Dan II. a)
-Dobro jutro! Za 5 minuta ulazim u sobe, nije me briga jeste li obučeni ili ne.- kucala sam na vrata Hotelaca. Tai je već bila na svom radnom mjestu, a ja sam gledala CMC. To je zapravo bio jedini hrvatski program kojeg se u Južnoj Africi moglo uhvatiti. Svirala je
Sve još miriše na nju od
Parnog Valjka. Tai je, iako nije bila hrvatica, jednostavno obožavala tu pjesmu i uskoro je počela pjevati. Ja sam je naučila riječi i izgovor. Uskoro smo i zaplesale. Totalno sam zaboravila na njemce u sobama. I prije nego sam ih se sjetila, već su izašli iz soba i primjetili smiješan prizor.
-Khm, mi smo samo....Jutarnja tjelovježba?-pitala me Tai.
-Upravo to. Ok, vi sad pođite samnom. Upoznat ću vas s unutrašnjim prostorom.-rekla sam dok su oni crkavali od smijeha.
-Kad ćemo van?-pitao me bubnjar, Gustav.
-O, ljepotane, nećeš ti van još 2 sata. Osim, naravno, ako ne želiš završiti u bolnici. Šta?-pitala me Tai kad sam ju pogledala pogledom
jesinormalnahoćešdanasšefubije. Iako je bila u pravu.
-Zašto tek za 2 sata?-pitao je Bill gledajući u Tai.
-Zato što je ovaj prostor klimatiziran. Temperatura je 20 stupnjeva, a vani vas čeka 45. Rizik je prevelik i zato ćemo vas prvo 2 sata postepeno zagrijavati, odnosno, povećavat ćemo temperaturu. Nakon par dana, to vam više neće biti potrebno. Ima još pitanja?-ja sam odgovorila jer sam primjetila da je Tai htjela Billa nazvati nekim lijepim imenom. Vjerojatno srce ili medeni...
-OK, sad je krajnje vrijeme da krenemo jer me već čekaju meksički dizajneri i ostali, već ljutiti ljudi koji će s nama raditi na projektu.
-I ti ćeš raditi na projektu?-pitao je onaj umišljeni s kapom. Tom.
-Gle, ja ovdje sve radim. Ako hranim slonove, pišem dnevnik koji bi šef trebao pisati i ostale sitnice koje me je općenito sramota spominjati...-
-Misliš na one dane kad čistimo WC-e?-
-Da, Tai, hvala ti na tome...-
-Pa i ja se moram zabavljati, haha.-
-Hvala... Dakle, ako to sve radim, to ne znači da ne smijem raditi svoj posao, to jest ono za što sam kvalificirana i za što sam se ovdje prijavila. To što se šef drži za
Charlie-a iz
Charlievih Anđela nije moja stvar.- odgovorila sam oštro. Taj će frajer bogme upoznati Južnu Afriku.
Pokazala sam im sve što trebaju znati, utičnice i slično.
-Ispričavam se, ali ja sad moram umiriti Meksikance i poželjeti im dobrodošlicu u vaše ime jer vašeg menagera još nema. Gdje je, ne znam, kad će stići, ne znam. Vidimo se za dva sata gospodo.-rekla sam i udaljila se.
-U,u,uuu! Fakat si ju naljutio. Najviše mrzi kad je ljudi podcijenjuju.-čula sam Tai kako prigovara Tomu.
-Eh, da...zaboravila sam vam reći.-vratila sam se u par koraka.
-Zvala je neka Chantelle Paige i ostavila slijedeću poruku: "Tom, dovuci dupe u L.A., nedostaješ mi. Ne mogu se pomiriti s činjenicom da smo samo frendovi i radit ću ti sve što poželiš. I <3 You.-Tai me stalno prekidala gromoglasnim smijehom. Pogotovo na dio radit ću ti sve što poželiš. Ja sam ostala profesionalna i nisam se nasmijala niti na jedan dio, no u sebi sam crkavala.
-DAJ MI TO! Šta sam ja tu došao da me vi zajebavate?- rekao je očito izfrustrirani Tom i otišao u sobu. Tai se doslovno bacala po stolu, a ja sam se srušila na kauč. Smijale smo se kako već dugo nismo, a pridružili su nam se i ostala trojica.
-Georg, vas je zvala vaša djevojka i rekla je da joj se javite.- rekla sam kad smo se svi smirili.
-U redu. Možete, molim vas, samo telefon?-pitao je Tai koja ga je pustila.
U roku od dva sata sve sam dogovorila s Meksikancima i više nisu bili ljutiti. Kad sam se vratila u prostor, Hotelovci su se preznojavali.
-Da vidimo. Tko će 1. na pregled odjeće? Dajte vi, Gustav. Vi ste mi najgore obučeni. Duge traperice, kratke traperice.- odrezala sam nožem nogavice.
-WOW! A, nećeš mene rezat.-javljao se mali kojem će Chantelle sve raditi.
-Onda se ti kuhaj. Može, Bill?-
-Samo daj, ionako je ovo najstarije što imam.-
-OK, duge trperice, rez, kratke traperice. Vestu skinite. I majica kratkih rukava, majica bez rukava. Eto ga.-
Srezala sam i ostalu dvojicu i podjelila im znojnike, kape i kremu za sunčanje. U to sam dobila poziv. Slonovi su nam podivljali. Dečki su se željeli provozati pa sam ih sve potrpala u džip i krenuli smo na ludu vožnju. Pijesak posvuda, prašuma...
-Jebote, voziš kao manijak!!!- opet Tom. A i vozila sam kao manijak. A kako biste vi vozili kada biste čuli da slonovi skaču po džipovima. Stigli smo i ja sam maknula slona Bobu sa Rodyevog džipa. Rody je bio jedan od naših ljudi. Izrazito vrijedan mladić. -Di si Rody? Evo sad ću ja Bobu.-smirila sam slona i vratila se u džip. Hotelovci se nisu pomaknuli. Držali su se za štange i nisu micali. Billova kosa je izgledala užasno. Vjetar ih je zameo....
-WAU!!!- rekli su u isti glas.
-Dobro došli u Južnu Afriku, dečki!
11:49 ,
Komentiraj { 8 }
Print