/
ponedjeljak, 18.09.2017.
Treca sreca
ponedjeljak, 18.09.2017.
Treca sreca
|
Tako malo covjeku treba da se osjeti normalno, korisno, uspjesno,sposobno. Na primjer, to da polozi pismeni iz prometnih propisa, iz trece. Ogroman osjecaj olaksanja dodje s time, srece,opustenosti. Cak sunce grane u tom trenu,iako je dan bio kisan i siv. Sve je napokon u redu, nisi vise najgluplji i najnesposobniji,mozak ti jos radi, jos se sjecas kako uciti, ne trosis ogromne pare da bi stajao na mjestu. Postignuce te zapljusne kao val, topao i duginih boja. Nakon tog genijalnog uspjeha iduci korak samo je jedan - sjesti konacno u vrazji auto i zapoceti posve novu turu mucenja mozga. Oznake: vozacki, prometni propisi, ispit, ucenje |
- 12:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 01.02.2016.
U zoni
|
Tijekom faksa najvise sam se druzila s Ivanom i Ivanom. Jedna od Ivana je multitalent-slikanje, sviranje,pjevanje. Kreativna i sposobna izraditi sve sto zamisli, u isto vrijeme je toliko veliki prokrastinator i saboter same sebe da jedva pisem ovaj paragraf jer se u isto vrijeme drzim za glavu. Imala je ponekad odlicne ideje koje nije provodila u djelo ili prilike koje nije iskoristavala zbog, tesko je zapravo reci...perfekcionizma? Neusredotocenosti? Straha? Lijenosti? Sto god bilo, cesto sam ju htjela zadaviti. Jednom smo isle u kazaliste, zahvaljujuci Damiru, kolegi s godine koji je bio kartodrapac. Popodne je bio domacin, a navecer je napisao kritiku te predstave za novine i time zaradio extra honorar. Divile smo mu se i zavidile. Bilo ga je posvuda, radio je svasta i sve stizao. Ivana je zakljucila je tajna njegova uspjeha u tome sto ima zgusnut raspored koji ga prisiljava da bude organiziran, tocan i djelotovoran i da ce se i ona popraviti ako si natrpa dane obavezama. Bila je u krivu. Sjetila sam se Ivane i Damira kad sam nedavno krenula na tecaj. U krizaljku posao-setnja psa-rucak-tecaj-setnja psa pocela sam si neprimjetno dodavati sve vise i vise stvari. Iako me prvih dana tecaj strasno umarao, sad sam u stanju u svom skracenom popodnevu staviti turu vesa, skuhati rucak za 2-3 dana unaprijed, otici u ducan, oprati pod, ocistiti kupaonu, kopati po tavanu za zametnutim blokicima i cak ponoviti ono sto smo radili na zadnjem satu. Totalno cudno i posve novo za mene, ali istinito-u zoni sam. Osjecam se kao vjeverica iz crtica Preko ograde, gledam kako vrijeme usporeno tece, kako kazaljke putuju kilometrima od minute do minute dok ja peglam kosulje, perem kosu, spremam dnevnu sobu, kuham azuki grah, zapisujem ideje za strip o psu i gledam sto jos stignem napraviti u iducih 15 minuta prije nego moram krenuti van. I nije mi tlaka, nista od toga. Ne nerviram se. I sve je lako i samorazumljivo. Postajem kao Susan iz reklame za Elvita kekse, znate, ona cura koja je otpjevala cijeli svoj dan. Ucinkovita sam, brza i hladna kao krastavac. Konacno znam kako se osjecao Damir. Oznake: ucenje, raspored, obaveze, vrijeme |
- 09:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 25.01.2016.
Cjelozivotno ucenje
|
Ljeto, vruc, vedar dan na moru, mirisi sol, povjetarac pirka. Nakon sto smo obavili pekaru i kafic prijatelj i ja stojimo u redu za kisok Hrvatske lutrije. Jackpot je bio visok, sjecanje me cesto vara, ali mislim da se radilo o oko 40ak milijuna kuna, hence the red pred kioskom. On je prekrizio samo neparne brojeve, a ja godisnjice, rodjendane i slicno. Objasnjava mi da je vjerojatnost jednaka, sto god ti prekrizio. Mislim da je blesav jer nitko nikad nije dobio zahvaljujuci kombinaciji 1,3,5,7,9. Pita me sto cu napraviti kad dobijem jackpot. Odgovaram da cu novce podijeliti familiji,pa ih nemastovito utrositi na putovanja, kuce, stanove, aute, obleku i hranu. A da mi ne bude dosadno, upisat cu faks koji me uvijek zanimao. Moras imat nesto da te nervira u zivotu. Kad ja njega pitam, kaze da ce izgraditi slanovod- morsku vodu ce dopremiti u Zagreb, paonda tamo izgraditi aqua park. Do danas to je najoriginalniji odgovor na pitanje o trosenju opscenih kolicina novca koji sam ikad cula. Nazalost, ni on ni ja nismo osvojili nista tog tjedna, a kamoli jackpot. Proslog tjedna, u nedostatku faksa, krenuh na tecaj. Ucim novi jezik po prvi put od 4. srednje, kad sam neredovito jedan semestar isla na spanjolski. Dobro su mi isli jezici u skoli, pa se nadam da ce i ovaj. U A onda iznenadjenje. Iako ucim talijanski, koji je prisutan, pjevan i opcenito djeluje kao da bi ga se moglo usvojiti osmozom, otkrivam da mi se mozak od zadnjeg koristenja sasusio. Dva dana ucimo 5 recenica i nikako da ih zapamtim kako se spada, nikako da ih lijepo izgovorim i opcenito nikako da se prestanem osjecati i odgovarati na pitanja kao krele. Sto ako zapravo nisam tako pametna? Ili, sto ako vise nisam pametna? Toliko o cjelozivotnom ucenju. Oznake: Lutrija, ucenje, fakultet, tecaj jezika |
- 10:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
