Makedonija 3
Skopje je grad sa ishodištem u 1963. godini.
Tada je naime potres srušio 80% grada. Ubrzo zatim postao je najvećim svjetskim gradilištem. Tito je bio pravi laf, pa je postigao da se Ameri i Rusi usred hladnog rata brče ko će više dat para za obnovu Skopja. A najvažnije zgrade projektirali su Japanci. 15 godina nakon potresa Skopje je dobilo triput više stanovnika nego prije potresa. Danas ima 700.000 ali Goce veli da su to samo prijavljeni te da ih ima oko milijun.
U Skopju se jede dobar burek. Manji je od našeg, tanji, ali pikantniji i ukusniji. Košta 3 kune. Oni ga vole jest i sa kruhom. Nisam mogo vjerovat svojim očima. Tip reže fetu bureka i stavlja je između 2 fete kruha.
Odlični su i ćevapi. Ja sam još uzeo i hamburger i bio je sjajan, U rastvorenu lepinju ti osim mesa stave i pomfrit i salatu.
Zagrijavanje po birtijama i trgovima na Staru Godinu prošlo je u tren. Naravno, slikali smo se i kraj Majke Tereze.
Obašli smo čak i 2 šoping centra od kojih jedan izgleda vrhunski.
Želio sam kupit kakav dres, ali oni imaju samo Čelsi, Barcelonu, Arsenal i druge smećare. Nigdi Vardar, Rabotnički i ostali junaci.
I onda doček, opet kod Maršala.
Sama ulaznica jako je lijepo dizajnirana i izgleda ovako.
A evo kako je izgledalo i predjelo.
Hranu su posluživali, naravno, pioniri. Nismo pojeli ni trećinu posluženog, ali zato drugi nisu ni osminu. Još nas je jedan konobar - pionir pohvalio da smo popili vina koliko i svi drugi gosti zajedno (nas 4).Stvarno se preseravaju s količinama. Evo i glavnog jela:
Glazba je bila odlična, ljudi su vrhunski svirači, a izbor pjesama sve hit do hita: Druže Tito mi ti se kunemo, Od Vardara pa do Triglava, A sad adio, pa onda ona njihova kola... (ma vidi momče makedonče kako mi škica ženu)
I to je to. Za novu smo nazdravili po makedonsku: Ajde živko zdravko. Pred zoru smo sjeli u taksi koji inače po gradu košta maksimalno 8 kuna. Taksisti dajemo 50 i uživamo u njegovoj radosti: Hvala drugari, srećno !!!
Ujutro krećemo doma, al ovaj put sa autoput Bratsko Jedinsko. Za tih par sati koliko smo odspavali napadalo je pola metra snijega. Bijele krpe pratile su nas cijeli dan pa je bus lagano klizio ko sanjke. Šofer je stao kod motela Zavejane na ručak i opet smo se oborili. Jebote kako Srbi prave dobar roštilj. Prvo me juha digla iz mrtvih - nisam nikad bolju jeo u životu. Od vešalice, ražnjića, pljeskavice i ćevapa svima zlatna medalja. Oprostite gospođo kobasice, i vi ste sjajni al u takvom društvu zvijezda morate se pomiriti s time da zadnji ulazite u igru i da postoji mogućnost da vas pola ostane. A pasulj prebranac, a domaći ajvar, a mladi kajmak, ajme.
Put je ukupno trajao nevjerojatnih 23 sata, al poslije takvog ručka moglo ga se izdržati.
Kraj
|
