a kad će se vratiti ta naša veza, vezica...
... tako... bit će nešto uskoro, he he :-) Pozdrav svima! :-)
|
- 12:56 - komentiraj (19) - printaj - # - ^
nedjelja, 20.11.2005.
Sjećanje
|
. : 10 : .
Topot kopita ječao je glasno dok se zastrašujućom brzinom približavao njima iza leđa. Majka ju je, užasnutu, držala ispred sebe, desnu ruku položivši joj na glavicu, a ona se grčevito pritiskala uz majčine skute držeći ju čvrsto ručicama za odjeću. Žmirkala je očicama, snažno stišćući vjeđe, pokušavajući otrti suze koje su neprestano navirale. Pred njom je sablasno zjapila mračna praznina, sada, naizgled, beskrajno sigurna i bliska, kad prijetnja postala je odjednom tako stvarna, tako konačna... ali nije se usudila pomaknuti, već je, drhteći, u tišini iščekivala...
Sa svjetlećim zavežljajem u lijevoj ruci, visoko podignutoj, pogleda nepokorivo uprtog visoko u nebo, u hladan mjesec, majka je glasno i sigurno izgovarala neprepoznatljive riječi što nepobitno ulijevaše strahopoštovanje, grmeći, svaka glasnije nego ona prethodna, svaka dodajući snage modričastom sjaju tajnovitog zavežljaja:
Beh'nod ga d'Hoon
sei Veis A o'On
Va mokah e has
moda'h c m'as.
Impo'h'nia t n'ei
resq'esti'h d Veis
lesenti'h a q'ei
zrah'da E Heis.
Grimon'do!... Gal'hado!...
Vine se, u tom trenutku, zaplovi zrakom bliješteća zraka, hladno prostruji, pa se zaustavi, paleći, kao upijena, njihovim tijelima. Sablastan muk u njihovim ušima, majčine usne se pomiču, ništa ne izgovaraju, padaju obje na koljena, razjapljenih očiju...
... tiho, s krvlju na usnama, tupim očima buljeći u pravcu mjeseca, zadnjim izdisajem majka zahvali:
G'has!...
|
- 17:24 - komentiraj (17) - printaj - # - ^
ponedjeljak, 14.11.2005.
Putnik
|
Sam na stanici
neumorno stoji
hladan stup,
figure okamenjene,
i zuri u beskraj
s morem u očima,
nadvladavši samu
nepomičnost sjene.
Unesu ga misli
u jednog od prolaznika
i tako ostane,
hladan i lijen,
dok predaleko plovi
kamenom težinom,
a samo je stup,
miran i snen.
... eh ...
|
- 19:01 - komentiraj (20) - printaj - # - ^
četvrtak, 10.11.2005.
Bliži se...
|
... svi su nekako poludjeli... čak i ja... čak i neki drugi... za koje se činilo da ne mogu...
... al' ovo jesensko, poluzimsko vrijeme i polublagdansko raspoloženje nekako puca u glavu... mogao bih se čak i naviknuti, ufurati...
... netko je danas svirao Božićne pjesme... kao da smo svi nestrpljivi, da ne možemo više... kao da te blagdane trebamo više nego išta, kao da od njih očekujemo neki... ne znam... spas? Neko olakšanje? Više ljubavi? Harmoniju?
... kaj nam to stvarno fali? Zapitajmo se, zašto...
A vidi mene, filozofa... ne znam, ali te su mi misli sad uskočile u bučicu,
hi hi hi :-)) ... sutra će možda biti drukčije...
Pa, pa! :-))
Ovaj post posvećujem jednoj patuljčici koja skakuće u travi ;-)
|
- 23:44 - komentiraj (11) - printaj - # - ^
utorak, 08.11.2005.
Praznina
|
Strah od spomena
i osjećaja bića
njome ispunjenog
Bljedilo u pogledu,
mirno ludilo
donosi tiho
praznina
|
- 00:39 - komentiraj (20) - printaj - # - ^
|
|
Novosti...
* * *
... ako ne dajem kada imam, siromašan sam kao i kada nisam imao...
... ako ne primam kada mi se daje, nikada neću imati...
(dijamantic, 03.11.2008. - 02:16)
... neka vas ljudi zaista vole onakve kakvi uistinu jeste...
... iako, nije uvijek lako otkriti se...
(dijamantic, 05.01.2007. - 16:26)
... ljudi su kakvima ih tretiraš...
... budite dobri prema njima...
(dijamantic, 25.11.2006. - 22:41) |
|
