brzkoshiba

29.07.2009., srijeda

Sparina

Ponedjeljak - brdo posla po gradu, poslije toga - hardcore vožnja biciklom sat vremena, utorak - po nasipu u 15 sati 9,2 km za 40:24. Sparina, vrućina, prašine na tonu po nasipu. Baš i ne prakticiram trčati po nasipu, ali kako sam opet imao obaveza u gradu, iskoristio sam svaki slobodni trenutak. Zadnji dio mi se pridružio Klobo na biciklu pa mi je malo pojačao tempo. Cijelo vrijeme smo lagano klafrali. Bitno da noge mogu raditi bez beda. Danas je u svakom slučaju u planu o-trening, sad da li na Ponikvama sa Edijem i Klobom , ili ću sam izohipse na Zaprešiću, sve je stvar dogovora. Moram ionako isprobati novi dres, možda i koju rupicu na njemu napraviti, tek toliko da ga krstimpjeva. Očekuje nas fantastično vrijeme bang ovaj i idući tjedan, treba to iskoristiti za prilagodbu na teške uvjete kakvi bi nas mogli dočekati na WOC-u. Trenirajte, uživajte. Kissy -kissy

27.07.2009., ponedjeljak

Napredak ili...?

Daklem, jučer ujutro, nakon što sam napisao prijašnji post, sam otišao na trening. Imam jednu ruticu gore-dolje od cca 15 km. Kad sam ju prošle godine tek istraživao i standardizirao, išao sam oko 1:12 do 1:15. Prije točno mjesec dana (25.06.) smo Klobo i ja išli malo življim tempom (barem za mene) i završili smo za 1:07:51, što mi je tada bilo najbolje vrijeme. I bio sam kvalitetno strgan poslije toga. Doduše, tada sam i bio u full hazarderskom ritmu treninga. Jučer sam tu istu stazu otrčao za 1:04:09! Više o 3 minute bolje! A osjećao sam se puuuno laganije za vrijeme trčanja, a i jutros nemam apsolutno nikakvih bolova i muskulfibera smijeh. Da li se tu vide rezultati treninga u posljednjih mjesec dana, ili je sve to bila samo posljedica trenutne svježine? Ne ću razbijati glavu time, mozak bi mi nepotrebno radio, a i samo bi si stvarao pritisak. Brže je, lakše mi je bilo i to je bitno. Sretan sam.
Ekipa je završila svoj pohod na Oo-cup , i vjerujem da su svi više-manje zadovoljni. Ako ničim drugim, barem time da su imali prilike isprobati tako tehnički, ali i fizički zahtjevne terene. Na kraju Vukma ipak nije uspio doći do medalje, ali znam da ga to ne će frustrirati, nego će prionuti još žešćim treninzima cijele zime, kako bi iduće godine ekipi u M21B pokazao tko je tamo "tata"smijeh Šala mala. Draž se ponukan Perkovom promjenom discipline, također okušao u bacanju diskasmijeh. Samo se nadam da se nisu porazbijali po tom silnom kamenju. Konkurencija je bila vrlo zvučna, ako je suditi po imenima na ciljnoj listi. Zato thumbup dečkima na silnoj želji i velikim #cenzura#.
Čuvajte se, pazite se. Kissy - kissy

26.07.2009., nedjelja

Kako ispasti budala u 3 čina..

1. čin: otići sa ženom u neki veliki shopping centar (ništa čudno, zar ne?).
2. čin: u tom istom shopping centru pronaći odjel sa opremom za kampiranje i ribolov.
3. čin: u želji da pokažete ženi kako imaju širok asortiman opreme za ribolov, sa police uzimate trozubac za loviti ribu, oduševljeno viknete "Pogle kaj imaju!", vadite trozubac iz futrole i pritom zakačite i skinete pola kože na palcuthumbup.

Eto. To nemojte nikada raditi, vjerujte mi, glupo je. Na kraju svega ostane vam samo krvav palac, i žena koja rikava od smijeharofl.
Tko nije otišao, sigurno prati rezultate sa O-online. Meni najzanimljiviji su, naravno, Perko i Draž. Perko je uspio skinuti skalp Dražu u 3. etapi, ali već idući dan mjenja disciplinu, i odlučuje bacati disk. Valjda se nije razvalil. Opet. Ili je možda sve napore uložio za barem jednu pobjedu. Teško je reći, morat ćemo ga pričekati da se vrati. Jedino koliko sam preletio po rezultatima, Vukma ima šansu za medalju. Držim mu palčeve. I na nogamasmijeh.
Vruće je, teško mi se natjerati na trening, ali ide nekako. Pomalo. Bit će bolje. Nakon toplica u petak, i zahlađenja u noći s petka na subotu, ipak je nekako lakše sve to izdržati. Ali neće to dugo trajati, već za idući tjedan su najavili vrućine, opet. Čuvajte se, pijte puno tekućine. Kissy - kissy

21.07.2009., utorak

Odmor

Gotovo. Nema više. Kraj odmora. Dosta. Sad sam se malo odmarao prošli tjedan, ali nema više toga. Gotovo. Ajmo dalje trenirati. Jednostavno mi se toliko umora nakupilo da sam morao lagano povući ručnu. Bolje sada nego da puknem, ili da mi padne željezo. Onda je prekasno. Nema oporavka barem 3 mjeseca. A što je 1 tjedan naspram 3 mjeseca? Sitnica. Ako ništa drugo, barem sam iskoristio vrijeme za poslove koje ne bi stigao obaviti, ali i za 1 roštilj (i vruće ulje u oku, špricnulo sa kobasice dok sam ju probio vilicom - bez većih posljedicabang) i jednu dužu i žešću vožnju biciklom po Ponikvama, uz nezaobilazan grah i pivicu na Glavici.
Sada slijedi tjedan žestokih o-treninga, a do WOC-a ću ionako treninge više bazirati na tehniku, i brzinu uz tehniku. Čistog prašenja po putu bude jako malo.
Gubite se, trenirajte. Kissy -kissy

16.07.2009., četvrtak

Šuze

Ne da sam "ubo" jedne tenisice, nego 2 para!! Doduše, jedne sam si uzeo za hodanje i šminku, a druge za trčanje. Bijah u Iglu sportu pogledati da li imaju La sportivaCrosslite model. I imaju! I potpuno mi neloše izgledaju. Ali nemaju moga broja, naravnocry. Imaju crveno-žute do 38 i crno-sive 44. Po 699 kuna su. Pušing rođo. A Salomonke mi se nije dalo naručivati i čekati. Pa sam si dao truda i otišao do New balance-a po provjereni MT 800 model. A cijena? Prava sitnica. 379 kuna - 15% popusta = 322.15 kuna!! Na kraju je potražnja za tenisicama u potpunosti uspjela, gledano sa financijske strane, ponajviše stoga što je stigla najava da će dresovi za repku biti skuplji od ponuđene cijene. A za koliko, ne znam. Vidjet ćemo. Rezime kupnje: 2 para tenisica u iznosu jednog para! Savršenonaughty.
U zadnje dane nas vrućina nemilosrdno prži, pa su i treninzi prilagođeni tome. Laganini, hlad, kasno navečer. Treba se čuvati, iako neki misle da su imuni. Jer kad jednom lupi, prekasno je. Zato, pamet u glavu, pokrivala na glavu, flašicu vode u ruke, i deri. Čuvajte se, trenirajte. Kissy - kissy

13.07.2009., ponedjeljak

Kakvi treninzi!!

Ljudi moji, već dugo nisam odradio ovako kvalitetne treninge sa kartom. Prvo u subotu na poziv Jake i Andraža , teren Ponikve, karta 1:12500 sa reduciranim putevima (čitaj: nema ih!) na sjevernom dijelu karte. Majke ti mile, na tih par kontrola sam imao osjećaj da će mi se mozak raspuknuti! A zatim u nedjelju na istom mjestu, ali na mjerilu 1:11000, također hibridna karta. Ovaj puta mi se pridružio Edi, pa smo išli zajedno, neizmjence vodeći kontrolu po kontrolu. E tu se već vidjelo poboljšanje u odnosu na subotu i sitnije mjerilo! Osim malim početnih nesigurnosti, i slabije vidljivosti (barem meni - nisam nosio leće) trening je protekao izuzetno "glatko". Zahvaljujući Edijevim savjetima i izuzetnom iskustvu, ovo je bio pravi, reklo bi se u žargonu "pis of kejk". Nešto fantastično koliko je taj čovjek strpljiv i iskusan. Da ne bi bilo zabune, u subotu je na treningu bila i Vinka, a uz nju u nedjelju još i Tonka, Vukma i Pinky (koji je prethodno otrčao kojih 25 km). Oni ipak nisu išli ovu hazardersko - hibridnu varijantu. Ali svaki trud i zalaganje je vrijedno pohvale. Zaključili samo da je na treningu bilo 60% seniorske repkesmijeh.
Još jednom zahvala tehničkom treneru Andraža i Jake - Danielu, čovjek stvarno zna zamisliti staze. I naravno, njima dvojici na pozivu na trening i ustupljenim stazama. Ta ekipa je živi dokaz da se uz planske treninge može napraviti čuda.
Nadam se da je ovaj vikend bio samo uvertira u ono što slijedi, te da će ova zdrava međudržavna konkurencija u idućim godinama dobiti na težini.
Jer, kako bi rekao sindikalni slogan: "Zajedno smo jači!".
Na svidanje, uživajte u lijepom vremenu, a ja odoh u Brežice po gume.
Kissy - kissy

09.07.2009., četvrtak

Wassup?

Vidim da je svekoliko orijentacijsko pučanstvo Hrvatske zahvaćeno ludilom zvanim JWOC 2009. O rezultatima sve već znate, pa se neću njih doticati, već samo sportski čestitati Matjažu, ali i ostalima na nastupu. Druga pak tema vezana uz juniore (ali i seniore), a koje bih se želio dotaći je slijedeća: Hrvatska u svjetskom vrhu, želja ili mogućnost? Zašto? Opisao bih konkretan slučaj: Matjaža. Proteklih nekoliko godina smo svjedoci da je vrtoglavo napredovao u fizičkom, ali i orijentacijskom smislu. Od najboljeg juniora postao je najbolji naš senior. Da li je on fenomen koji se rađa jednom u 15 godina? Pa ne bih baš rekao. Prije njega se godinama govorilo samo o Špeku. Da li je i on svojevrsni fenomen? Opet ne bih rekao. Njih dvoje su iskočili iz prosječnosti naše stvarnosti prije svega samo zato što su pravovremeno sustavno započinjali sa planovima za budućnost. Svi dobro znate da se određene fizičke kvalitete razvijaju u određenoj dobi djeteta (brzina, izdržljivost, snaga...). Izgleda da je njih netko baš u toj dobi usmjerio, te da su oni imali želje da to stvarno i naprave. Ne kažem da su oni bili jedini naši talenti i da su jedini nešto napravili (da se neki neopravdano ne bi našli uvrijeđeni, no hard feelings), njih sam uzeo samo za primjer (isto tako sam mogao spomenuti naše susjede Andraža i Jaku koji su unatrag 2 godine vrtoglavo napredovali, iako već duže nisu baš tako mladi). Zaključak svega ovoga: po mome mišljenju, mi imamo ljude za svjetski vrh, ali ne će oni sami niknuti, kao gljive poslije kiše. U 2-3 godine sustavnog rada sa juniorima i kadetima, može se puno toga napraviti. Dokazi su itekako vidljivi. Tu dolazimo do pitanja: pa zašto se onda ne radi? Osim individualnih aktivnosti po klubovima, izgleda da nitko nije spreman žrtvovati svoje vrijeme i živce na tako nešto. U jednu ruku mi je to potpuno razumljivo. Nitko on nas ne živi samo za orijentaciju. Svi mi radimo po 8 sati dnevno, imamo svoj život i obitelji. Imamo i ovako milijun svojih problema, pa tko će se onda posvetiti radu s kadetima/juniorima/seniorima i njihovim problemima i tvrdoglavosti. Razmislite malo. Samo bih molio da se oni koji se nađu uvrijeđeni ovim tekstom ne javljaju. Ne trebaju nam raznorazni neukusni komentari. Tnx.

Nego, kako sam se definitivno odlučio za kupnju tenisica, a ne kopački, danas nakon posla idem pogledati jedne tenke. To su La Sportiva. Idem vidjeti koje modele imaju, pa napišem dojmove. Ako pogledate letak od Iglu športa vidjet ćete da na jednoj fotki frajer ima orijentacijski dres na sebiyes.

Poslije toga 2x7 km u Maksimiru, pa po mješalicu za beton zubo.

A sad jedna jako vesela objava: druge godine obitelj Bijelić dobiva novog člana party. Pa eto, da ne velite da nisam rekao. Trenirajte, gubite se. Kissy -kissy

07.07.2009., utorak

Enlajz dis

Subota, Crni lug: južni dio karte. KT1 - krenuo sam laganini po putu, namjera poslije zavoja puta napasti točku, krivo tumačenje karte da su to dvije ponikve, a ne 2 vrha. Burek. S mesom. KT2 i 3 laganije, ali dosta točno. KT4 ziheraški. Na KT5 oprez i zbunjola. KT6 bez greške. KT7 misterij. Došao sam do malog vrha na livadi, krenuo dobro napadati KT, ali sam previdio pokoju ponikvu i naravno, greška. KT8 kao profić. KT9 preziheraški okolo. Prema KT10 su me zbunjivale jame i kamene jame, te sam dosta izgubio na stajanje. KT11 i 12 OK. KT13!!! Sretan broj. Zašto po putu kad može ravno? Nije da mi je lakše po putu, ono ne, kuiš? Papak. KT 14 i 15 OK. Na KT 16 sam izgleda izgubio smjer u onoj borovoj šumici. Naime, imao sam namjeru izaći malo iznad puta koji vodi prema kontroli. Kako je Jaka bio jako blizu iza mene, a htio sam mu malo pobjeći, dolaskom na debeli put dodajem gas. Tek kad sam došao do južnog račvanja spoznajem da sam za#prosto#. Kaj je najgore, Jaka tu malo griješi i opet perforiram ispred njega. Unatoč tome što sam napravio cca 20 sekundi više trčanja. Do kraja još par sitnih greškica, ali ništa više od po 10-ak sekundi po kontroli.

Nedjelja, Delnice: KT1 i 2 opet lagano i ziheraški. Prema KT3 sam dosta izgubio na stajanje, jer se tu nalazi par detalja koji nisu označeni na karti, nastali usijed nedavnih radova, izgleda. Naime, neke vrtače pretvorene su u vrtove i jezerce. KT4 po putu ziheraški. Na KT5 burek, sa sirom, tj. sirnica. Pa sam kao biatlonci napravio još jedan krug za kaznu. KT6 više - manje dobro, prošao sam ispod nje za 10-ak metara, ništa strašno. KT7, 8 i 9 bez greške, ali trebalo je ispustiti duše na osmu. KT10 - najveći promašaj na trci. Htio sam pod svaku cijenu što više izbjeći uspon, i u silnoj jurnjavi po putevima prvo krivo skrećem. Ali i uz tu grešku, svejedno je to previše okolo, na ovom mjerilu bi trebalo ići što je ravnije moguće. Od KT10 do cilja, osim fulavanja puta prema KT17 više - manje u redu. Na kraju drobljenje zglobova po onim stepenicama. Ja sam protrčao pored njih, ali svejedno se osjećaju posljedice. Moram u narednim treninzima više koristiti karte sa mjerilima 1:15 000, inače nebu dobro. Slijedi mjesec dana treninga i patnje, i to teške. Ako mi netko želi biti supatnik, pogotovo na dugim treninzima, samo se javite. Ne grizem. Vidim ose. Kissy - kissy

06.07.2009., ponedjeljak

Vikend razočaranja i jedne nade

Zašto? Sve ću objasniti. Analizu svake trke sa stazama ću napraviti sutra, kada ubacim fotke. U subotu se održala WRE trka na karti Crni lug. Osobno imam jako loša iskustva s njom, te sam krenuo vrlo rezervirano. Staza je bila dosta dinamično koncipirana, bez nekih dugačkih dionica. Reklo bi se - neloše. Prva greška odmah na KT1. Papak. To me je natjeralo na dodatnu dozu opreza. Na KT3 mi sajlu priključuje jedan rumunj mad. Ljudi moji, taj nije niti u jednom trenutku znal di je, garant. Ali dobro, dok šuti, OK je. Uz još par malih greškica, najveći burek radim na KT13. Sutra bude vam sve jasno. Zašto bi ja po putu kad može ravno. Ono, ravno je za frajere, ne? Tu sam dobil slom živaca kad sam vidio rumunja da samo šetka za mnom i kakti gleda kartu. Malo poslije toga, prema KT14 me stižu Jaka Piltaver i drugoplasirani toga dana - Karlsson. E, tu dolazimo do one nade gore spomenute. Karlsson odmah odlazi dalje u svom tempu, a mene nekako Jaka dodatno napaljuje i dodajem gas. Izmjenjujemo se u vodstvu iz kontrole u kontrolu, ali nekako se jače osjećam u tom trenutku, te mu ne dajem da on vodi. Fini tempo smo si nabijali. Na kraju sam mu uspio pobjeći zadnje dvije kontrole, ali mi to nije skoro ništa značilo. Rezultati sve govore. Ipak je Jaka svjetlosnim miljama ispred mene. Svaka mu dala. I osim ove ganjaone, ništa drugo me ne zadovoljava. Kad me jedan dedica kao Herwig dobije, sve je jasno. Tu me ne opravdava niti činjenca da baš ne volim ovakav tip terena. Nedjelja i Delnice sa mjerilo 1:15000, ista stvar. Herwig je startao 3 minute iza mene, ja sam radio bureke, on me 2 puta stizao, ja sam mu 2 puta bježao. Na kraju me ipak dobio i to za 6 sekundi!! Za mene, ova trka je bila još jedan debakl. Izbor varijanti i čitanje karte na nekim djelovima su bili katastrofalni. Fizička sprema nakon sat vremena još gora. Morat ću na instrukcije kod Klobe, koji je još jednom vrlo dobro otrčao i pobrao prvu 100-tku u eliti!!thumbup
Detalji dakle sutra. Kissy - kissy

03.07.2009., petak

Šteta...

Zašto? Sve ću objasniti. Naime, za jučerašnji trening sam si bio odredio dionice. 400-tke. Motivacije nije nedostajalo. Poseban interes su mi pobudile tenisice koje sam isprobavao. Na zagrijavanju sam osjetio prve tegobe. Za početak, imam osjećaj da su mrvicu "preplitke". Iako su mi po veličini idealne, kao da su me malo previše stiskale kod pete. I stvarno jesu. To još na početku nisam toliko osjetio, koliko dok sam radio dionice uzbrdo. Tu se sva težina spustila na stražnji dio stopala/petu. Od planiranih 10 serija, napravio sam samo 8, i to uz bolnu grimasu na licu u zadnjim serijama. A trebalo je odvaliti još 4,5 km do kućecry. Plakao sam na zadnjem brdu. Tako da sam većinu misli na dionicama usmjerio na bol, umjesto na brzinu i tehniku izvođenja. Ono što me oduševilo kod njih je fantastično držanje podlogethumbup. Niti u jednom, ali baš niti jednom trenutku nisam proklizao. A vjerujte mi, blata i uzbrdica ima u izobilju. Ripne su odlično odmjerene, i što se toga tiče, sve 5. Sada ne znam, da li je problem u mojim stopalima ili u njima. A malo su preskupe da bih ih samo 2 puta nosio. Danas idem pogledati Salomon Speedcross 2 u Žuti mačak dućan, koji ima mogućnost narudžbe određenog modela i broja, uz prethodnu kaparu. Antonija je isprobala.
Danas počinje ludilo zvano "WRE bodovi", u režiji OK Ris - Cro Open. Danas me nema, ali sutra sam tamo. Valjda će žuljevi splasnuti do tada. Idem full tempo, bez milosti, pogotovo sutra. Maksimalno riskiranje zagarantirano. Pa kud puklo da puklo. Eto. Vidim ose.
Kissy - kissy

01.07.2009., srijeda

Nesanica

Izgleda da imam "Orehocijev sindrom". Valjda se u zadnje vrijeme previše družim sa njim, pa mi je uspio prenijeti dio svoje nesanicezujo. Naime, u zadnjih nekoliko mjeseci imam gadnih problema sa spavanjem. Događa mi se slijedeće: nakon dolaska sa posla, kada pojedem ručak, počne mi se užasno spavati. Onda "ubijem oko" do nekih 18:15. Tada obavim trening i sve ostalo. Kako nastojim u komadu spavati više od 6 sati, u krevet obično idem oko 22. Pogledam koju seriju na TV-u i već je 23. E sad. Prva varijanta je da odmah zaspim, ali se onda probudim oko 3 u noći, i tada se u pravilu budim svakih sat vremena. Druga varijanta je da ne mogu zaspati dosta dugo, pa zaspim oko 1 a spavam do cca 4 ujutro. Daklem, 3 sata u komadu, i u prvoj varijanti se u epizodama nakupi oko 6 sati. Ne sjećam se kada me zadnji put budilica morala probuditi. Fizički ujutro ne osjetim nedostatak sna, koliko me psihički to ubije. A probao sam sve: da po danu ne spavam, obavim trening i kakav fizički posao. Ne pali. Onda me negdje oko četvrtka takav umor lovi da sam skoro zaspao za volanom u 16 sati!!! Jednom sam zaspao na klupi u parku dok sam čekao Maju da obavi neke poslove. Ispada da se jedino naspavam na trkama, i to nakon koje pivice. Ako se jedino tako mogu dobro odmoriti, e 'bem ti horoskop. Pa ne želim biti tamo neki alkić. I to u 25-toj! A raznorazne pilulice za spavanje ne želim konzumirati. Niti ikakve druge pilulice, osim vitamina koji su nam neophodni.
Jučer sam odradio dionice, 10x150 metara, kvalitetna uzbrdica. Gore sprint, dolje lagano trčkaranje + 10 sklekova između svake serije. Bogme, nakon 6-te serije je najgore. Ruke drhte, puls se ne uspjeva sniziti (iako ga već par dana "nemam" jer se ispraznila baterija u transmiteru), a znoj me oblijeva sve u 16. Ali poslije takvih treninga sam nekako najzadovoljniji. Osjećam se moćnije. Sutra ću imati priliku raditi 400-tke u INOV8 330 tenisicama, koje mi je Edi posudio danas da ih isprobam ( Fala Edi!!!wave). Imao sam kod njega priliku isprobati i VJ Supra model. Sada se moram odlučiti koji model od ova 2 ću uzeti. I da li ću. U najgorem slučaju, ako ne budem zadovoljan, ostaju mi MT 800 model koji sam već imao priilike nositi. I rasturiti. Na kraju krajeva, nisu tenisice te koje trče, već trkač. Mislim da sam to već par puta dokazao, kada su me na startu blijedo gledali i podsmjehivali se. A 'ko se sad smije?naughty
Toliko za sada, gubite, trenirajte, patite. Kissy - kissy

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se