kamene price
utorak, 04.12.2007.
Element vode
Ne koristeci se rijecima upitao sam ju koji je zapravo njezin zadatak na Zemlji. Na isti mi je nacin odgovorila da pripada elementarnim bicima...
Imala je crnu kratku kovrdavu kosu i prodorno plave oci. Sjedila je uz mene u stanu mojih prijatelja na rodendanskoj zabavi.Promatrao sam ju kako sjedi, kako ustaje, kako pije vodu, kako pali cigaretu te pokusavao pri tom razumjeti sto me to navodi misli o njoj kao bitno drugacijoj od ostalih u sobi.
Njezin zadatak je odrzavanje osnovne ravnoteze u predjelu.
Bez njenog prisustva ne bi bilo ni mene takvog kakav jesam. Gledajuci ju,moje zelje su vec na samom pocetku veceri odlutale kroz otvoren prozor van u slobodan prostor. Ukrao sam ju i odnio na cas u prostore slobodnih misli mjera i ciljeva iako je vani bilo zima i bilo me malo strah hoce li moci prezivjeti na toj vjetrometini ulice. Smijala se radosno i u nekim trenutcima cuo bih ju kako sjece necije plosne misli.
Kad bi dolje u dubini mahnula repom to bi se osjetilo na povrsini kao oluja. Tako sam ja to vidio, valjda zato sto sam ju promatrao i pokusavao prodrjeti u njen zacarani svjet. Na neki nacin , podsvjesno bila je i razlogom moga dolaska tako da sada dan poslje, mogu slobodno reci i ostanka do kraja drustvene igre.
Vec dugo otvorenih ociju iscekujem. Znam da je tu negdje, da je u blizini. Vec neko vrijeme propustam odredene frekvencije u sebe dok neke skrecem od sebe. Na neki nacin kao da uspjevam stvoriti mehanizam prepoznavanja koji nisam nikad prije osjecao. Njena realnost je ushit.
Gotovo pa osjecam pobudu kreativnosti te pristupam pisanju i snatrenju. Zasto je to tako ?
Kao da negdje iz visoka promatram plosnu igru negdje dolje podamnom i uspjevam koordinirati likovima koji se krecu "vamo- tamo" po ploci bez kraja i konca.
Trebam im li ili ne trebam ?
Naprosto dok gasim svjetlo njene oci svjetle u mraku.
Cije ?
Pitanje je razlog njena posjeta !
Sto ce ona bas sada u ovom vremenu u mome potkrovlju iznad mora da mi remeti san i zadaje konkretne probleme? Kako joj sve to objasniti a pri tom
ne proliti do vrha punu casu?
Spustio sam se jos dublje u srce razuma i pronasao po ko zna koji put element vode koji je u tom trenu bio nevjerovatno miran i zategnuit kao more pred oluju koja moze prerasti sve dimenzije i uznemiriti staze utabane.
Tako zapitan promatrao sam igu brisaca vjetrobrana moga automobila dok sam se udaljavao putem kuci i iza sebe ostavljao uzvitlanu kisu , tankom koprenom vode pod kotacima smanjivala se vezanost sa Zemljom. Plovio sam negdje izmedu stvarnosti i sna.
U iscekivanju razloga i njenog priznanja zadatka koji obavlja na Zemlji, sklopio sam oci na tren i vidio ju kako vristi na nekom kolodvoru promrzlu od zime. Onako u polusnu prisao sam joj i zagrlio ju dajuci joj toplinu a ne znajuci.
Trazimo li svi mi isti odgovor i rjesenje na odavno zadato pitanje, a to je, je li inat i prkos jedna te ista rijec i ako jest znaci li isto ? Moze li se ista osvjestiti iz cista mira ?
