Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dijamantic

Marketing

Sjećanje

. : 7 : .

Jedne mudre oči promatrale su iz mračnog zakutka sobe kako brižljivo zatvara za sobom vrata, kako pažljivo postavlja veliki drveni zasun, vidjele su kako još jednom s olakšanjem uzdahne. Osvrnuvši se po sobi, ugleda majku kako stoji zgrbljena nad nekim poslom, tiho pozdravi. Oči ju ponovno pogledaše, odzdrave, pa se odmah zatim vrate natrag na posao.

Na drugom kraju sobe gorio je maleni plamičak. Pod njegovim slabašnim svjetlom, ona izvadi sjajni trn što ga je bila pospremila zavivši ga u maramu i zataknuvši negdje u odjeću. Još jednom ga dobro promotri, okrenuta majci leđima, a onda priđe bliže držeći u ruci današnji pronalazak. Oči su ih već vidjele nebrojeno i nisu skretale s posla da djevojčici udjele pažnju... Ona prozbori tiho: "Majko..."

Ovoga puta, osjeti, nešto je bilo drugačije, pa ostavi posao i skrene pogled koji se, istog trena, zamrzne na svjetlucavom predmetu - tanak komadić sjajne kovine, rubova oštrih poput najfinijeg sječiva, odjednom u očima izazove nemir. Majka uputi djevojčici pogled pun nevjerice, ne uspjevši potpuno iz očiju ukloniti strah. Malena glavica se na to pogne, znajući da više ne može zadržati suzu što je tvrdoglavo odbijala svaku poslušnost. "Bilo je na livadi. Zabolo mi se u nogu. Imam ranu", tiho progovori drhtavim glasom.

Grubim pokretom ruke majka joj podigne glavicu, pogledavši je strogo u oči. Tvrdoglava je suza, kao i nešto prije, ostavila trag ploveći niz obraz. "Što ti je to na licu? Prljava si, obriši se!", progovore oči. "I daj mi to!", reče, istrgnuvši joj iz ruke maramu s nesretnim vrhom strijele. Nekoliko trenutaka promotri toliko uznemirujući komadić sjajne kovine, pa ga zamota u maramu i odloži, a djevojčica si ručicama obriše suze i silom ih konačno potisne iz očiju. Uozbilje se lica kad im se ponovno susretnu pogledi, ali razblaži se lice majke, pa napokon mirnije reče: "Hajde da pogledamo tu ranu..."

U dvorištu, ispred malene brvnare, više se ništa nije čulo. U daljini, na rubu šume, brdovita je sjenka, pod svjetlom mjeseca, tromo prikrila svoje prisustvo razotkriveno samo izabranom nijemom drveću i nekim snenim životinjama.


Post je objavljen 05.10.2005. u 14:06 sati.