Welcome to South Africa
30.08.2009.

Dan II. a)

-Dobro jutro! Za 5 minuta ulazim u sobe, nije me briga jeste li obučeni ili ne.- kucala sam na vrata Hotelaca. Tai je već bila na svom radnom mjestu, a ja sam gledala CMC. To je zapravo bio jedini hrvatski program kojeg se u Južnoj Africi moglo uhvatiti. Svirala je Sve još miriše na nju od Parnog Valjka. Tai je, iako nije bila hrvatica, jednostavno obožavala tu pjesmu i uskoro je počela pjevati. Ja sam je naučila riječi i izgovor. Uskoro smo i zaplesale. Totalno sam zaboravila na njemce u sobama. I prije nego sam ih se sjetila, već su izašli iz soba i primjetili smiješan prizor.
-Khm, mi smo samo....Jutarnja tjelovježba?-pitala me Tai.
-Upravo to. Ok, vi sad pođite samnom. Upoznat ću vas s unutrašnjim prostorom.-rekla sam dok su oni crkavali od smijeha.
-Kad ćemo van?-pitao me bubnjar, Gustav.
-O, ljepotane, nećeš ti van još 2 sata. Osim, naravno, ako ne želiš završiti u bolnici. Šta?-pitala me Tai kad sam ju pogledala pogledom jesinormalnahoćešdanasšefubije. Iako je bila u pravu.
-Zašto tek za 2 sata?-pitao je Bill gledajući u Tai.
-Zato što je ovaj prostor klimatiziran. Temperatura je 20 stupnjeva, a vani vas čeka 45. Rizik je prevelik i zato ćemo vas prvo 2 sata postepeno zagrijavati, odnosno, povećavat ćemo temperaturu. Nakon par dana, to vam više neće biti potrebno. Ima još pitanja?-ja sam odgovorila jer sam primjetila da je Tai htjela Billa nazvati nekim lijepim imenom. Vjerojatno srce ili medeni...
-OK, sad je krajnje vrijeme da krenemo jer me već čekaju meksički dizajneri i ostali, već ljutiti ljudi koji će s nama raditi na projektu.
-I ti ćeš raditi na projektu?-pitao je onaj umišljeni s kapom. Tom.
-Gle, ja ovdje sve radim. Ako hranim slonove, pišem dnevnik koji bi šef trebao pisati i ostale sitnice koje me je općenito sramota spominjati...-
-Misliš na one dane kad čistimo WC-e?-
-Da, Tai, hvala ti na tome...-
-Pa i ja se moram zabavljati, haha.-
-Hvala... Dakle, ako to sve radim, to ne znači da ne smijem raditi svoj posao, to jest ono za što sam kvalificirana i za što sam se ovdje prijavila. To što se šef drži za Charlie-a iz Charlievih Anđela nije moja stvar.- odgovorila sam oštro. Taj će frajer bogme upoznati Južnu Afriku.
Pokazala sam im sve što trebaju znati, utičnice i slično.
-Ispričavam se, ali ja sad moram umiriti Meksikance i poželjeti im dobrodošlicu u vaše ime jer vašeg menagera još nema. Gdje je, ne znam, kad će stići, ne znam. Vidimo se za dva sata gospodo.-rekla sam i udaljila se.
-U,u,uuu! Fakat si ju naljutio. Najviše mrzi kad je ljudi podcijenjuju.-čula sam Tai kako prigovara Tomu.
-Eh, da...zaboravila sam vam reći.-vratila sam se u par koraka.
-Zvala je neka Chantelle Paige i ostavila slijedeću poruku: "Tom, dovuci dupe u L.A., nedostaješ mi. Ne mogu se pomiriti s činjenicom da smo samo frendovi i radit ću ti sve što poželiš. I <3 You.-Tai me stalno prekidala gromoglasnim smijehom. Pogotovo na dio radit ću ti sve što poželiš. Ja sam ostala profesionalna i nisam se nasmijala niti na jedan dio, no u sebi sam crkavala.
-DAJ MI TO! Šta sam ja tu došao da me vi zajebavate?- rekao je očito izfrustrirani Tom i otišao u sobu. Tai se doslovno bacala po stolu, a ja sam se srušila na kauč. Smijale smo se kako već dugo nismo, a pridružili su nam se i ostala trojica.
-Georg, vas je zvala vaša djevojka i rekla je da joj se javite.- rekla sam kad smo se svi smirili.
-U redu. Možete, molim vas, samo telefon?-pitao je Tai koja ga je pustila.
U roku od dva sata sve sam dogovorila s Meksikancima i više nisu bili ljutiti. Kad sam se vratila u prostor, Hotelovci su se preznojavali.
-Da vidimo. Tko će 1. na pregled odjeće? Dajte vi, Gustav. Vi ste mi najgore obučeni. Duge traperice, kratke traperice.- odrezala sam nožem nogavice.
-WOW! A, nećeš mene rezat.-javljao se mali kojem će Chantelle sve raditi.
-Onda se ti kuhaj. Može, Bill?-
-Samo daj, ionako je ovo najstarije što imam.-
-OK, duge trperice, rez, kratke traperice. Vestu skinite. I majica kratkih rukava, majica bez rukava. Eto ga.-
Srezala sam i ostalu dvojicu i podjelila im znojnike, kape i kremu za sunčanje. U to sam dobila poziv. Slonovi su nam podivljali. Dečki su se željeli provozati pa sam ih sve potrpala u džip i krenuli smo na ludu vožnju. Pijesak posvuda, prašuma...
-Jebote, voziš kao manijak!!!- opet Tom. A i vozila sam kao manijak. A kako biste vi vozili kada biste čuli da slonovi skaču po džipovima. Stigli smo i ja sam maknula slona Bobu sa Rodyevog džipa. Rody je bio jedan od naših ljudi. Izrazito vrijedan mladić. -Di si Rody? Evo sad ću ja Bobu.-smirila sam slona i vratila se u džip. Hotelovci se nisu pomaknuli. Držali su se za štange i nisu micali. Billova kosa je izgledala užasno. Vjetar ih je zameo....
-WAU!!!- rekli su u isti glas.
-Dobro došli u Južnu Afriku, dečki!
11:49 , Komentiraj { 8 } Print
28.08.2009.

Dan I.

Bio je još jedan vruć dan. No danas ništa nije bilo kao jučer ili neki dan prije toga. Očekivali smo dolazak dečkiju iz Tokio Hotela. Odlučili su snimati svoj spot u ovom dijelu Južne Afrike i odabrali su nas kao svoje organizatore. Nisam se toliko veselila njima koliko sam se veselila dobroj povišici. Kasnili su već 2 sata. Nisam se uznemirila nego sam otišla obavljati posao koji je zbog njih čekao. Par mojih ljudi i ja osiguravali smo prostor koji će okruživati čuveni Tokio Hotel. Poprilično sam sigurna kako nisu navikli na zmije u krevetu, tarantule koje gmižu po zidovima ili na škorpione koji vire ispod kreveta. Osigurali smo im prostor i u to sam dobila poziv. Čekali su u sobi za primanje. Nazvao me i šef.

-Zara, uprskaš li ovo, otpuštena si.
Prijetio mi je iako sam ja sve radila.

-Neću, šefe. Nego, želite li vi da primim Tokio Hotelovce ili ćete me cijelo vrijeme držati na liniji?,
pitala sam nakon što sam došla pred sobu za primanja.

Gurnula sam golema dvokrilna vrata i ušla. Nisu mi promakla njihova otvorena usta. Pa što su mislili kako se mi u Južnoj Africi oblačimo? U traperice? Nosila sam kratki topić i kratke, kratke hlačice. Kosa mi je bila uvezana u rep. S obzirom na visoke temperature ovdje, ovo je bila klasična odjeća.

-Oh, stigli ste. Zara, drago mi je. Možete me smatrati svojom pomoćnicom ovih dana koje ćete ostajati. Za sve što budete trebali tražite mene. Ili me izravno nazovite na ovaj broj. Pružila sam im papirić na kojem je pisao moj broj paigera. -Kako mi malo kasnite, morat ćemo cribze ostaviti za sutra. Sada me slijedite, pokazat ću vam vaše sobe.

Svi su krenuli za mnom. Njemački nisam znala i blage veze nisam imala o čemu su pričali. Ispred Hodnika koji je vodio u njihove sobe nalazila se još jedna prostorija s top tehnologijom. Radilo se o iznimno skupim računalima i najnovijim čudima. Tai je sjedila za svojim stolom. Tai je bilo skraćeno od Tainatiops. Pozdravile smo se te sam ju pitala jesu li sobe spremne. Hotelovci očito nisu razumjeli svahili jezik. Sve je bilo spremno. Otpremila sam Hotelovce u sobe i rekla im kako ću ih pokupiti u 8 u jutro te da im je bolje da budu spremni. Tai i ja smo se zavalile u kauč ispred hodnika njihovih soba gdje se nalazio njen ured i pile kavu uz razgovor.
23:23 , Komentiraj { 3 } Print

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

komentari da/ne
  kolovoz, 2009 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Prosinac 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (3)
Lipanj 2010 (3)
Travanj 2010 (7)
Ožujak 2010 (12)
Veljača 2010 (5)
Siječanj 2010 (14)
Prosinac 2009 (11)
Studeni 2009 (2)
Rujan 2009 (3)
Kolovoz 2009 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Novi početak
Sad se priča već pomalo i izmijenila od početka.
Svi oni kojima se ne da čitati od početka mogu
početi od ovog dijela nakon moje stanke.

Važno...
Komentiram samo posteve koje mogu komentirati. Javljam za svaki post koji napišem jer ne znam točnu vremensku razliku. Iskrena mišljenja o priči. Svrati i komaj može samo ako ste već prije iskomentirali post.

Također važno
Ovaj blog nije u nikakvom kontaktu s poznatim osobama koje se pojavljuju u postovima. Informacije koje ovdje imate priliku pronaći uglavnom nisu istinite. Likovi koji ne predstavljaju slavne osobe su izmišljeni te je svaka sličnost s drugim osobama ili događajima slučajna.

Citati koji opisuju blog
Could you remind me of the time when we were so alive? Do you remember that? - Josh Farro, Paramore - Franklin.
Am I supposed to be happy with all I ever wanted it comes with a price. You said that you would die for me. - The Red Jumpsuit Apparatus - Cat And Mouse
I've been locked inside your heart-shaped box for weeks. - Nirvana - Heart-Shaped Box [R.I.P. Kurt Cobain (20.2.1967. - 5.4.1994.) You will be missed]

credits
kostur: duckdz. - x x x design: balloon