Marketing
Makedonija 2
Albanijo zemljo obećana.
Prošavši konačno crnogorsku granicu nakon 2 sata čekanja (ne, nije bilo problema, oni to jednostavno tako rade, pomalo), eto nas na albanskoj. Već sam ispričo o turističkoj vizi od 10 eura i bocama konjaka kojima te mame odma na ulazu.
Zemlja dakle, uopće ne izgleda loše. Tamo di nema ljudi.
Polja su uglavnom obrađena, fino na crte sve.
Jebe me samo otkud to sve smeće tamo. Ne, to nisu hrpe, jebote cijela polja su ravnomjerno zasuta. Tamo zacijelo ne pada ni kiša ni snijeg, nego samo smeće.
Ako se ikad nađete na kakvom kvizu i neki Tarik vas upita: koja je zemlja sa najviše benzinskih stanica na svijetu, ili koja zemlja ima najviše autopraonica, slobodno se pozovite na mene, garantirano to je Albanija.
Svaka kuća uz cestu ili ima pumpnu stanicu ili autopraonicu. Doslovno.
I eto nas opet u Makedoniji, utvrda Struge za prvu noć, cigani, pa u Ohrid na večernji provod.
Zna li tko kako šiptari zovu burekdžinicu ?
BUREKTORE. Jebiga, talijanski utjecaj je pregolem. Tako sam ja ovo proljeće dao otkaz kako bi u drugoj firmi bio il direttore, a postao sam baš to - burektore.
Sutra ujutro krenulo se prema Skoplju. Za ručak smo stali u Bitoli. Al smo se ubili....
Obilazimo Herakleju i predvečer stižemo u Skoplje. Vodi nas po gradu naš vodič Goce. Kakav as, ljudina, kralj... Nakon kratkog razgleda odvodi nas u restoran Kaj Maršalot koji je sav u ikonama druga Tita. Tamo se ubijamo i odlučujemo da se vraćamo za doček.
Na Staru godinu šetamo i obilazimo Skoplje s našim vodičem Gocom. Divimo se crkvi Svetog spasa. Odmah uz nju je nekakav muzej njihove borbe koji je ustvari totalno posvećen liku i djelu Goce Delčeva, njihovog najvećeg sina. Po zidovima su slike Gocinih djedova, njihovih sestara i rodbine, zemljopisne karte koje pokazuju kuda je Goce prolazio i slične pizdarije. Svaka čast čoviku, al šta je preveć - preveć je.
Malo kasnije grupa odsjeda u nekoj finoj kafani, a naš Goce vodič kojem smo se valjda svidili zbog ljubavi prema piću i duvanu nas vodi u nešto manje turistički dio grada. Pravi je frajer - prolazimo kraj šibicara - oni viču: Goce, dovedi te drugare ode na igru. Odvodi nas u najgoru birtijetinu u Skoplju. Veli da je gazda žandar, a klijenti samo kurve, lopovi i drugi kriminalci. Otvaramo stara prljava drvena vrata, srećemo opisana lica. Ooo Goce prijatelju stari, vele mu gosti koji zauzimaju svih 5 stolova u birtiji. Ajde napravite mjesta za moje drugara iz Dalmacije - veli Goce i razmješta taj polusvijet po birtiji. Tamo ločemo i fino se opuštamo. Takve face mogu se vidjeti samo rijetko i to na starim jugoslovenskim filmovima. Vadim digitalni aparat i izazivam divljenje gostiju kao da sam izvadio zlatni gral.
Nastavit će se
Post je objavljen 05.01.2008. u 18:14 sati.