|
|
četvrtak, 17.01.2008.
Zamolba za posao
Lijepo li je raditi s e-mailom. Pošalješ mailom za sekundu pisamce, sličicu, molbicu. A lijepo je i primit mail. Ne trebaš se zamarati s papirusinom, slagati je, gubiti i tako.
Državne službe ipak nisu još stigle na taj nivo napretka. Poslao sam molbu za posao i evo šta sam sve morao proći:
Zamolbu i životopis printam. Radnu knjižicu fotokopiram. E sad potvrda o nekažnjavanju i ovjerena kopija diplome.
Odlazim na sud. Plaćam parking. Pronalazim ured za izdavanje potvrda o nekažnjavanju. Radno vrijeme 8-10.30 svaki dan osim srijede.
Ho-ho, ljudi se satiru od posla. Pazi - svaki dan osim srijede. A subota i nedilja ? Naravno, bio je petak. Dolazim u ponediljak u 9. Plaćam parking. Ispunjavam zahtijev. Dolazim na red. Bit će gotovo sutra.
Sutra opet dolazim. Ne plaćam parking. Pušim kaznu. Uzimam jebenu potvrdu i odlazim u javnog bilježnika. Plaćam 46 kuna za jebeni pečat. Odlazim na poštu. Usput me umalo zgazi auto. Od svih papira sad to više nije pismo nego paket. Dodatnih 13 kuna. I gotovo.
Na povratku me neki čiča upito znam li gdje je pogrebni ured.
Poslo sam ga u Dom Zdravlja.
E sad, nisam se nado poslu, al jesam li mogo bar dobit pismo u kojem bi pisalo: Poštovani blabla hvala na blabla nažalost blabla.
Ništa od toga. Valjda im je preskupo trošit pisma na luzere koji nisu u stanju pronaći debelu vezu da se zaposle.
Naš drčni premijer apelira na nezaposlene da ne rade na crno već da pošteno žive s ogromnih 1000 kuna 3 mjeseca, i nek aktivno traže posao. E pa ja sam spičkao 20% mojih primanja na jebenu molbu. Ako ću živit od zraka imam love za još 4 molbe o trošku fonda za nezaposlene.
Drugi put kad izađe natječaj diplomu ću ovjerit vlastitim drekom, i to onim mamurnim jutarnjim – Old Spiceom. Jebiga, jeftinije je, a usto i ostavlja bolji dojam.
Ovaj post je objavljen u kategorijama karijera i obrazovanje.
|
- 12:29 -
Komentari (21) -
Isprintaj -
#
nedjelja, 13.01.2008.
Sir
Nekidan u dućan išao kupit kruh. Ispred mene jedan čovjek, u sakou, 40-ak godina,prosijed, uglađen, fin, zgodan, šarmantno i ležerno pita prodavačicu o sirevima:
- a kakav vam je taj talijanski ?
- odličan, oćete ga provat ?
- može. Mmm, dobar je sir. Dajte mi jedan cijeli.
- Nažalost ostalo je samo pola – to vam je kilo ipo.
- Aaa, malo mi je pola, šta još imate slično?
- Oćete livanjac ? on vam je super.
- Mmm, hm, a dobro dajte onda jednog livanjca.
- Evo izvolite, oćete li još nešta ?
- Aaa, može dvaes deka mortadele.
- Oćete s maslinama ili bez ?
- Aaa, dajte s maslinama.
Prodavačica iskusno umjesto 20 reže 30 deka mortadele. Zna da se takvim muškarcima uvik može uvalit više.
- evo izvolite, oćete još štagod ?
- mmm, ma neću, hvala lipa.
Čovjek uzme sir i mortadelu i uputi se pomalo prema blagajni. Kraj blagajne naglo ubrza.
I šmugne. Crta, štrafta, dao petama vjetra. Ooo, kako je trčao brzo taj flegmatični gospodin, ne bi mu Ben Johnson stao na crtu.
- Držte lopova, odnija mi je cili sir !!! – vikala je prodavačica dok je ovaj nestajao niz ulicu.
Sad vjerojatno onako fino i pomalo uživa u livanjcu. (mmm, dobar je – već ga čujem).
Mene samo jebe šta će mu onih pišljivih 20 deka mortadele s maslinama, kad je već odlučio šopingirat mukte.
|
- 18:58 -
Komentari (21) -
Isprintaj -
#
utorak, 08.01.2008.
Makedonija 3
Skopje je grad sa ishodištem u 1963. godini.
Tada je naime potres srušio 80% grada. Ubrzo zatim postao je najvećim svjetskim gradilištem. Tito je bio pravi laf, pa je postigao da se Ameri i Rusi usred hladnog rata brče ko će više dat para za obnovu Skopja. A najvažnije zgrade projektirali su Japanci. 15 godina nakon potresa Skopje je dobilo triput više stanovnika nego prije potresa. Danas ima 700.000 ali Goce veli da su to samo prijavljeni te da ih ima oko milijun.
U Skopju se jede dobar burek. Manji je od našeg, tanji, ali pikantniji i ukusniji. Košta 3 kune. Oni ga vole jest i sa kruhom. Nisam mogo vjerovat svojim očima. Tip reže fetu bureka i stavlja je između 2 fete kruha.
Odlični su i ćevapi. Ja sam još uzeo i hamburger i bio je sjajan, U rastvorenu lepinju ti osim mesa stave i pomfrit i salatu.
Zagrijavanje po birtijama i trgovima na Staru Godinu prošlo je u tren. Naravno, slikali smo se i kraj Majke Tereze.
Obašli smo čak i 2 šoping centra od kojih jedan izgleda vrhunski.
Želio sam kupit kakav dres, ali oni imaju samo Čelsi, Barcelonu, Arsenal i druge smećare. Nigdi Vardar, Rabotnički i ostali junaci.
I onda doček, opet kod Maršala.
Sama ulaznica jako je lijepo dizajnirana i izgleda ovako.
A evo kako je izgledalo i predjelo.
Hranu su posluživali, naravno, pioniri. Nismo pojeli ni trećinu posluženog, ali zato drugi nisu ni osminu. Još nas je jedan konobar - pionir pohvalio da smo popili vina koliko i svi drugi gosti zajedno (nas 4).Stvarno se preseravaju s količinama. Evo i glavnog jela:
Glazba je bila odlična, ljudi su vrhunski svirači, a izbor pjesama sve hit do hita: Druže Tito mi ti se kunemo, Od Vardara pa do Triglava, A sad adio, pa onda ona njihova kola... (ma vidi momče makedonče kako mi škica ženu)
I to je to. Za novu smo nazdravili po makedonsku: Ajde živko zdravko. Pred zoru smo sjeli u taksi koji inače po gradu košta maksimalno 8 kuna. Taksisti dajemo 50 i uživamo u njegovoj radosti: Hvala drugari, srećno !!!
Ujutro krećemo doma, al ovaj put sa autoput Bratsko Jedinsko. Za tih par sati koliko smo odspavali napadalo je pola metra snijega. Bijele krpe pratile su nas cijeli dan pa je bus lagano klizio ko sanjke. Šofer je stao kod motela Zavejane na ručak i opet smo se oborili. Jebote kako Srbi prave dobar roštilj. Prvo me juha digla iz mrtvih - nisam nikad bolju jeo u životu. Od vešalice, ražnjića, pljeskavice i ćevapa svima zlatna medalja. Oprostite gospođo kobasice, i vi ste sjajni al u takvom društvu zvijezda morate se pomiriti s time da zadnji ulazite u igru i da postoji mogućnost da vas pola ostane. A pasulj prebranac, a domaći ajvar, a mladi kajmak, ajme.
Put je ukupno trajao nevjerojatnih 23 sata, al poslije takvog ručka moglo ga se izdržati.
Kraj
|
- 11:48 -
Komentari (19) -
Isprintaj -
#
subota, 05.01.2008.
Makedonija 2
Albanijo zemljo obećana.
Prošavši konačno crnogorsku granicu nakon 2 sata čekanja (ne, nije bilo problema, oni to jednostavno tako rade, pomalo), eto nas na albanskoj. Već sam ispričo o turističkoj vizi od 10 eura i bocama konjaka kojima te mame odma na ulazu.
Zemlja dakle, uopće ne izgleda loše. Tamo di nema ljudi.
Polja su uglavnom obrađena, fino na crte sve.
Jebe me samo otkud to sve smeće tamo. Ne, to nisu hrpe, jebote cijela polja su ravnomjerno zasuta. Tamo zacijelo ne pada ni kiša ni snijeg, nego samo smeće.
Ako se ikad nađete na kakvom kvizu i neki Tarik vas upita: koja je zemlja sa najviše benzinskih stanica na svijetu, ili koja zemlja ima najviše autopraonica, slobodno se pozovite na mene, garantirano to je Albanija.
Svaka kuća uz cestu ili ima pumpnu stanicu ili autopraonicu. Doslovno.
I eto nas opet u Makedoniji, utvrda Struge za prvu noć, cigani, pa u Ohrid na večernji provod.
Zna li tko kako šiptari zovu burekdžinicu ?
BUREKTORE. Jebiga, talijanski utjecaj je pregolem. Tako sam ja ovo proljeće dao otkaz kako bi u drugoj firmi bio il direttore, a postao sam baš to - burektore.
Sutra ujutro krenulo se prema Skoplju. Za ručak smo stali u Bitoli. Al smo se ubili....
Obilazimo Herakleju i predvečer stižemo u Skoplje. Vodi nas po gradu naš vodič Goce. Kakav as, ljudina, kralj... Nakon kratkog razgleda odvodi nas u restoran Kaj Maršalot koji je sav u ikonama druga Tita. Tamo se ubijamo i odlučujemo da se vraćamo za doček.
Na Staru godinu šetamo i obilazimo Skoplje s našim vodičem Gocom. Divimo se crkvi Svetog spasa. Odmah uz nju je nekakav muzej njihove borbe koji je ustvari totalno posvećen liku i djelu Goce Delčeva, njihovog najvećeg sina. Po zidovima su slike Gocinih djedova, njihovih sestara i rodbine, zemljopisne karte koje pokazuju kuda je Goce prolazio i slične pizdarije. Svaka čast čoviku, al šta je preveć - preveć je.
Malo kasnije grupa odsjeda u nekoj finoj kafani, a naš Goce vodič kojem smo se valjda svidili zbog ljubavi prema piću i duvanu nas vodi u nešto manje turistički dio grada. Pravi je frajer - prolazimo kraj šibicara - oni viču: Goce, dovedi te drugare ode na igru. Odvodi nas u najgoru birtijetinu u Skoplju. Veli da je gazda žandar, a klijenti samo kurve, lopovi i drugi kriminalci. Otvaramo stara prljava drvena vrata, srećemo opisana lica. Ooo Goce prijatelju stari, vele mu gosti koji zauzimaju svih 5 stolova u birtiji. Ajde napravite mjesta za moje drugara iz Dalmacije - veli Goce i razmješta taj polusvijet po birtiji. Tamo ločemo i fino se opuštamo. Takve face mogu se vidjeti samo rijetko i to na starim jugoslovenskim filmovima. Vadim digitalni aparat i izazivam divljenje gostiju kao da sam izvadio zlatni gral.
Nastavit će se
|
- 18:14 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
četvrtak, 03.01.2008.
Makedonija
Eto nama nove, a ja ću se prisjetit završetka stare godine.
Poso još nemam, a ni situacija nije baš obećavajuća. Pa smo ženica i ja okrenuli brigu na veselje i u petak ujutro donijeli odluku: Amo u Makedoniju.
Odma nam se pridružio i moj drugar Brenči te smo već istog popodneva sjedili u busu koji je polako klizio prema jugu.
Crnogorcima je trebalo 2 sata da nam pregledaju pasoše, Albancima još sat ipo. Ipak, Albanci su u maniru pravih biznismena naredili da dok čekamo svoje pasoše sjednemo u birtiju. Tamo su nam nudili konjake za suvenire. Inače, za one koji ne znaju, prolaz kroz Albaniju košta 10 eura po glavi. Budući da su im tamo prosjećne plaće pedesetak eura, naša dva autobusa samim su prolaskom kroz Albaniju nahranila dvadesetak obitelji za mjesec dana. Eto, mada lova vjerojatno ne ide narodu, ja želim tako razmišljati.
Pa smo došli na granicu s Makedonijom i opet čekali više od sata. Ukupno smo se od Splita do Struge na ohridskom jezeru vozili 20 sati.
Pošto smo odsjeli u hotelu krenuli smo u obilazak tog prljavog gradića. Ljubazni dedek nas vodi do centra grada gdje uskoro počinje šou.
Već pijani od dogog puta, viskija i vina, skinuli smo umor ko jakne te se ubrzo utopili u ovo ludilo ranopopodnevnog struganskog dana. Nasmijana i pijana lica okružila su nas dobrodošlicom, a simpatični cigani već su mamili denare. Lepo zvuči kad vam cigo nasloni ovaj klarinet na uho. Pare su letjele po birtiji, runde su stizale svih strana, a cigići su veselo otvarali harmoniku.
Nastavit će se
|
- 20:29 -
Komentari (5) -
Isprintaj -
#
|
