16.09.2015., srijeda

Jelo Žužinek - nemam, dakle nisam

Mili moji,


znate one emisije u televizoru, kad kamere prate trojicu polumunjenih kamiondžija po ledu ili po južnoameričkim vrletima; AKO sad Mike skrene sa uske ceste, kamion pun tampona će se survati u provaliju, prijeti katastrofa… Dvjesto kilometara dalje, AKO sad John ne skrene na usku cestu, zakasnit će na istovar … Posebno su mi fora one emisije kad sele cijele kuće; AKO sad popusti jedan od dvadeset i pet kotača prikolice (škriip... škrii-i-ii-p... ), bla.
Uvijek Mike sretno stigne, John obavi istovar, kuću presele u komadu, tune su nalovljene, sekvoje posječene. Vuk sit, mi na broju.
Ali mi smo drhtali, stiskali daljinski i pivsku limenku, preznojili prostirku na fotelji i na kraju, premoreni od stresa prijetećih katastrofa, prebacili na, recimo, Big Brother.
...

Maločas čitam, jedan od sigurnih simptoma stresa je bolan menzes.
Nemam, dakle nisam. Ispada.
Iako, neko nedavno istraživanje bavilo se stresom domaćica.
Treba koordinirati svečani ispraćaj supružja na posao (jesi jeo/la, imaš li prometnu, ne idu ti te cipele s tim šosom, ipak obuci grudnjak, evo ti moj punjač mobitela, …), šetnju i pranje psa u odnosu na ribanje kade, ali poslije usisavanja i pranja usisavača /mater i ćaću tko ih tako izmisli' da treba na koljenima pred tušem četkat' svaki zakutak… taman dok pas opet ne zalaje za „van“ … /
Pa onda kad će domaćica staviti ručak, ups, fali luk, trk u dućan; ups, krumpir, podrum, zum, zum. Taman dok mašinčad krene cvrkutati da su veševi i tanjuri oprani, pa bi i oni van' ... Pa supružje ne javi da će ručati vani i zadernečiti, dok se lagano podgrijava pire i pečenje satima (gladujući u ime zajedništva objeda).
(Supružje se vrati, i sa mobitelom nestajući u pravcu kupaone preko ramena profrflja nešto tipa "što si ti danas ... ?")
Dakle, domaćice su pod stresom. OK.

Iako ne bih trebao, spominjem i studije o stresu prosvjetara. Moje omiljene studije.
Po tim studijama, jedan od najgorih stresova na svijetu. Ne demineri, ne piloti, ne kirurzi, ne vozači autobusa, nego prosvjetari. Hajde, de… Ono kad učiteljici pun razred djece na zaleđenoj cesti krene kliziti ka rubu ceste; kad joj se – taman prije raspusta – oglasi „MASTER CAUTION“, a iza nje tristotinjak duša u avionu, ili kad skuži da je sjecnula krivu nogu ili štiklom potegla tanku žicu PROMovke… Strašno.
Je, da. Nema, stres u prosvjeti je usporediv sa stresom domaćice. Neusporediv sa bilo kojim drugim, osim - osim! - sa stresom domaćice.
Ali, rekoh, nemam, dakle nisam. Bolan menzes, pod stresom.
Pa se tako mogu čisto retorički naslađivati nekim svojim scenarijem…

… šest i pedeset i sedam, stotinu i devedeset kilometara sjeverno od Sarajeva, Pero je svjestan situacije.
Nježno šapuće boljoj polovici da je vrijeme ustanka. Na nožnim prstima kuha kavu – sposobnost rijetkih – i još nježnije odguruje bolju polovicu od tacne sa šalicama, na koju se ona uporno prevaljuje. Pero zna, ako bolja polovica sad i za par centimetara zapne o tacnu sa kavama, katastrofa ne neizbježna, šalice će se prevrnuti i topla kava zaflekat će krevet, i morat će skidati posteljinu, ribati madrac, prati veš i presvlačiti krevet, a to bi cijeli njegov raspored, itd., itd.
Dvjestopedeset kilometara istočno od Zagreba, u sedam i dvadeset dva, Pero kreće sjeckati luk za gulaš.
Pero zna, ako ne nasjecka dovoljno luka dovoljno sitno… ali, u tom trenu spoznaje da nije uključio indukcijsku ploču. To znači da će luk morati staviti u hladno ulje, što je katastrofa, ili da će cijela logistika pripremanja gulaša potrajati duže, nego što je moguće, a da pas ne zapiški parkete, koje je Pero tek sinoć obrisao…
U sedam i četrdeset i jedan, sto i trideset kilometara zapadno od Beograda, Pero dobija obavijest da treba proprati crijevo parnog usisavača.
Ukoliko to ne učini, iduće korištenje zasmrdit će cijelu kuću i učinak višesatnog dubinskog čišćenja bit će premali. Svom svojom rutinom i strpljenjem, Pero određuje prioritete. Grumenje prašine, gnijezda psećih dlaka, ogrisci čačkalica i jedna naušnica već u struji prljave vode klize sinoć oribanom kadom prema uskom odvodu…
U devet i sedamnaest, dvadeset i pet kilometara južno od Vinkovaca, Pero muti jaja za kolač.
Ako sad zaboravi dodati prašak za pecivo, uzalud će potrošiti sve sastojke, jer se tijesto neće razviti, pa će morati u dućan po još jaja i ponovno zamutiti tijesto, a to bi bila katastrofa, koja bi ga bacila unatrag …
… itd, itd…

Ali, rekoh, nemam, dakle nisam.
Te se, stotinu i devedeset kilometara sjeverno od Sarajeva, dvjestopedeset kilometara istočno od Zagreba, sto i trideset kilometara zapadno od Beograda i dvadeset i pet kilometara južno od Vinkovaca u dvanaest i pedeset i pet mogu posvetiti milijunskoj šteti i višejezičnim dokumentima za radnim kompjutorom.
Namireno supružje sretnopredući je stiglo na posao, gulaš krčka, krevet je presvučen, veš na sušenju, kolač ispečen, usisivač se suši, pas hrče.
Nemam, dakle nisam.


Odano vaš,


Oznake: stres domaćice


- 12:35 - Stisni pa pisni (6) - Papirni istisak - #

< travanj, 2018  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic