kamene price

petak, 07.03.2008.

Stavi kaziprst na usne

Nikada dosta zime i vjetra. Od kada zivim bure su sve zesce. Vani dere bura. Raznosi ustajale mirise zime i trulez jeseni svjezim zrakom. Sve tamo preko mora do Italije. Na vjetru susim oprane lancune. To nam vjetar skrece s teme. Cisti nam obzor i produzava vidike, nosi nam nadu u ljeto. Ako na Velu Gospu ne padne kisa i ne opere joj krvave suze bit ce ljiepo i dobro a i vino bi moglo biti slatko i pitko.
Ja, ne bojim se vjetra dok lezim u toploj postelji pod cvrstim krovom. U sred cvrste tvrdave oko mene. Ponekad i iz zida izraste cvijet ili stogod jestivo. Sjecam se.Ukras. Na zidu.
Uz ciku i vrisku protrca Marija Verde danas oko pet poslijepodne na putu prema crkvi kamenom ulicom snova. Za njom Don Josko pokuca na moja vrata u zurbi i promrzao bas u trenu kad sam na mjesto starog novog stola stavio novi stari stol koji ima smisla a pronadoh ga neki dan u Zagrebackom stanu kako stoji na sred terase nikom narocito potreban. Sto ce tamo stari stol , pomislih i prionuh hitnom premjestanju stola prema moru,. Elem, u trenu dok sam sa svih strana zagledao stol i trazio mu pravo mjesto , ude kako vec rekoh , zupnik , izvadi nekoliko vaznih stvari, na stolu zapali svijecu i rece nekoliko vaznih rijeci o obitelji , postenju i radu te mi dade naljepnicu za vrata . Slozio sam se s njegovim mislima a on mahnu tri puta na nekoliko strana svijeta i prosu sad dal' svetu vodu ili miris tamjana ne znam no nesto takvo bi, te se ja osjetih ko da mi se kuca provlaci pod grmom imele. Zli suveniri popadase, duhovi odose a za njima i Don Josko. Ostadoh gledati u svijecu na stolu koja je mirno gorjela.
Nije bas lako promjeniti stol.
I ostati pri tom miran i tih.
Znam.
Element vatre.
Razumijem, kako nije dovoljno samo znati i pitam se sto to ja zapravo uopce znam o promjenama i kako ja na to gledam iz kojeg kuta ?! Cemu promjene sluze ? Moze li razmjestanje stolova pridonijeti evoluciji ? Odgovaram samome sebi dok svijeca gori da moze , jos kako moze.
Moze li me utjesiti o tom po tom no kako me moze utjesiti prazan stol za kojim nikada nisam rucao ?
Pogled na sliku zene. Obris Otisova djela . Roden a izludio me Redon. Gledajuci treceg kolegu Van Gogha podmetnuo mi se Otis Redon. Drugi tip. Nije imao veze s nijednim koje sam poznavao i uopce ne znam tko ga je tu taj dan stavio. Ostao sam tako tad na petom katu muzeja u nekom europskom gradu zatecen neplaniranim poznanstvom. On je naravno umro i danas vise nema nikakvog smisla s njime ulaziti u polemiku no ipak, sto sad ? Ne polemiziram. Primjecujem moju savrsenu figuru kako stoji pred slikom i tupo gleda u neznanca. Bole me 3,4,5 prsljen i kad dugo stojim cine me bolesnim. Zeljan kretanja i vjezbanja zivota sto rece netko prije mene, sjedoh na klupu na sred dvorane umoran. Gledam sliku u roza tonovima , njeznu i laku kako iskace iz ekspresionistickog okvira i izbjegava i plavu (Blue) i Zutu (Yelow) Magente i cijan ostadese neizrecene kao bitne u temeljnim bojama. Pobjegla je ta slika citavom ekspresionizmu i nacela novu temu. Znao sam to. Vidno ponavljam znao. Znati nije dobro niti pametno. Znati je nuzda i posljedica. Razumjeti je puno teze i naprednije.
Ona sjedi i misli.
Pred njom svijeca ili neko drugo svjetlo. Izigrava iluminu. Moju najbolju pjesmu koju sam ikada napisao.
Ilumina
Crea e non crea...
Davno sam odlucio ne uspjeti u naumu konacnog a sad me ti porazno navodis na put koji ima smisla i nekoliko besmisla. Rjesenje je da ipak sve ima smisla. Postoji i to je dovoljno. Boze koliko humora si prosuo nad mirnim vodama evandelja! Bas u trenu kad sam odustao pojavljujes se , stvaras se, kreiras iz niceg, nevidljiva , nedostupna, bez mirisa i okusa, a lijepa. Stvaraju se slike , kolazi zagonetki.
Pjesma ne ide tako vec nekako, vani je vjetar i moje misli su na moru . Htio ili ne ja kratim jedra , pustam zatezno sidro, korigiram kurs,sve to radim radi spasenja. Nemoguce je pristati uz stjenovitu obalu a takvoj se obali cesto raduju mornari u pogibelji ne vidjevsi ostre stjene koje ih cekaju u mracnoj noci.
To ti znas.
Hoces ?
Ja znam pristati i uz stjenovitu obalu tako dobro da se brod i stjena nikad ne dodirnu . Za cas izgradim most preko kojeg se veselo preskace s jednog na drugi kontinent. Kuzis..
Boze , smiluj se i podari mi utjehu. Ja vise ne mogu sam odlucivati. Ima li to veze s leptirima. Mora li svaka reakcija imati akciju kao uzrok u srcu.
Illumina stvara sjene
stvari i nestvari
donosi i odnosi
illumina crea le ombre
crea e non crea
................................... tekst potrebno izgovoriti na aramejskom a ja nocas ne mogu jer su me rijeci i tako predaleko odvele
Ja vise prstom necu maknuti.
Ostaje mi cekati.

07.03.2008. u 20:30 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Lipanj 2015 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (2)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (3)
Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (6)
Siječanj 2008 (3)
Prosinac 2007 (2)
Rujan 2007 (2)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (3)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (7)

Opis bloga

dnevnik

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr