Sam na stanici
neumorno stoji
hladan stup,
figure okamenjene,
i zuri u beskraj
s morem u očima,
nadvladavši samu
nepomičnost sjene.
Unesu ga misli
u jednog od prolaznika
i tako ostane,
hladan i lijen,
dok predaleko plovi
kamenom težinom,
a samo je stup,
miran i snen.
... eh ...
Post je objavljen 14.11.2005. u 19:01 sati.