/
utorak, 15.11.2016.
Glazba i stihovi
utorak, 15.11.2016.
Glazba i stihovi
|
Ne mogu se sjetiti da se ikad toliko raspredalo o kakvoci stihova kao u zadnjih mjesec dana, prvo zbog Dylanove Nobelove nagrade, a zatim zbog smrti Cohena. Knjizevnici, glazbeni kriticari, novinari, umjetnici i slucajni prolaznici otkrivali su malo poznate cinjenici o obojici, a zatim govorili koje su ih to kombinacije rijeci koje su gorespomenuti smislili toliko pogodile da su ridali nocima ili bili prosvijetljeni. Onda se jos zestoko debatiralo o tome jesu li stihovi pjesama knjizevnost, i puno vremena se poklanjalo formi i sadrzaju. Nagnalo me to da razmislim o onim stihovima koje jako volim, i da ih ovdje pokusam predstaviti na brzinu. Citajte ove stihove, ali molim vas, obavezno dok slusate pjesme. Bruce Springsteen #Onokad...ne znas nista o zivotu, ali osjecas da je taj covjek odrastao u drugoj kulturi na drugom kontinentu guru za tebe i da biste sigurno imali o cemu pricati samo da se mozete dva sata na miru nekamo voziti ili prckati po garazi, ili makar zapeti u liftu. Kako sam odrastala otkrivala sam mnoge vazne stvari, a on je o svakoj imao pjesmuili dvije i strpljivo me cekao da ga sustignem. Napisao je toliko pjesama da se uvijek pitam sjeca li se svih i sjeca li se sthova, a neke od onih koje ja jako volim su opisale boli stvarnog zivota (The River), savrseni country trenutak u birtiji (Tougher than the rest), savrseni ljetni trenutak (Girls in their summer clothes), a tu je i himna bliskosti (Human touch). John Mayer Ok, odmah prestanite, dovde vas cujem kako kolutate ocima! Da, on je klasicni materijal za postere na zidovima tinejdzerica, visok, kovrcave kosice i s bebi facom. Takodjer je pomalo blesav, bar sto se zena tice, a i poznat je droljan. No ono sto mu ne ide u medjuljudskim odnosima ide mu svugdje drugdje, opisao je mnoge zanimljive stvari, i to bas onako kako ih ja vidim, a ne znam pribiljeziti. Kriza srednjih 20ih godina? (Why Georgia) Odrastanje? (Stop this train) Ljudska glupost? (Belief) Cudni melankolicni trenuci? (Something's missing) Zarulje nad glavom? (Clarity) Sara Bareilles Onako kako maratonci Springsteen i Mayer mogu napisati cijelu pjesmu tako da me svaki stih nokautira, Bareilles ide na krace staze- ima takav stih do dva rasporedjen na nekoliko mjesta u pjesmi, ili cijelu kiticu. Od dugometraznih treba tu spomenuti nacin kako ona lansira odje*e (King of anything), zaprosi te tako da places ko u romanticnoj drami s umiranjem (I choose you), prekida (Between the lines), prebolijeva (Gonna get over you), zavodi (Love on the rocks) Bonus materijal: Pjesme kojima stihovi savrseno pasu uz glazbu, pa su mi se urezale u mozak Michael Buble- Havent met you yet. Ovu pjesmu kao da je napisalo neko curce koje pati sto nema decka. Ili mozda Ted Mosby. Kako god, glede i unatoc, simpa mi je i znam sve rijeci. Dionne Warwick- Heartbreaker. Nemam obajsnjenja. Trebalo bi bit tuznjikavo, ali bas mi je mozak na pasu. Slicno ko i Buble. Oznake: stihovi, pjesme, poezija, knjizevnost, bob dylan, Leonard Cohen, Bruce Springsteen, john mayer, sara bareilles |
- 17:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
petak, 13.05.2016.
Brod u boci
|
Nekoliko mjeseci prije nego što je Arsen Dedić umro, pokušavala sam naći po antikvarijatima njegovu zbirku pjesama Brod u boci, da ju poklonim mami. Bezuspješno ju tražeći, razmišljala sam kako bi bilo savršeno vrijeme da se napravi novo izdanje. Godinu dana kasnije, evo ga, dogodilo se. Vidjela sam reklamu negdje na internetu i predbilježila se za knjigu, dobivši čak i popust. Otišla sam po nju jučer u centar, bio je siv i kišan dan, prikladan za duge kave, ležanje pod dekom, buljenje kroz prozor i miris nove knjige, i otvorila ju čim sam sjela u autobus. Moja mama voli poeziju, ali to nije prešlo na mene. Volim riječi rock i pop pjesama, ali poezija mi je oduvijek nekako previše. Mislim da su me neki (odlični,doduše) prijevodi Jesenjina traumatizirali u djetinjstvu svojom tugom, pa sam se poezije nekako uvijek klonila, iako sam iz nekog razloga znala više pjesama napamet, među njima nekoliko njih iz zbirke Brod u boci. Bila je to mala bijela knjiga razmrdanog hrbata, lagano savijenih stranica, mnogo listana, preseljena u Dalmaciju iz Zagreba, bas kao i moja mama. U njoj je bilo više ilustracija koje mi se nisu sviđale, pogotovo crteži ljudi, ali sad mi u novom izdanju nedostaju- tanka linija u Grom se potpisuje, ružnjikavi pjevač koji je išao uz Moji prijatelji... Možda je to bila i jedina mamina knjiga koja mi se sviđala, što i nije teško, s obzirom da je posjedovala valjda metar na metar ruskih klasika. S godinama smo joj izgubili trag, iako sam spremna okladiti se kako je negdje na tavanu. Dok ju ne nađemo, srećom, zamjena je tu. Oznake: poezija, pjesme, brod u boci, Arsen Dedić, obitelj, uspomene |
- 08:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
I don't want to sell anything, buy anything, or process anything as a career. I don't want to sell anything bought or processed, or buy anything sold or processed, or process anything sold, bought, or processed, or repair anything sold, bought, or processed. You know, as a career, I don't want to do that. (John Cusack, Say Anything) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
