Opis
bloga
- pokoja pričica...
- pokoji pjesmuljak...
- pokoja nevažna riječ... |
Ljudi i pera
* * *
Počasna dijamantna uzvanica:
* dreamer
... veliki lijepi osmjeh, plašljiv pogled plavih očiju iza kojega se krije veliko i iskreno srce...
... moja KaPiCa...
Dijamantna perca:
* White Tiger
... pratite priču u nastavcima...
* Seanine - wannabe spisateljica, stari blog
... snivamo s njom...
* misery
... pregršt moćnih riječi u slatkim stihovima njezina kiselog čaranja...
* bambi
... jedna mala bambi...
... s velikim krilima
... skakuće po riječima...
... leti među stihovima...
* Miranda Smith
... sve tajne, male i velike, sve pikanterije Potterove družine...
* vrtložica
... moja izabrana obitelj, utihla pjesnikinja, plesna partnerica... :-))
Dijamantići:
* rise
... nešto posve osobno...
* z.l.e.v.A.n.k.a.
... britka vučitelka...
human apple (justy)
... luckasta jabučica...
* Chronicler - nightsaber
... roman Quesland high...
* lolina
... centrifuga riječi...
* bluest eyes (jelek)
... velika mala mudrica...
* spookie
... ono, ona, oni, i riječ, i fotografija...
* bebita
... zaljubljena romantičarka...
* ljubavna
... jedna sretno zaljubljena 'tica...
* iva : )
... riječka plesačica...
* mtina
... jedna rasplesana prijateljica...
* chiica
... druga rasplesana prijateljica...
* amaryllian
... plesačica i pisačica...
* Boxi |
|
| ponedjeljak, 31.10.2005.
Sjećanje
|
. : 9 : .
Iza tanane koprene sna, u izmaglici bezbrojnih, sitnih kapljica sjećanja, u sjaju slabašnog svjetla, negdje u mreži treperavih sjena, ukaza mu se poznat obris, otkriju se crte poznatog mu lica. Pojava u sjeni bila je golema, sve bi glavu morao naginjati, upirući pogled gore, visoko, do širokih obrva i dubokih crnih očiju. Odisala je snagom, iz nje je zračila sigurnost i zato trkom poleti, bacivši joj se u zagrljaj.
Znao je tako, mirno, sjediti u krilu satima, slušati priče i upijati prošle događaje, ispričane sigurnim, dubokim glasom, prigušenim tako da blago sjeda na mlado dječačko uho. Gledao je zadivljeno oči pune mudrosti, promatrao je ožiljcima izbrazdano lice, i vremenom, i brigom, pa se onda bezbrižno šćućurio i samo slušao... satima...
... dok ne bi začuo jedan drugi, poznat, milozvučan glas, kako iza vrata doziva obojicu, pa se prene, hitro okrene, značajno pogleda velike oči, pogleda punog topline. Oni znaju, oni se zajedno raduju. Ho, ho, kako im srca samo zaigraše od veselja što će je ponovno vidjeti, i čuti, i dodirnuti...
... ona je tu, a oni se smiju, ustaju, žure - svaki korakom primjerenim svojoj mudrosti, hitaju u zagrljaj, u polje ljubavi, njen miris osjećaju, sigurni su, jer ona je tu... napokon.
|
- 22:28 - komentiraj (32) - printaj - # - ^
petak, 28.10.2005.
Još jedan od onih dana... :-)
|
Da... ne mogah više... i meni je već bio ružan ovaj oglas ispod. Zapravo već od prvog dana kad sam ga objavio... Ljudi, tako su me raznježili neki vaši komentari... pa sam, usprkos jako napornom danu, odlučio barem vam se javiti s nekoliko riječi...
Prvo da vam poklonim osmjeh:
:-)
Eto, to je moj osmijeh svima vama...
Ovaj post sam pisao jučer, ali ne stigoh ga objaviti prije radova... pa ima par novosti...
Ujutro na faks, pa čekati u redu za klopu, pa na salsu, pa s frendicom koja je stigla iz daleka na piće, pa još jedno, pa na vlak s njom, pa usput na faks na WC... ljudi, moram vam priznati, jedva sam stigao - bilo je gusto! :-) (poslije pivice, jel') Pa je već večera... u sobu sam stigao nakon dobrih 13 sati... sad vam pišem (ČET 22:36), ali blog ne radi, pa ću postati kasnije...
Nego, da utješim sve vas koji bi željeli da ja nešto pametnije napišem... :-) (sam sebe već tješim time da je manjak vremena to što me sprječava, a ne manjak inspiracije) ... dakle, dolazi produženi vikend... pa će sigurno uletit i koji sat slobodnog vremena za sve vas, kao i za moj mali, jadni blogić kojega sam dugo zanemarivao i nisam mu dao ništa fino za papati... Zato ste ga vi hranili mrvicama kruha (poneki i šnitama) na čemu vam je vrlo zahvalan - šalje vam jednu veeeliku dijamantnu pusu! :-)
Moj plan za iduće dane:
Petak:
. . . . faks + reeeed za godišnji pokaz za tramvaj + salsa party u Londoneru na Jarunu
update:
. . . . faks – prošlo ok, red za pokaz – prošlo ok (samo 50 minuta :-) ),
. . . . + pala je nova frizura... a party... to ćemo vidjeti :-)
Subota:
. . . . buđenje + put doma + proslava frendičinog ročkasa (one iz daleka)
Nedjelja:
. . . . oporavak od vikenda + druženje s obitelji + druženje s blogovskom obitelji (to ste vi! ;-))
+ svaki dan kad god stignem šetnja po vašim blogovima :-)
Btw. pao je i shoping danas: od najzanimljivijih stvari kupio sam gel:
AXE ANTIHANGOVER i 10 paketića PEZ bombona :-)
Vjerovali ili ne, ovaj "AXE gel za tuširanje protiv mamurluka s MgO2 vraća vas ponovo u život – bez obzira koliko je prethodna noć trajala." – zamislite!!!
... "joooj, nadam se da bu ovaj post lepše ispal neg prošli" :-)
(ČET 22:54) – blog još uvijek ne radi...
(PET 07:19) - blog još uvijek ne radi...
Oho, evo ga :-)
Pozdrav!
|
- 17:26 - komentiraj (26) - printaj - # - ^
srijeda, 19.10.2005.
. : Dijamantni blog : .
|
* * *
Objava:
Dana 19.10.2005. završilo je nezavisno ispitivanje koje je, s prekidima, trajalo 7 sati, 58 minuta i 48 sekundi, a za cilj je imalo utvrditi naziv bloga, člana portala www.blog.hr, kojemu zasluženo pripada titula
. : Dijamantni blog : .
Unutar gore navedenog vremena, naši su 'operateri' 'pregledali' 7938 blogova, te ustvrdili da titula Dijamantnog bloga pripada blogu:
tvojnetko.blog.hr
Čestitamo!!!
* * *
Kriteriji:
Ovo nezavisno ispitivanje vodilo se jednim jedinim kriterijem popularnosti, a to je:
broj blogera koji na svojim blogovima postave link na Vaš blog
Tim kriterijem, Dijamantni blog tvojnetko.blog.hr osvojio je:
okruglo 300 vaših linkova!
* * *
Izbor blogova:
Svi obrađeni blogovi međusobno su linkovima povezani, počevši od stranice na kojoj se sada nalazite. U pripremi je (možda) novo ispitivanje koje će obuhvatiti još veći broj blogova koristeći napredniji algoritam.
* * *
Preostala statistika:
Popis i prvih nekoliko blogova, kojima je za link ili sto izmakla ova prestižna titula Dijamantnog bloga nalazi se ovdje:
tvojnetko (tvoj netko)............................300
jazzie (lady jazzie).......................................266
memoari (...Djevojka sa kraja svijeta...).....258
tutor (Tutor.Blog).........................................202
gusarskabanda (Bugenvilija)......................195
trillian (Malo umnosti)..................................194
mysteries (Mysteries).............................192
bestijica (Beštijičine mudre misli)...............189
danci (Danči's world)....................................188
keksich (Analna Carica)..............................187
lebov (Plodovi zemlje)..................................185
sanjinsvijet (sanjin svijet)..............................184
xiola (The Last Broadcast).............................181
crnaaa (lotos)...........................................177
dritokonj (dritokonj)..............................176
Popis svih obrađenih blogova i pripadnih rezultata možete pronaći ovdje.
* * *
Zahvale i ostale tehnikalije:
Želio bih zahvaliti svim malim silicijskim ljudima koji su (gotovo) bez pogovora izdržali nesnosne vrućine zatvoreni u mračnu crnu sobicu i predano pregledali na tisuće blogova, bez njih ovo ne bi bilo moguće. Hvala!
Zahvale i svima onima koji su omogućili besplatan studentski internet, kao i portalu www.blog.hr koji 'nas' (moje silicijske ljude i mene) nije 'ištekao' zbog povećanog prometa.
Moram napomenuti i to da 'smo', na prvi znak preopterećenja, prekinuli istraživanje i čekali povoljnije vrijeme. Tako je ovo istraživanje preživjelo i zamjenu baze podataka nakon čega se i dalje vrlo uspješno nastavilo. Brzina pregledavanja blogova kretala se oko 1000 blogova na sat, a na trenutke je dosezala čak i vrtoglavih 1500 blogova na sat.
Moram napomenuti da je ovim istraživanjem upravljao čovjek (s dugačkim bičem i malom drvenom sviralom) pa je, kao takvo, nesavršeno i podložno... khm... svačemu... Samo toliko.
Na kraju, hvala svima eventualno zaboravljenima, isprike svima eventualno oštećenima, utjehe svima još ne dodirnutima dijamantnom rukom... bit će bolje :-)
* * *
Želje i pozdravi:
Aha! Sad znate što vam je činiti želite li postati popularni :-) Nema više varanja ;-) Zato vam želim puno kvalitetnih blogova i puno, puno lijepih, dobrih, zanimljivih, šaljivih i informativnih postova! Želim svima da budu... što? Dobri, lijepi i pametni? Ne. Želim vam svima da budete i ostanete svoji, da u svoje blogove preslikate sve ono što osjećate da drugdje ne možete ili ne smijete. Naš blog nam to konačno omogućuje...
Zato našem dragom www.blog.hr želim dug i bogat život, puno posjetitelja, komentatora i pisaca, sve redom umjetnika, novinara, zanesenjaka, a najviše 'običnih' ljudi koji su voljni dio sebe podijeliti s nama...
A pozdrav... čemu komplicirati:
Pozdrav svim blogerima!
:-)
|
- 18:27 - komentiraj (33) - printaj - # - ^
Sjećanje
|
. : 8 : .
Bio je to početak još samo jednog dana provedenog u bezvremenskoj samoći, uglačanoj mirisnim trenutcima praiskonske šumske meteži koja je, iako rijetko, znala na neko vrijeme zaokupiti misli pojavi ravnodušnog pogleda, naizgled podmukloj, a zapravo mirnoj i najčešće spokojnoj. No bio je to dan kada je započela priča koja je imala završiti bezbrojne godine razgovora oči u oči... s namreškanim zrcalom šumećeg prijatelja, šetnji samo sa sjenom oduvijek gole mjesečine, tako zemaljske pojave, s utjehom za svakoga, uvijek istog lica i lažnog osmijeha.
Vjeđe su uspavane brdovite pojave danas lijeno zastale poluotvorene, ignorirajući podnevno sunce, pred očima držeći sliku prošle srebrne noći. Klešući je u stijenama najdaljih dubina svoga plamtećeg uma, neprestano iznova, svaki put ljepšu, svaki put nježniju, ležao je opijen, ne ćuteći ništa osim zvuka tihog nespokoja. Izmireno sudbinom, srce se blago ljuljuškalo nekom novom, nestvarnom melodijom, pjevušilo je glasno, no još uvijek nesigurno, gubeći pokoju notu u novom, ispunjujućem zanosu.
Svaka slika imala je okus, svaki dodir imao je zvuk, svaki je miris plesao pred očima i sve tako, uokrug. Oči su davno postale suvišne, iako su nepogrješivo parale mrakom... sve je bilo poznato, sve je bilo znano... sve do mračnog bisera u srebrnoj noći...
... jedva se prene, jedva zagrabi slijedeći dah, jedva se pridigne, jedva zakorači naprijed, a onda...
... miris lovine lagano dotakne sliku crvenog okusa svojim staklenim zvukom... šumom se, još jednom, zazeleni tišina...
|
- 14:44 - komentiraj (8) - printaj - # - ^
nedjelja, 16.10.2005.
Pišem, pišem...
|
Uiiiii! Opet možemo postove pisatiiiii!...
Haaaeeeuuuooo!...
Sad moram nešt' na brzinu... ovak':
He he, ide ti sad Britni Spirs i dođe Anđelini Đoli, he he, veli:
"joj, kak' si ružna, kak' si ružna", he he he...
... na to će Anđelina njoj, he he... kaže:
"a 'ko si sad pak ti???"
Haaaeeeuuuooo!...
Iliti na engleskom:
There she goes... Britney Spears goes...
She meets, oh she meets Angelina Jolie in the street...
And then she says, oh, she says:
"Wow, you look like a *itch! you're so *ucking ugly and you stink, you think you're better than me? Ha?!"
... and then, Angelina says... she turns to... and around... and... whatever... and she says:
"And who the *uck are you???"
Ha!
* * *
Ajde, ljudi, budite ludi, uživajte
Ba-ha-haj!
|
- 18:53 - komentiraj (23) - printaj - # - ^
ponedjeljak, 10.10.2005.
Lice
|
Lice
"Bio je to jedan od onih dana kada stvari koje obično ne primjećuješ odjednom odluče krenuti nekim drugim putem", kazala je, pa nastavi:
"Sišla sam niz stepenice i odmah me opuhnuo hladan vjetar i bacio mi kosu preko lica. Nešto sumorno dolazi s istoka, pomislila sam. Krenuh dalje, ubrzala sam nešto korak, osjećajući kako ritam današnjeg dana i hladan vjetar žele od mene baš takvo kretanje. Kao da je za danas sve isplanirano, kao da je sve već poznato. Sve do u sekundu. Stupivši na cestu pogled mi se spustio i, odatle pa do prelaska, promatrala sam bezlično sivilo gomile nazubljenih kamenčića, bezizlazno zarobljenih silama betona, kako mutno protječe pokraj mene."
"Ne znam o čemu sam razmišljala, vjerojatno o milijun važnih i nevažnih stvari, jer prešla sam pola grada ne znajući kako sam ondje došla. Idila putovanja je nestala, beskonačno ponavljanje je učinilo svoje." Kimnuo sam na to, nasmiješivši se, želeći pokazati da razumijem, da i sam znam kako je to. Ona je nastavila:
"Na prelasku je uvijek gužva, pa me iz sna probudio neki čovjek, bezobzirno me gurnuvši s leđa, žureći naprijed. Ima budala koje uvijek moraju biti prve. E nećeš, pomislila sam i požurila za njim, prilijepila mu se za pete."
"Probijajući se za njim kroz hrpu ljudi što su nestrpljivo hopsali, što od nervoze, što od hladnoće, čekajući prolazak vlaka, stigla sam ga dobro odmjeriti. Bio je nešto viši, prosječno snažne građe, nešto tamnije kose ošišane na kratko. Nosio je debelu bijelu vjetrovku, moderne crne hlače i skupe cipele. Zaustavio se tik pred prugom, a ja sam, poguravši nekoliko ljudi koji su na to nešto nerazumljivo progunđali, stala odmah do njega, nalaktivši se laktom u njegova rebra. Primijetila sam krajičkom oka kako me samo na trenutak pogledao dok sam se pravila da ga ne vidim, a zatim je usmjerio pogled zajedno sa svima na prelasku."
"Još je nekoliko ljudi nesmotreno pretrčalo na drugu stranu dok se vlak približavao neprestano trubeći. Zamjerala sam onima što prelaze jer me iritiralo to stalno trubljenje. Bio je tako blizu da mi je već paralo uši. Je, baš mi to treba nakon ovakvog dana, pomislila sam u sebi. Tada je zakoračio na tračnice i okrenuo se prema nama – gomili koja je zapanjeno piljila u njega. Podigao je ruku i mahnuo mi, stojeći tamo s blagim izrazom na licu, gledajući ravno u mene. Ukopala sam se, prestravljena, gledajući užasnuto njegovo zaobljeno lice, no odjednom... nestane bijele vjetrovke, crnih hlača i skupih cipela. Nestane lica. Lica!"
"U trenutku, osjetih, kao da me poklopio sav teret vlaka što je nezaustavljivo jurio ispred mojih očiju. U mutnom pogledu koji je ostao zamrznut na mjestu gdje je, djelić sekunde prije, stajalo lice, izmjenjivale su se crvene i bijele trake utopljene u maglovitom metalnom sivilu. Vjetar od strelovitog prolaska bacio mi je kosu preko očiju. Nešto je sumorno dolazilo s istoka, nešto podmuklo, nešto strašno privlačno u tom preplavljujućem trenutku. Osjetivši na licu vjetar, zatvorila sam oči, nagnula glavu naprijed... i još malo... i još trunicu..."
Stajao sam pred njom jedva mogavši poimati ono o čemu govori, a ona je i sada, baš kao što je pričala, zatvorila oči i lagano se naginjala prema naprijed. Na trenutak je ušutjela kao da želi iznova doživjeti taj osjećaj, tu blizinu smrti... Gledao sam je s čuđenjem, a onda je progovorila:
"... i samo je nestao..." Na to me pogledala značajno, s blagim, nategnutim smiješkom, velikim očima kao da govori:
"Znaš... šteta što nije prolazio malo dulje, šteta što nije bio malo sporiji..."
Nakon nekoliko trenutaka, kao da se prene... tiho prošapće:
"Kako ću ga ikada zaboraviti..."
|
- 20:33 - komentiraj (14) - printaj - # - ^
srijeda, 05.10.2005.
Sjećanje
|
. : 7 : .
Jedne mudre oči promatrale su iz mračnog zakutka sobe kako brižljivo zatvara za sobom vrata, kako pažljivo postavlja veliki drveni zasun, vidjele su kako još jednom s olakšanjem uzdahne. Osvrnuvši se po sobi, ugleda majku kako stoji zgrbljena nad nekim poslom, tiho pozdravi. Oči ju ponovno pogledaše, odzdrave, pa se odmah zatim vrate natrag na posao.
Na drugom kraju sobe gorio je maleni plamičak. Pod njegovim slabašnim svjetlom, ona izvadi sjajni trn što ga je bila pospremila zavivši ga u maramu i zataknuvši negdje u odjeću. Još jednom ga dobro promotri, okrenuta majci leđima, a onda priđe bliže držeći u ruci današnji pronalazak. Oči su ih već vidjele nebrojeno i nisu skretale s posla da djevojčici udjele pažnju... Ona prozbori tiho: "Majko..."
Ovoga puta, osjeti, nešto je bilo drugačije, pa ostavi posao i skrene pogled koji se, istog trena, zamrzne na svjetlucavom predmetu - tanak komadić sjajne kovine, rubova oštrih poput najfinijeg sječiva, odjednom u očima izazove nemir. Majka uputi djevojčici pogled pun nevjerice, ne uspjevši potpuno iz očiju ukloniti strah. Malena glavica se na to pogne, znajući da više ne može zadržati suzu što je tvrdoglavo odbijala svaku poslušnost. "Bilo je na livadi. Zabolo mi se u nogu. Imam ranu", tiho progovori drhtavim glasom.
Grubim pokretom ruke majka joj podigne glavicu, pogledavši je strogo u oči. Tvrdoglava je suza, kao i nešto prije, ostavila trag ploveći niz obraz. "Što ti je to na licu? Prljava si, obriši se!", progovore oči. "I daj mi to!", reče, istrgnuvši joj iz ruke maramu s nesretnim vrhom strijele. Nekoliko trenutaka promotri toliko uznemirujući komadić sjajne kovine, pa ga zamota u maramu i odloži, a djevojčica si ručicama obriše suze i silom ih konačno potisne iz očiju. Uozbilje se lica kad im se ponovno susretnu pogledi, ali razblaži se lice majke, pa napokon mirnije reče: "Hajde da pogledamo tu ranu..."
U dvorištu, ispred malene brvnare, više se ništa nije čulo. U daljini, na rubu šume, brdovita je sjenka, pod svjetlom mjeseca, tromo prikrila svoje prisustvo razotkriveno samo izabranom nijemom drveću i nekim snenim životinjama.
|
- 14:06 - komentiraj (16) - printaj - # - ^
subota, 01.10.2005.
Sjećanje
|
Evo, napokon je i ljenivac pokrenuo svoje dvije šape i donio vam, najdraži moji čitatelji, novi nastavak. Želio bih posebno pozdraviti svoje dvije čitateljice koje me neumoljivo potiću da i dalje pišem. To su rise i just_girl. Hvala vam :-)
Nadam se da se neću prevariti ako kažem da ubrzo možete očekivati i nastavak...
Pozdrav svima! :-)
. : 6 : .
U zaklonu staroga hrastovog debla napokon umiri užurbano disanje, pribere se malo potiskujući suzice, zatvarajući ih u svoje malene oči tako da zasjaše poput para najljepših morskih bisera. Posramljeno sjajem njenih malenih očiju, pošlo je veliko narančasto sunce sakriti se neopazice za daleki horizont, dajući očaravajućim bojama prekrasnog ljetnog neba priliku da izmame osmjeh na njeno zabrinuto lice. Uspjevši u tome, stadu se žariti kao da plešu nebeskim svodom na večernju glazbu veselih cvrčaka što, slaveći, zapjevaše svuda naokolo, dobro sakriveni u mirisnoj zelenoj travi.
Pospremivši trn s kojeg je netom prije obrisala svoju krv, sada ohrabrena nebom što joj je uzvratilo osmjeh, proviri oprezno iza staroga debla, dobro promotri čistinu i put do svoga doma. Posebnu pažnju pokloni nemirnom granju na rubu okolne šume ne bi li razabrala kakve neprirodne kretnje čije bi postojanje moglo ugroziti njen siguran povratak. Bila je malena, odista, ali skrivanje joj, na žalost, već odavno nije bilo nepoznanica. Uvjerivši se u sigurnost izlaska iz zaklona, koliko god je to bilo moguće u ovo doba dana, jednim naglim pokretom vješto preskoči široko deblo, pa bez ikakvog obaziranja stane nezaustavljivo trčati, brzo odmičući od ruba šume, bivajući svakim trenom sve bliža sigurnosti vlastitog doma.
Stigavši do drvene ograde malenog dvorišta, preskočivši ju jednako spretno kao i malo prije deblo iza kojega se skrivala, napokon se zaustavi i usudi se pogledati iza sebe. Još uvijek hvatajući dah, osjeti ogromno olakšanje shvativši da ju nitko nije slijedio, pa se polako uputi stazicom prema vratima malene brvnare. Svi prozori bili su zatvoreni, a svaka svjetlost koja se mogla provući kroz njihove šarke gubila se među zadnjim zrakama već nestalog sunca. Polako i tiho pogurne teška drvena vrata i, ušavši, pobrine se da ih dobro zatvori.
|
- 10:56 - komentiraj (19) - printaj - # - ^
|
|
Novosti...
* * *
... ako ne dajem kada imam, siromašan sam kao i kada nisam imao...
... ako ne primam kada mi se daje, nikada neću imati...
(dijamantic, 03.11.2008. - 02:16)
... neka vas ljudi zaista vole onakve kakvi uistinu jeste...
... iako, nije uvijek lako otkriti se...
(dijamantic, 05.01.2007. - 16:26)
... ljudi su kakvima ih tretiraš...
... budite dobri prema njima...
(dijamantic, 25.11.2006. - 22:41) |
|
