Marketing
Makedonija
Eto nama nove, a ja ću se prisjetit završetka stare godine.
Poso još nemam, a ni situacija nije baš obećavajuća. Pa smo ženica i ja okrenuli brigu na veselje i u petak ujutro donijeli odluku: Amo u Makedoniju.
Odma nam se pridružio i moj drugar Brenči te smo već istog popodneva sjedili u busu koji je polako klizio prema jugu.
Crnogorcima je trebalo 2 sata da nam pregledaju pasoše, Albancima još sat ipo. Ipak, Albanci su u maniru pravih biznismena naredili da dok čekamo svoje pasoše sjednemo u birtiju. Tamo su nam nudili konjake za suvenire. Inače, za one koji ne znaju, prolaz kroz Albaniju košta 10 eura po glavi. Budući da su im tamo prosjećne plaće pedesetak eura, naša dva autobusa samim su prolaskom kroz Albaniju nahranila dvadesetak obitelji za mjesec dana. Eto, mada lova vjerojatno ne ide narodu, ja želim tako razmišljati.
Pa smo došli na granicu s Makedonijom i opet čekali više od sata. Ukupno smo se od Splita do Struge na ohridskom jezeru vozili 20 sati.
Pošto smo odsjeli u hotelu krenuli smo u obilazak tog prljavog gradića. Ljubazni dedek nas vodi do centra grada gdje uskoro počinje šou.
Već pijani od dogog puta, viskija i vina, skinuli smo umor ko jakne te se ubrzo utopili u ovo ludilo ranopopodnevnog struganskog dana. Nasmijana i pijana lica okružila su nas dobrodošlicom, a simpatični cigani već su mamili denare. Lepo zvuči kad vam cigo nasloni ovaj klarinet na uho. Pare su letjele po birtiji, runde su stizale svih strana, a cigići su veselo otvarali harmoniku.
Nastavit će se
Post je objavljen 03.01.2008. u 20:29 sati.