<body> ... But just like everyone else I’m living this life ... <body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="http://connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>
  • Da/Ne

    < listopad, 2009  
    P U S Č P S N
          1 2 3 4
    5 6 7 8 9 10 11
    12 13 14 15 16 17 18
    19 20 21 22 23 24 25
    26 27 28 29 30 31  

    Listopad 2009 (2)
    Rujan 2009 (1)
    Srpanj 2009 (2)
    Lipanj 2009 (5)
    Ožujak 2009 (3)
    Prosinac 2008 (2)
    Studeni 2008 (4)
    Listopad 2008 (9)
    Rujan 2008 (6)
    Kolovoz 2008 (14)
    Srpanj 2008 (5)
    Lipanj 2008 (5)
    Svibanj 2008 (11)
    Travanj 2008 (8)
    Ožujak 2008 (6)
    Veljača 2008 (6)
    Siječanj 2008 (8)
    Prosinac 2007 (9)
    Studeni 2007 (7)
    Listopad 2007 (6)

    Dnevnik.hr
    Gol.hr
    Zadovoljna.hr
    OYO.hr
    NovaTV.hr
    DomaTV.hr
    Mojamini.tv


  • "Nije dobro zanositi se snovima i zaboraviti živjeti."

    ... za sve one izgubljene duše koje su zaboravile da vjeruju u ljubav ...



    ...Angels...


    .. Lost In Dreams ...

    ... Save me from the dark ..

    ... Dreamer ...

    ... Spirit ...

    ... fairy ...

    ... tragovi mojih koraka ...

    * ... Neki drugi svijet ... * <3



    " ... At this moment there are 6,470,818,671 people in the world. Some are running scared. Some are coming home. Some tell lies to make it through the day. Others are just now facing the truth. Some are evil men at war with good, and some are good strling with evil. Six billion people in the world. Six billion souls. And sometimes all you need is one... "





    " ... Vidite nije lako se vratiti u ring, posebno s onim tko vas nokautirao prvi put... "

    "Ako ti se nešto ne sviđa, promijeni to. Ako ga ne možeš promijeniti, promijeni onda svoj stav. Samo se nemoj žaliti!"

    " ... Ako ti u pamćenju ne prebiva ni najmanja ludost na koju te navela ljubav, nikada nisi volio...




    " ... Love looks not with the eyes but with the mind. ... "

    " Dobre cure vode dnevnike. Loše cure nikada nemaju vremena. Ja… Ja samo želim živjeti život kojeg ću se sjećati. Čak i ako to ne zapišem. "

    " Ne gledaj unatrag i ne žali za nečim što je prošlo i nemoj se brinuti oko budućnosti koja će tek doći. Živi u sadašnjosti i učini to tako predivnim da će biti vrijedno sjećanja. "
    - Ida Scott Taylor

    " Ljudski život vam je kao plima i oseka. Ko plimu uhvati, taj plovi ka sreći. Bez brige, tvoji su snovi netaknuti. Ko je promaši, kroz šiblje i
    kroz nevolju mu teče sav put života.Isplovismo na morsku pučinu.Pa bi struju trebalo uhvatiti dok služi.Ili blago će nam svo potonuti. "





    " Želim nacrtati nešto što nekome nešto znači.Znaš,želim nacrtati slijepu sudbinu blijedog ljeta...ili trenutak čistoće.To je kao da po prvi put vidiš super band,i nitko to ne kaže ali svi to misle...Imamo nešto u što opet možemo vjerovati.Želim nacrtati osjećaj.Ali ne mogu.I ako ne mogu biti super onda to ne želim uništiti.Previše mi je važno. "

    " Ako je ljubav tragedija,onda mi dajte tragediju.Zato jer je ne bih vratila nizašta na svijetu. "

    " Mnogi umru dok je njihova
    glazba još u njima.
    Prečesto je to zato što se uvijek
    pripremaju za život…
    I prije nego što shvate… vrijeme istekne. "
    - Oliver Wendell Holmes





    Usamljenost je najtemeljnija
    činjenica ljudskog postojanja.
    Čovjek je jedino biće
    koje zna da je samo. "
    - Octavio Paz

    " Nešto će ti uvijek upropastiti život.
    Samo je pitanje što
    će nas prvo zadesiti.
    Čovjek je uvijek zreo za propast. "
    - C. Bukowski

    " Razum i strast kormilo su i
    jedra tvoje duše koja plovi morem.
    Ako se jedno slomi, možeš
    samo plutati ili stajati na pučini.
    Razum sam sila je koja zarobljava.
    A neusmjerena strast
    plamen je koji će sam sebe uništiti. "
    - Kahlil Gibran





    "Ne postoji toliko apsolutan očaj kao koji dolazi sa prvim trenucima naše prve
    velike tuge,
    kad još ne znamo što znači patiti i
    zacijeliti,
    biti očajan i povratiti nadu".
    - George Eliot

    " Stupnjevi naše tuge:
    ljutnja, strah, krivnja,
    depresija...
    prihvaćanje. "

    " Većina našeg života niz je slika.
    Prolaze kao gradovi uz autocestu.
    No katkad nas
    neki trenutak zaprepasti.
    I znamo da je taj čas
    nešto više od prolazne slike.
    Znamo da će taj trenutak,
    svaki njegov djelić...
    živjeti zauvijek. "





    "Ja sam gospodar svoje sudbine.
    Ja sam kapetan svoje duše."

    "Ne postoji privatnost koja ne moze biti narusena."
    Nijedna tajna ne moze biti sacuvana u civilizovanom svijetu.
    ...drustvo je maskirani bal
    gdje svako krije svoj pravi karakter...
    i otkriva ga skrivanjem.Svi su graditelji sudbine.
    Zato ne gledaj tužno u prošlost.
    Ne vraća se nazad."
    - Ralph Waldo Emerson

    "Svi su graditelji sudbine.
    Zato ne gledaj tužno u prošlost.
    Ne vraća se nazad."
    - Henri Vadsvort Longfelo






    " Douglas Adams je napisao kako mu
    ceo život izgleda nalik nekom snu.
    I ponekad se pita čiji je to san.
    I je li ta osoba uživala u njemu."

    " Ko zna šta je prava sreća?
    Nije konvencionalna reč.
    Nego goli užas.
    Za usamljene je maskirana.
    I najjadniji otpadnik
    ima neku uspomenu.
    Ili iluziju."
    - Joseph Conrad

    " Nešto će ti uvijek upropastiti život.
    Samo je pitanje što
    će nas prvo zadesiti.
    Čovjek je uvijek zreo za propast. "
    - C. Bukowski





    "Ljubav nije ljubav koja se mijenja kad pronađe
    svoju izmjenu.
    To je nepomična oznaka koja gleda na oluju i nikad
    ne zadrhti.
    Ljubav se ne mijenja s kratkim satima i tjednima...
    ... već izdrži to...
    . ..čak do ruba propasti".

    " Život je katkad čudan. Stisne te.Kao kad se zaljubiš u
    nekoga tko ne voli tebe.Kad te najbolja
    prijateljica i dečko napuste.Kad povučeš okidač ili
    zapališ vatru, a povratka nema.U sportu to znači
    nadići sebe. U životu………Za mene to znači uzvratiti udarac.Znate li za ono, najbolje
    stvari u životu besplatne stvari. Istina je.Sad ili nikad.S vremena na vrijeme
    ljudi nadmaše sebe.Katkada te iznenade.Katkada pokleknu.Život je katkad čudan. Stisne te.Ali ako otvoriš oči, naći ćeš nadu.U riječima djece.U taktovima pjesme.I u očima voljene osobe.Ako imaš sreću, ako si
    najveći sretnik na ovome svijetu,onaj kojeg voliš,
    uzvratit će ti ljubav. "

    " Ne bojte se života.
    Vjerujte da vrijedi živjeti.I vaša će vjera pomoći
    da to postane istina. "
    - Henry James

    Bedward Icon



    " Biti svoj u svijetu kojem je cilj samo
    pretvoriti te u bilo koga drugoga.
    Znači voditi najtežu bitku koju čovjek može voditi.I nikad ne prestati sa borbom."
    - E.E.Cummings

    " Sada je vrijeme
    da zasijamo,Vrijeme kada su naši snovi
    nadohvat ruke. Sada je vrijeme za sve nas...da postanemo ljudi
    kakvim smo se zamišljali."

    " Možda su pogreške ono što čini našu sudbinu.Što bi inače oblikovalo naš život?Kad ne bismo skretali,ne bismo se zaljubljivali,imali djecu i bili ljudi kakvi jesmo.Doba se izmjenjuju,gradovi se mijenjaju.Ljudi dođu u tvoj život i odu.Ali oni koje voliš uvijek su ti u srcu... "






    " Kasnije te večeri počela sam razmišljati o sudbini,o ludosti da doista nismo odgovorni za svoje živote.Da je sve već suđeno...zapisano u zvijezdama.Možda zato,ako živiš u gradu i ne vidiš svoje zvijezde...ljubavni život je nekako slučajan.I ako su muškarci,poljupci i patnja naručeni iz nekog kozmičkog kataloga,možemo li još pogriješiti i odlutati nekom svojom mliječnom stazom?Možemo li pogriješiti i propustiti sudbinu??? "

    " Nitko ne zna što će mu vrijeme donijeti, a ono svakome daje po
    zasluzi, i možemo se ljutiti koliko nas volja, možemo nabrajati tisuću
    razloga koji su trebali utjecati na drukčiju našu sudbinu,možemo
    cijelom svijetu do boli vikati svakojake prostote; vrijeme će opet
    neumoljivo presuditi u svoju korist! "

    " Naposljetku, suština saznavanja nije u tome gubimo li igru, već
    kako gubimo, što s time spoznajemo, čemu nas je poraz naučio i
    kako nas to mijenja. Gubiti na određeni način znači - dobivati. "





    "Zločin je mrziti djevojku koju si jednom volio; takav završetak priliči divljačnim duhovima. Dovoljno je biti ravnodušan: onaj ko mržnjom završava ljubav, ili još voli, ili će mu biti teško prekinuti."

    " blago se onom tko je naucio pomiriti se s onim sto nemoze promjeniti i pustiti ono sto nemoze spasiti....... "

    " Najlošiji ljudi često mogu dati najbolje savjete. "





    " ... Novčić za tvoje misli…"


    "Ne služi se lažima, jer to je nepošteno; ne kazuj svaku istinu, jer to je nepotrebno; u svoje vrijeme i na svojem mjestu, bezazlena laž bolja je nego štetna istina koja vrijeđa."
    - Roger Ascham

    "Biti sretan znači biti slobodan, ne od boli ili straha, već od brige ili tjeskobe."
    - Wystan Hugh Auden

    "Ružno je promatrati pijanca… A ipak… Njegovo odbijanje da prihvati stvarnost ovog svijeta, koliko god to može biti djetinjasto, prisiljava nas da bolje pogledamo taj svijet i da razmišljamo o motivima zbog kojih smo ga prihvatili."
    - Wystan Hugh Auden





    "Ne mogu gajiti poštovanje prema svima koji ga žele ukoliko ga ne zaslužuju."
    - Anne Bronte

    "Budi svagda pripremljen da kažeš što misliš i podao čovjek će te se kloniti."
    - William Blake

    "Istina rečena s lošom namjerom gora je od svake laži."
    - William Blake





    "Ljubav ne teži da zadovolji hir, sebičnost je nikad nije takla, samo drugom ona daje mir i stvara nebo u očaju pakla."
    - William Blake

    "Ako me moraš voljeti, neka to ne bude ni zbog čega drugoga nego zbog same ljubavi."
    - Elizabeth Barrett Browning

    "Ko voli vjeruje u nemoguće."
    - Elizabeth Barrett Browning





    "Dok tajnu držiš u svom srcu, držiš je u tamnici, a kad je otkriješ bilo kome, on tebe drži u tamnici. Ako sam ne znaš čuvati svoju tajnu, kako se usuđuješ moliti drugog da ti je on čuva."
    - Geoffrey Chaucer

    "Ljudi nisu onakvi kakvih ih se sjećamo. Kako godine prolaze, sve više su onakvi kakvi bismo mi htjeli da budu i kako mislimo da ih se sjećamo. Ako želite da ih zapamtite kao vesele, ugodne i lijepe, vi im pripisujete te osobine mnogo više nego što su ih oni zapravo imali."
    - Agatha Christie

    "Žene nisu nikad tako jake kao onaj put kad se naoružavaju vlastitim slabostima."
    - Daniel Defoe





    "Postoje ljudi koji vam izvade srce i postoje ljudi koji ga vrate na mjesto."
    - Elizabeth David

    "Možemo se sjećati kako je bilo drugi, treći i četvrti put, ali nikada ne može biti kao prvi put. Ono zauvijek ostaje tu."
    - Shelagh Delaney

    "Kad se voli - ni odsutnost, ni vrijeme ne predstavljaju ništa."
    - Charles Dickens





    "Prvo mi stvaramo svoje navike, a zatim naše navike stvaraju nas."
    - John Dryden

    "Ja želim ne samo da budem voljena, već da mi se to i kaže; svijet šutnje dovoljno je prostran s one strane groba."
    - George Eliot

    "Nije dobro zanositi se snovima i zaboraviti živjeti."
    - J. K. Rowling





    "Svi mi iskorištavamo jedni druge i to nazivamo ljubavlju. Nemogućnost da se međusobno iskorištavamo nazivamo - mržnjom."
    - Tennessee Williams




    "Onaj ko je siguran da zna ishod stvari dok one tek počinju ili je neobično mudar ili neobično glup; koje god bilo istina sigurno je to nesretan čovjek, jer je zabio nož u samo srce čuđenja. „
    - Tad Williams

    "... i mi sami bit ćemo voljeni i zaboravljeni. No bit će dovoljno ljubavi; svi ti ljubavni nagoni vraćaju se ljubavi koja ih je stvorila. Čak ni pamćenje nije nužno za ljubav. Postoji zemlja živih i zemlja mrtvih, a most između njih je ljubav – samo ona jest, samo ona ima smisla."
    - Thornton Wilder

    "Spoznala sam da se ne moram brinuti zbog ljubavi, već punim srcem pozdraviti njen dolazak."
    - Alice Walker





    "Uzmi ljubav kada ti se daje,
    Ali nikada je ne smatraj
    Sigurnim bijegom od tuge
    Niti potpunim oporavkom."
    - Sara Teasdale

    "Suze koje zacjeljuju iste su one suze što peku i bičuju."
    - Stephen King

    "Ako budete imali previše povjerenja, možda će vas neko prevariti, ali ako ne budete imali dovoljno povjerenja, živjet ćete u mukama."
    - Frank Crane






    ponedjeljak, 05.10.2009.

    Od sada na nekoj drugoj adresi :)

    Novi pocetak!---> Klikni :)



    Komentari |1| Print


    nedjelja, 04.10.2009.
    "Nemojte se boriti previše, najbolje stvari se dese kad se ne nadate."

    Ponekad ne mogu ni ja shvatiti.
    Sebe ni ljude oko sebe.
    Pokusala sam, ne zelim vise. Posebno ne sebe.
    Ne zelim vise ono, nesto posebno.
    Zelim samo zivjeti i prepustiti se svemu onome sto mi novi dan donosi.
    Zivot me je odnio u postpuno nekom drugom pravcu, napokon sam izabrala onaj neki put kojim zelim ici.
    Voljela sam ona pravila koja sam slijedila cijeli zivot, jos uvijek ih volim. Jos uvijek volim one mamine savjete, one price sa tatom, svade sa bratom.
    Volim ovaj trenutak, koji me cini sretnom.
    Ovu noc, koja je jednostavna, a posebna.



    Komentari |2| Print


    utorak, 29.09.2009.
    People always leave, but sometimes ...

    Mnoge njihovi putevi negdje odnesu. Mene? Moji jesu!
    Mozda je mnogo proslo, ali meni je kratko trajalo, kao da sam ovdje bila jucer.
    Tu sam, na svom dragom starom mjestu.
    Sjecanja i zelja su me doveli ponovno ovdje.
    Ovo mjesto uvijek je bilo moje sigurno utociste, kao i onda Njegov zagrljaj.
    Moj najbolji prijatelj, moja Nesreca kako sam ga zvala, otisao je.
    People always leave!
    Nije mi bio samo Najbolji prijatelj, bio mi je sve.
    Bio je On!
    Onaj pravi, kojeg sam pustila.
    Mnogo puta sam osjetila strah, pa cak i sada.
    Nikada nisam znala da mi je sreca tu, nadohvat ruke.
    Mozda me mnogi nece shvatiti, jer mozda me mnogi smatraju samo naivnom curom od 17 godina. Ali mislim da ce mnogi pogrijesiti.
    Ja, bas kao i svi, mogu voljeti.
    Ja, bas kao svi mogu sanjati o Njemu, onom pravom.
    Sanjala sam, sanjam ga.
    Volio me je, a katkada sam i ja Njega voljela.
    Ne katkada, UVIJEK!
    S Njim po prvi put me je bilo strah voljeti.
    Ali duboko u sebi, voljela sam svim srcem, bez straha.
    Moje srce radilo je jedno, a razum drugo.
    Na trenutak zaboravila sam na sve i svoje osjecaje i pustila sam ga.
    Mnogo misli prolazilo je mojom glavom, pa cak i one da nisam dovoljno dobra za Njega, da zasluzuje bolje.
    Pogrijesila sam, nisam pitala Njega sto je najbolje? Sto On hoce?!
    Nisam bila iskrena prema sebi, a ni prema njemu.
    Mnogi shvate kada je kasno.
    Medu mnogima sam i ja.
    Ovo ljeto izgubila sam nesto vrijedno, Njega koji me je volio svim srcem.
    Falio mi je, fali mi i znam falit ce mi.
    Na svoj nacin voljela sam ga, nacin koji mnogo puta on nije shvacao.
    Danas?
    Volim ga onako kako je on mene volio.

    Najdrazi, ovo je moj bio uvod. Uvod o onome o cemu nisam htjela mnogo vremena govoriti.
    Ponovno sam tu i uvijek cu biti.
    Do skorog citanja.
    Neka vas dragi Bog uvijek cuva!



    Komentari |7| Print


    petak, 10.07.2009.
    * ... Girls Just Wanna Have Fun ... *

    Sada mogu reci samo jedno...
    Sretna sam!

    Nakon kise, dolazi sunce.
    Uvjerila sam se u to.. Uvjerila sam se u to da nakon suza dolaze osmijesi, neopisivi.
    Hvala Nesreco... ( tako zovem najboljeg prijatelja )
    Da, nasla sam i tu osobu, kao najboljeg prijatelja. Znam, ostat ce, nece otici.
    Znam!

    Onaj Netko. Onaj pravi.
    Doci ce, jednom.
    Mozda i ubrzo kada se budem najmanje nadala.
    On!

    Prihvatila sam...
    Zbogom tebi!
    Zbogom, Andele sa plavim okicama.

    Ljeto je stiglo. More, sunce, plaza... Moja rascupana kosa, obozavam ju.
    Moje Kokine. Volim vas.
    Volim i vas.

    Sada?
    Uzivam... U svemu sto mi donosi novi dan.
    Prije nisam znala sto da radim sa sobom, kako da se nosim sa svime.
    Sad?
    Imam planove.
    Uspjet cu.
    Ostvarit cu njih i svoje snove.
    Vjerujem!
    Ali nista bez vas i njih....




    Komentari |9| Print


    nedjelja, 05.07.2009.

    Radila sam mnoge greske u zivotu. Barem u posljednje vrijeme. Covjek sam kao i svi drugi. Imam pravo i ja ponekad grijesiti.
    Ali znam da nikada nisam nikome pozeljela zlo. I nikada necu.
    Zivim za ljubav, dajem je, ali zelim i da mi je uzvracena.
    Sebicno? Mislim da ne!
    Svi smo stvoreni da bi voljeli i bili voljeni.
    Oprastam, jer tako su me naucili... Moji roditelji, vjera.
    Oprastam i ovaj put, ali zaboravljam?
    Ovaj put ne!
    Sve te rijeci, uvijek ce ostati tu. Nema vise povratka, nema vise onih rijeci zao mi je.
    Sve te lazi. Ostaju iza mene, jer znam da je tu mnogo lazi.
    Samo ne znam jedno. Zasto?
    Ne zelim traziti odgovore... Mozda me cak i ne zanimaju. Znam samo jedno.
    To prijatelji ne rade.
    Od kada znam za sebe, trudim se...
    Trudim se da nikoga ne razocaram, posebno roditelje i obitelj.
    Uvijek su mi bili na prvom mjestu, najvazniji u zivotu.
    I bas u ovom trenutku podrska su mi, jer me poznaju. Nikad im nisam nista skrila.
    Neki ljubomorni ljudi i njihove price, to mi nece unistiti.
    Njihove price nece unistiti mene. Samo me cine jacom.
    Ne zelim voditi bitke i ratove. Samo zelim da me se ostavi na miru.
    Zelim da vise nema lazi. Laznih osmijeha, laznih rijeci, laznih zagrljaja. Laznih prijatelja!
    Dosta mi je!
    Neki govore da nisam iskrena, da samo mislim na sebe. Ovdje sam bila ona prava. Bez maski, bez icega. Samo ja.
    Sad vi presudite kakva sam?
    Mnogo godina borim se. Za druge. Nikada za sebe!
    Uvijek sam bila tu za razgovore, za utjehe, za brisanje suza, za stavljanje osmijeha na lice, za zagrljaje.
    Uvijek cu bit.
    Jer sam to ja!
    Znam, jaca sam nego ikada. Ni jedna laz vise nece izmamit suze na moje lice.
    Zivim za svoju obitelj, za one iskrene prijatelje.
    Zivim za osmijeh!

    Volim vas sve.

    p.s. od sada moj nick: ..... nice shadows - angel .....



    Komentari |11| Print


    utorak, 30.06.2009.
    * ... Posebno tebi hvala, dragi prijatelju ... *

    Jednom mi je netko ovo rekao : Popularnost do zvijezda ti je zacrtana. Drži se dalje govora srca i imati češ uvijek inspiracije...
    U ovaj svijet usla sam jednog dana, tako slucajno...
    Cijela rastresena, puna sjecanja, puna razocarenja...
    Bilo je ono samo da nesto napisem, da nista ne drzim u sebi...
    S vremenom dosli ste vi...
    Stekla sam mnogo prijatelja ovdje...
    Mnogo toga ste me naucili...
    Posebno hvala tebi Blade 777
    Nikada nisam mislila da ce neko tako jako utjecati na mene...
    Naravno, na pozitivan i poseban nacin...
    Mnogi ljudi u mom zivotu, odjednom su otisli, mozda bas onako kako su i dosli... iznenada!
    Iza njih ostale su mnoge uspomene...
    Hvala im na tome sta su omogucili da s njima sve to stvaram...
    Hvala tebi Blade 777, jer uz tebe stvaram nesto jos posebnije, barem za mene.
    Pomocu tebe dragi prijatelju, spoznala sam dosta toga o zivotu, a i o sebi samoj...
    Dragi prijatelju, a i svima vama ostalima jedno veliko hvala...
    Hvala zbog toga, sto ste uvijek bili tu, premda me ne poznajete.
    Hvala vam na tome, unatoc tome sto me neko vrijeme ovdje nije bilo, niste me zaboravili....
    Hvala na tome sto ste jos uvijek tu...



    Komentari |6| Print


    ponedjeljak, 29.06.2009.
    * ... Zao mi je, srce me vodi ... *

    Kako se osjecam?
    Ne znam!
    U meni odjednom ima previse razlicitih osjecaja.
    Mnoga sjecanja prolaze kroz moju glavu.
    Srce?
    Previse emotivno!
    Za poneke stvari ostala su mi samo sjecanja... samo se sjecam.
    Boli?
    Da i to suze otkrivaju.
    Pitam se... Jesam li negdje pogrijesila...
    Pogrijesila sa nekom odlukom. Znam, jednu osobu sam sigurno povrijedila sa jednom ili par odluka.
    Pa i sa onom odlukom kada sam otisla...
    Zao mi je, srce me vodi!
    Ponekad se osjecam tako hladnom, barem u posljednje vrijeme.
    Sto se dogada?
    Ne znam!
    Jedan osjecaj me tako ubija...
    Zelim ga izbit iz glave, srca...
    Pitam se jeli sve u redu sa mnom?
    Oko mene sve neke veze i vezice. Svatko ima nekoga...
    Ja?
    Sama sam!
    Usamljena?
    Vise nego ikada!

    * ... Zadnji let za Pariz, srce me vodi spremam u torbu sva sjećanja ... *



    Komentari |4| Print


    nedjelja, 28.06.2009.
    * ... Gdje si sad? ... * <3

    Znate ono kada se zaljubite, kada volite najvise na svijetu, do iznemoglosti.
    Znate kada osjetite onaj mozda najljepsi osjecaj na svijetu.
    Ja sam ga osjetila.
    Znate dok volite i dok istodobno patite za ton osobom, da je neko pored vas...
    Netko tko strpljivo ceka, tjesi vas dok vas odredena osoba odbija.
    Netko tko vam rjecima, djelima brise suze sa lica.
    Netko tko vam vrati osmijeh na lice.
    Taj Netko bio je pored mene.
    Znate kada shvatite da onog koga volite, ne zeli, nije mu stalo do vas, da vas nikada nece voljeti kao sto vi volite njega, sjetite se tog Nekog...
    Ali znate da je tada vec kasno...
    Znate da ste tada zakasnili...
    Taj Netko je otisao...

    Ja sam zakasnila!



    Komentari |4| Print


    subota, 27.06.2009.
    * ... Moj je zivot Svicarska! ... * <3

    "Pamet je u redu - ako je imate, ali život se živi srcem."
    - Winston Groom


    Ja svoj zivot zivim srcem. Mozda da nisam ne bi me mnoge stvari povrijedile. Ali nema povratka, volim sebe ovakvu kakva jesam.
    Naprotiv, hvala mojim roditeljima. Hvala im na tome kako su me odgojili.
    Mama, tata...
    Volim vas...
    Ni jedna rijec, niti jedno djelo... Nikada nece biti dovoljno da vam zahvalim na svemu...
    Znam, s vremena na vrijeme kazem im da ih volim, ali ponekad mislim da to nije dovoljno. Ponekad razmisljam kako da im dokazem da su mi najvazniji u zivotu...
    Mama, tata, a i moj braco...
    Znam, na njih se mogu uvijek osloniti.
    Skoro pa mi je 17 godina, mogu reci da jos nisam nista dozivjela u zivotu...
    Jos dosta toga me ceka... Zavrsetak srednje... Pitanje sto dalje u zivotu?
    Posao?
    Voljena osoba koja ce sve uciniti za tebe, kojoj ces biti najvaznija na svijetu?
    Brak?
    Djeca?
    Jos sve me to ceka u zivotu...
    Ne zelim o strahovima, jer... Znam, nadam se...
    Ceka me dobra buducnost...
    Ja je ocekujem sa osmjehom...
    Volim i vas...
    Mnogo puta sam rekla da ste mi pomogli... Kroz ove dvije godine sazrela sam kao osoba...
    Hvala vama!
    U ovom svijetu iman jednu poznatu osobu, koju znam skoro pa cijeli zivot...
    Sigurno ce se pronaci u ovome...
    Voli te tvoja ledena!
    Najdrazi moji, laku noc!
    Ugodni snovi!



    Michael Jackson (1958-2009)
    R.I.P.
    * ... nikad te necemo zaboravit! ... * <3



    Komentari |3| Print


    utorak, 23.06.2009.
    * ... Povratak u stvarnost? ... *

    Jedino osvajanje u kojem nema porazenih je kad ljubav osvoji srce...

    Dva mjeseca... Pitam se jeli to predugo ili bas naprotiv, kratko?
    U tako kratkom vremenu kada pogledate moze vam se dogoditi mnogo toga. Da, odlucila sam se... Dva mjeseca su ipak, kratko ... mnogo toga mis e dogodilo, vrtim film i ne znam odakle da krenem. Ne zelim pricati o tome sto sam danas rucala, mislim da to nikoga ne zanima. Sala mala...
    Danas zelim pisati o ovoj prvoj recenici. Te rijeci uvijek me potaknu na razmisljanje.
    Ja? Ja jos nisam imala niti jedno osvajanje, ljubav je osvojila moje srce, ali u krivo vrijeme mozda? Mozda ljubav prema pogresnim ljudima? Za pogresnom osobom?
    Porazena? Da!
    Odustala? Da!
    Danas? Ostavila sve ono sto je bilo dio moje svakodnevnice. Ok, ne bas sve.
    Zadnjih par dana provela sam na Bracu. Skrip? Jednom prelijepo misto, mirno. Nazalost, vrijeme nije posluzilo. Jer to mjesto tako odise mirnocom. Znate, jos nesto obozavam. Fotografiju. Bilo je idealno mjesto da napravim par fotografija, nazalost, kisa, moja bolest... da ne duljim....
    Neke su se stvari dogodile, za koje ne znam mnogo odgovora. Toliko je pitanja.
    Sto je istina?
    Sto je laz?
    Istina je da je kucka nevjerna. Nije se mogla drzati pravila. Pravila koje se ne krsi, nikada. Ma koliko iskusenja imali ili ne znam sto.
    Uvijek je bio moj stih onaj od Gibonnia * ... ja ne odustajem, jedino s njim sebe vidim... *
    Vise ne...
    On je izabrao.
    Ja sam izabrala.
    Odlazak s broda u luci, ostavila sam sve iza sebe.
    Njih? Da, upravo tako...
    Da mi je netko rekao da cu to uciniti, ne bi vjerovala.
    Danas? Vjerujem!
    Mnogi kroz moj zivot odlazili su i okrecali leda.
    Ja? Nikada!
    Danas sam to napravila, napokon.
    Jeli mi zao? Ne znam!
    Osoba sam koja kada zavoli, voli uvijek.
    Njega? Volim i voljet cu ga jos.
    Jer ja lako ne zaboravljam one dobre stvari. Ali nazalost ni one koje su me povrijedile.
    Znate, danas je moj novi pocetak.
    Pocetak, bez mnogo toga...
    Zbogom, olujo!
    Zbogom, suze!
    Jednom ce moje srce opet ljubav osvojiti, ali porazenih nece biti.
    Jednom!




    Komentari |4| Print


    srijeda, 11.03.2009.
    * ... Andele, hvala ti ... *

    Ovo sta pisem posebno je za mene...
    Ponekad rijeci nisu dovoljne, vazna su djela...
    Dokazivala sam na oba nacina.
    Znate, lijepo je kad vam voljena osoba zazeli dobro jutro i ugodan ostatak dana. Lijepo je kada vam voljena osoba zazeli laku noc i lijepe snove.
    Lijepo je znati da vas uvijek netko negdje ceka...
    Za mene, to je bio najljepsi osijecaj. Ali...
    Nazalost, sve je bilo lazno...
    Svaka rijec, svaki pogled, svaki zagrljaj... bila je jedna velika laz...
    Zadnjih 5 mjeseci mog zivota bili su samo laz, dio lazi...
    Varao me je...
    Saznanje je bilo bolno, ali ne toliko kakvo bi bilo da sam saznala prije...
    Hvala dragome Bogu i hvala mojim prijateljima sto su mi pomogli da prebolim.
    Ali sva ona patnja i bol, pretvorili su se u jednu veliku prazninu...
    Ne, ne mrzim ga... ipak, za to neman dovoljno hrabrosti, a ni srca...
    Uvijek sam krivila za sve sebe, uvijek bi odgovornost pribacila na sebe. Mucila sam samu sebe, uvijek sam mislila da ja grijesim...
    Pitam se kako je mogao gledati dok sebe krivim za sve... zasto je govorio da ce mi jednom oprostiti? Sto oprostiti? Sto me je varao? Sto mi je lagao?
    Pitanja su mi prolazili kroz glavu... dragi Boze, zasto bas ja?
    Zasto jos jednom naivna budala, koja vjeruje?
    Za mene je to bilo tesko razdoblje, koje je iza mene. Koje ostavljam u proslosti.
    Osoba sam koja jos uvijek vjeruje.

    Osoba sam koja samo zivi za voljeti, a i oprostiti...
    Oprostila sam...


    Sada?
    Vise sebe ne krivim, jer znam da nisma pogrijesila... mozda sam pogrijesila to sto sam voljela...
    Ali ne.... nisam ni tu pogrijesila...
    Greska nije voljeti...
    Sretna sam... imam obitelj, prijatelje, svog andela s plavim okicama...
    Dragom Bogu svaki dan zahvaljujem sto mi ih je poslao...
    Obitelj... volim ih najvise na svijetu...
    Prijatelji... volim i njih, mnogo toga su mi pruzili... onu iskrenu toplinu... iskrene rijeci, zagrljaje, osmijehe... znam da to nije laz...
    Moj andeo s plavim okicama... znam, nikada ga nisam do sada spominjala.
    Uvijek je tu bio, barem vec neko vrijeme.
    Hvala ti... za tu osobu ne bi mi bilo dovoljno sve rijeci ovog svijeta. Ali ove dvije rijeci, mozda.
    Hvala ti... za sve...
    Uz njega, mog andela naucila sam se boriti, naucila sma biti jaca...
    Volim vas sve...
    Neka vas dragi Bog cuva...



    Komentari |17| Print


    srijeda, 04.03.2009.
    * ... hvala ti .... *

    Hvala ti dragi Boze....
    Hvala sto sam docekala ovaj sretni dan!
    Svi moji voljeni, najdrazi, sretni su!
    Dragi blogeri, zelim vam lijepe snove!
    Neka vas sve dragi Bog cuva i cini vas sretne, kao i moje najdraze...



    Komentari |9| Print


    utorak, 03.03.2009.
    * ... nakon mnogo vremena jos uvijek tu ... *

    Ovo sam mnogo puta odgađala. Uvijek bih rekla sutra ću. Malo je mnogo prošlo. Prošlo je mnogo, napokon sam skupila hrabrosti. Ne znam zašto je toliko teško. Zašto je teško napisati par riječi. Barem to meni nikada nije bio problem. Toliko je teško sjeti se što je bilo zadnjih tri mjeseca. Ne teško za sjetit se, nego prebolno. Posebno teško govoriti o posljednjih mjesec dana. Da najdraži, Angel se vratio. Ponovno se vraća onome što voli. Voli ovu stranicu, voli ove sve ljude ode. Ljude koji su me mozda jedini uvijek shvaćali. Ne poznajem vas sve, ali hvala vam. Hvala vam na svakoj riječi, jos uvijek sve pamtim. Hvala Mladenu... jube, hvala ti sto si me nagovorio na ovo, da se vratim onome što volim. Tri mjeseca nisam pisala, pomalo sam zaboravila onaj osjećaj, pomalo sam izgubila inspiraciju. Ali s vremenom cu sve to vratit. Radi jedne osobe odrekla sam se mnogo toga, onoga što radim cijeli život, onog sto volim. Sada... pitam se zasto... sve je bilo uzalud. Ponovno sama, ponovno slobodna. Slomljeno srce? Da! Sretna? Ipak, da! Posljednje dane ne mogu izbrisati, ne mogu izbrisati neke rijeci. Mogu li oprostiti? Jednom! Sada? Ne! Osoba koja ti je sve bila na svijetu, koju si volio, koja je tebe voljela, na kraju svega, ne moze da ti rece takve rijeci. Heh, koja te je voljela? Mozda, nisam vise sigurna! Laz? Mozda!
    Najdraz moji, unatoc svemu sretna sam! Zasto? Jer iman osobe koje su uvijek uz mene, koje me iskreno vole.
    Neka vas dragi Bog cuva...



    Komentari |11| Print


    srijeda, 24.12.2008.

    dragi blogeri...
    želim vam sretan Bozic...
    želim vam sretnu novu godinu....
    s proslom godinom sam se oprostila... nista nie bilo dobro... ova godina, zavrsava bolje nego ikada...
    u subotu mi e rođendan, provest cu ga s ljudima koe volim...
    dragi uzivajte mi, cujemo se iduce godine...
    jos jednom sve najbolje...

    voli vas sve angel...


    P.S.
    Sretan Bozic, ljubavi... Volim te...



    Komentari |7| Print


    petak, 19.12.2008.
    This is my grown up christmas list

    Ono sto ja zelim...
    Da Angel se vratio.... do skorog citanja najdrazi....
    volim vas sve...




    Do you remember me
    I sat upon your knee
    I wrote to you
    With childhood fantasies

    Well, I'm all grown up now
    And still need help somehow
    I'm not a child
    But my heart still can dream

    So here's my lifelong wish
    My grown up christmas list
    Not for myself
    But for a world in need

    No more lives torn apart
    That wars would never start
    and wars would never start
    And time would heal all hearts
    And everyone would have a friend
    And right would always win
    And love would never end
    This is my grown up christmas list

    As children we believed
    The grandest sight to see
    Was something lovely
    Wrapped beneath our tree

    Well heaven only knows
    That packages and bows
    Can never heal
    A hurting human soul

    No more lives torn apart
    That wars would never start
    And time would heal all hearts
    And everyone would have a friend
    And right would always win
    And love would never end
    This is my grown up christmas list

    What is this illusion called the innocence of youth
    Maybe only in our blind belief can we ever find the truth
    (there'd be)

    No more lives torn apart
    That wars would never start
    And time would heal all hearts
    And everyone would have a friend
    And right would always win
    And love would never end, oh
    This is my grown up christmas list

    This is my grown up christmas list




    Komentari |1| Print


    petak, 14.11.2008.
    ... došlo je vrijeme ...

    Kako zamišljaš svoju budućnost?


    Nad ovim se zapitam… prvo što se zapitam to je… što sam napravila do sada u životu… mnogo toga, a i ništa… svoju budućnost ne želim zamišljati… zašto? Zato jer ne želim se razočarati…
    Živim u sadašnjosti koja mi je bolja nego ikada…
    Dragi moji…
    Mislim da je došlo vrijeme za rastanak… vrijeme za reći zbogom…
    Ne mislim ovu stranicu brisati, jer uvijek ću rado ovdje svratiti… svratiti da sve ovo malo pročitam… svratiti da se posjetim tko sam…
    Ovdje sam sagradila novu sebe… ovdje sam bila ja…
    U posljednje vrijeme rijetko kada svraćam ovdje… rijetko kada pišem postove…
    Zadnjih puta pokušala sam se na neki način oprostiti, ali bilo je ipak teško…
    Ne želim otići bez riječi, pa zato sada ovo pišem…
    Dragi moji godina je prošla… vjerujte mi bila je najteža u mom životu…
    Sada? Sada sam sretna… ponekad se sjetim najboljeg prijatelja… ponekad se u mojoj glavi stvori pitanje: zašto je otišao?
    Dragi moji, odlazim s osmijeh jer još uvijek imam neke ljude uza sebe, i još uvijek imam posebnu osobu uza sebe… osobu koju volim…
    Hvala ti dragi Bože što si mi poslao takvo predivno biće…
    Dragi moji, jednom ako me zaboli srce, znam gdje ću se skriti… upravo ovdje… jer zadnji put kada je boljelo tu sam bila…
    Ne tražim da me čekate, to bi bilo sebično od mene… ali nadam se, nada se moje srce da me nećete zaboraviti… jer ja vas sigurno neću…
    Najdraži, volim vas sve…
    Sretno svakome od vas…
    Neka vas dragi Bog čuva.


    Goodbye!



    Komentari |8| Print


    utorak, 11.11.2008.
    ... volim vas sve ...


    Najdraži,
    Hvala što još uvijek mislite na mene… premda više nisam ovdje kao prije…
    U mislima ste mi i nikada nećete biti zaboravljeni…

    Anđelčić vaš još uvijek pleše, pleše jer voli to…
    Još uvijek je među dragim ljudima, još uvijek ima one prijatelje koji bi sve učinili da anđelčić bude sretna…
    Anđelčić je sretna… više nego ikada…
    Anđelčić je zaljubljena…
    Zahvaljuje dragom Bogu što joj je posla tako dragu osobu…

    Moji najdraži,
    Hvala vam na svemu, jer i vi me činite sretnom…
    Moj je život napokon ispunjen srećom, osmjehom…
    Anđelčić… Vas sve voli…

    NAJDRAŽI, BUDITE SRETNI!...
    Vi nesretni, znajte, bila sam i ja nesretna… možda sada gubite nadu, možda ne vjerujete u sreću…
    Znate, trnovit je put do sreće, ja sam ga prošla… dug je to ponekad put, a ponekad tako kratak…
    Postoji nada, postoji sreća, postoji… ljubav…
    I zato dragi moji, hrabro… za sve Vas anđelčić je tu…
    Neka vas dragi Bog sve čuva i dragi Anđeli čuvari bdiju noćima nad vama…



    Komentari |2| Print


    ponedjeljak, 10.11.2008.
    ... mislim na Vas ...

    Najdraži moji…

    Vaš Anđelčić želi vam ugodne snove!





    Komentari |1| Print


    subota, 01.11.2008.


    Najdraži moji…
    Da, anđelčić kako me vi zovete, zaljubila se….
    I ovaj put sretno…
    Najdraži moji, konačno se sve posložilo u mom životu… svakim danom je sve bolje i bolje…
    Ovaj osjećaj kojim sam ispunjena, nažalost ne mogu vam opisati, jer je neopisiv… ali vjerujem da ste ga vi barem jednom osjetili….
    Volim biti zaljubljena… predobar osjećaj…
    Imam predobru osobu uza sebe….
    Moji dragi prijatelji…. Žao mi je što sam zanemarila vas, ovaj moj mali svemir… žao mi je što sam zanemarila u posljednje vrijeme svoje najbolje prijatelje… jednostavno želim po prvi put živiti svoj život, slijediti svoje snove… ja sam još uz njih, za razgovor, za življenje njihovih snova… dijeljenje tuge, sreće… još sam uz njih, možda ne 24 sata na dan kao prije, ali jesam… i nikad ih neću napustiti, nikad neću zaboraviti na njih, nikad neću zaboraviti da postoje… drago mi je što su oni uz mene, drago mi je što su sretni zbog mene… znam da cijenu mene, moj život i sve ono što radim… kao što i ja cijenim sve u vezi njih… to mora da je prijateljstvo, koje nikad ne umire…
    Neka se drugi raduju ili a pametni oduvijek imaju rezervu… malena, dobrodošla… dobrodošla natrag…
    Marija… sretno u životu… napravila si veliki korak… svi koji te čitamo, vjeruj mi, ponosimo se na tebe… jer malo tko bi mogao to što si ti…
    Najdraži moji… ja sada odlazim, ali ne zauvijek, samo na kratko…
    Čitamo se….
    Neka vas sve dragi Bog čuva…




    Komentari |12| Print


    ponedjeljak, 20.10.2008.
    ... ne zamjerite ...

    Ej moji najdraži…
    Uzela sam vremena da se javim vama… žao mi je što se nisam javljala ovdje ni vama u komentarima….
    Na početku želim reći nešto dragoj mariji… draga, primi iskrenu sućut zbog ranog odlaska najboljeg prijatelja… iskreno mi je žao, ovo što se sve događa u tvom životu nije pošteno… draga, drži se….
    Dragi moji ne stignem vam komentirat, svagdi sam samo na netu nisam…. Uopće nisam skoro ni doma… javljam se da se ne brinete za mene, gdje sam i kako sam…
    Ja sam super vjerujte mi…
    Ima mnogo toga što bi htjela podijeliti s vama, ali jednostavno ne stignem… jednom ću vam sve nadoknadit… ja sada žurim… javim vam se s vremenom, kada stignem…
    Znate, nije loše živjeti malo bržim tempom…

    P.S. sutra je godina dana ovome blogu... ovom prilikom želim mu sretan prvi rođendan... nadam se da će biti još mnogo godina...




    Ljubim vas sve….




    Komentari |9| Print


    četvrtak, 16.10.2008.
    ... te sakam ...

    godina dana je prošla... anđele tuga je još u srcima, nedostaješ...


    When day time still remains to get away
    in my dreams I pray
    one more time to see your face again,
    that I will follow way.
    Just one more time to see your eyes
    then you can go down to sleep
    just once to hold you,
    that I will follow way.


    You Said: My little one don’t you cry
    there was no time for me to say goodbye
    a force beyond my choice was calling me
    it was my destiny.
    So many things more I need to do
    then if it looks like it’s stealing me from you
    you got it always deep down in your heart
    that we will never be apart.

    Memories are always here to stay,
    you gonna be holding on
    you gotta be strong
    that I will follow way
    Just one more time to see your eyes
    and I leave go down to sleep
    you are too young
    that I will follow way.
    I’ll dry these tears, chase these fears this road you need to take
    and angels are showing you the way
    you wake up now in another world
    but the promise you won’t brake
    you’ll be watching me every step I take.

    You Said: My little one don’t you cry
    there was no time for me to say goodbye
    a force beyond my choice was calling me
    it was my destiny.
    So many things more I need to do
    then if it looks like it’s stealing me from you
    you got it always deep down in your heart
    that we will never be apart.




    Komentari |10| Print


    srijeda, 15.10.2008.


    U posljednje vrijeme pitam se što se dogodilo s ljudima?
    Pitam se što se dogodilo sa mnom?
    Što se dogodilo svima nama?

    Danas je sunce sijalo, ali kao i da nije… danas je bio prelijep dan, doista je, ali…
    Gdje su svi?
    Gdje su svi kada je lijepo?

    Mnogi mi govore, vidi se u tvojim očima… Ivana, vidi se u tvojim očima tuga! Što je ponovno s tobom? Pitaju me…
    Ivana, više nisi ona ista, gdje ti misli lutaju?
    U posljednje dane mnogo toga pitaju…
    Ja sam… Ivana ona ista ili ne… nije bitno… ponašam se, osjećam se, kako mi dođe u tom trenutku… ljudi, ja sam dobro… dobro sam samo što mi ponekad ljudi nedostaju…

    Kada želimo da vrijeme stane, da sporo prolazi samo da nešto lijepo još traje.. ali ne… baš suprotno… prođe prebrzo… ja sam dosta puta htjela tako, ali ne… brzo je prošlo… sada… sada želim da vrijeme brzo prođe… mislite da je? Nipošto… sada presporo prolazi… dani mi se čine kao vječnost… od subote prošlo je samo 4 dana… previše razmišljam o određenom i to mi ne daje mira… cijeli vikend provela sam izvan kuće… družila sam se sa svojim društvom… mislila sam da neću biti mislima daleko ako sam s njima, ali ne, onda su još bile dalje…
    Pa što mi se događa?
    Zašto mi misli ne daju mira?
    Jeli moguće?
    Jeli moguće da je to sve zbog neznanca?
    Mnoga su pitanja, puno je toga na što nemam odgovora… u posljednje vrijeme volim odlaziti na rivu, sjesti uz more i gledati zalazak sunca… nešto neopisivo… prošli vikend prolazila sam pokraj kolodvora i trajektne luke… tako tužno mjesto obasjano posljednjim zrakama sunca… posljednji zvižduci, znak za polazak…
    Dragi Bože, to mjesto tako odiše na rastanke…
    Koliko izgubljenih ljubavi, snova?
    Koliko se samo duša rastalo na tom mjestu?
    Koliko suza prolivenih?
    Nešto se u meni streslo dok sam prolazila… poželjela sam u sebi svima njima sretan put i mirno more…. Neka se vrate.. jednom dragim ljudima… voljenim osobama… ženama, djeci, majkama, bakama, očevima, braći i sestrama.. prijateljima…
    Govore mi mnogi još voliš onog kojeg si voljela… da volim ga, ali ne kao i prije.. volim ga kao prijatelja… pitam se….
    Što je ljudima?
    Zašto moraju izmišljati priče?
    Ne moram se nikome dokazivati, to je moj život!



    Umišljeni... sretan rođendan!


    Neznanče, želim ti ugodne snove, kao i svima vama ostalima...

    Neka vas sve dragi Bog čuva!




    Komentari |4| Print


    nedjelja, 12.10.2008.
    ... ma gdje god bio ...


    Dragi neznanče…

    Pišem ti u ove sitne sate, jer… jer misli me samo tebi vode…
    Ne samo večeras, nego cijeli dan…
    Pitanja me samo muče… jeli našem putu došao kraj? Jeli došao rastanak?
    Mislim da ne…
    Neznanče, što mi činiš? Zašto mi sve ovo radiš?
    Zašto te je put odnio još dalje?
    U sljedeće dane, mjesece, s kime ću razgovarati u sitne sate.. kome ću se obratiti kada mi je najteže?
    Tko će me razumjeti?
    Srećo moja, to si ti neznanče, sreća moja…
    Kada mi osmjeh ode sa lica, ti mi ga vratiš….
    Dok tebe nema tko će to činiti?
    Rekao si ništa ne traje vječno, ali ja znam što hoće…
    Praznina, ako te puti odvedu što dalje od mene…
    Sjećanje će trajati vječno….

    Neznanče…
    Ma gdje god bio, želim ti ugodne snove…




    Znam da on to neće možda nikada pročitati, ali ipak… možda…
    Jednom…
    Naravno, i vama želim ugodne snove i ugodan početak novog dana…



    Komentari |6| Print


    petak, 10.10.2008.
    ... priznaj ...

    U posljednje dane pišem više nego inače… pišem, ali… ali ništa toliko zanimljivo.
    Martina, rekla je da unatoč svemu napisanom ne shvaća kako sam.



    Dobro sam ili ipak ne…
    Raspoloženje mi se mijenja iz dana u dan, iz sekunde u sekundu.
    Znate ono kada ste okruženi ljudima… kada ste okruženi dragim ljudima, a ipak… osjećate se usamljeno…
    Baš se tako osjećam…
    Usamljeno..
    Ipak pored svega trebala bi biti najsretnije biće na svijetu ili ipak… NE…
    Prije par dana.. prije nekoliko dana… vidjela sam nekoga… taj netko….
    Nekada mi je značio. Tog nekog sam prije poznavala… ali sada kao da više ne…
    Taj netko…. Umišljeni…
    Nekada sam ga znala ili ipak ne… više ne znam ni ja. Bio je tako malo u mom životu, možda prekratko… uvijek sam se radovala njegovom kratkom dolasku, ali prije par dana… ništa… nikakvo veselje… gledala sam u njega i pitala se samo jedno…

    Tko je ova osoba koja stoji ispred mene?


    Možda ga više ne poznajem, možda je za mene sada stranac, ali toga stranca još uvijek volim. Baš kao i nekada…



    Znate, uvijek sam govorila da sam prije bila sretnija. Možda to ipak nije istina. Možda sam ipak sretnija sada, samo što tu sreću sada drugačije živim…
    Možda mi je sada bolje u životu nego onda.. ali sve je to samo MOŽDA…

    Rekla sam živim u sadašnjosti, za to znam da je istina… znate, ne želim znati jesam li sretna, ne želim se pitati kako sam… samo želim…
    Želim živjeti…
    Uživati?
    Ne, čak ne želim ni to… samo živjeti, ne pitat se što će biti sutra, hoću li sutra biti sretnija…



    Na kraju svega ovog možete shvatiti da više ne vjerujem u povratak, pa čak se više i ne radujem kratkom povratku… da želim da se zauvijek oni vratu, koji su otišli…
    Mislim da više to ne želim… oni su dio prošlosti…
    Možda mnogi ne shvaćaju, ali ja shvaćam… ne vrijedi plakati za izgubljenim, oni koji su nas jednom povrijedili, povrijedit ću nas ponovo… ali ja to ne želim… ne želim biti ponovno povrijeđena…
    Naš je život dug ili kratak… brzo sve prođe… proleti…
    Zato ma koliko boljelo sve u životu, pokušajte zaboraviti, okrenuti leđa tome i jednostavno živjeti…
    Baš…
    Baš kao i ja….



    Dal' bih te rastužila kad rekla bih da
    Nije te zaslužila cura ko ja
    Dal' bih te rastužila kad rekla bih da
    Tebe nisam bila vrijedana, nisam ja.




    Komentari |15| Print


    srijeda, 08.10.2008.

    Najdraži moji, želim vam dobro jutro…

    Kako započeti ovaj dan?


    Ne znam ni ja… ne želim najranije ujutro misliti o nekim stvarima, ali misli jednostavno dođu same od sebe…

    Kako sam ja?


    Dobro sam… kao što sam uvijek govorila, život je borba… ali najviše se moramo boriti protiv samih sebe..




    U posljednje vrijeme stalno pronađem nešto od prije, iz prošlosti… u staroj ladici našla sam leksikon, iz osnovne, gdje smo se svi potpisali… ali ništa me nije toliko dojmilo kao one posvete… te stranice pomalo su pune prašine… otvorila sam te stranice nakon nekoliko godina, možda je vrijeme da ih opet zatvorim i otvorim negdje u svojoj budućnosti, samo da se prisjetim… prošlost je tu da je se sjetimo, a ne da živimo u njoj…
    Ja?
    Ja živim u sadašnjosti… i živim za budućnost… prošlost je iza mene, pomirila sam se za izgubljenim…


    Ovih dana sam pregledavala imenik… toliko brojeva, koji se uopće više i ne koriste… da ih izbrišem?
    Ne… možda jednom zatrebaju…
    Svijet interneta, blog, facebook donio mi je mnoga poznanstva, čak se s nekima sada i družim u životu, privatno…


    Prije par godina upoznala sam jednu osobu… samo sam ga par puta vidjela… ali od posljednjeg viđenja, čujemo se često… nakon tih par godina ubrzo ću ga opet vidjeti… znate, to jedva čekam… veliki mi je prijatelj… draga je osoba, uvijek je bio tu kad je trebalo, možda ne fizički, ali duhom je bio…. Očekujem naš susret…



    Ovaj blog se zove angel257…
    Angel?
    To je bilo za Tošu, koji je bio veliki čovjek, nadam se da ću drugi slijediti njegov put… kažu Bog ga je poslao da pokaže dobro… nadam se da je to uspio… nadam se da nije sve bilo uzalud…


    Najdraži, čuvajte mi se…
    Volim vas sve…




    Komentari |15| Print


    utorak, 07.10.2008.
    ... samo sjećanje ...


    Znate, kada sam stvorila ovaj prostor, nije mi bilo bitno hoće li ga tko posjećivati…
    Bilo mi je bitno samo da nešto napišem, da napišem ono što mi je na srcu…
    S vremenom ljudi, vi, došli ste do mene… ali nakon nekog vremena neki su otišli…
    Bambyna… ona je prva bila tu… nakon godinu dana nje više nema…
    Što reći za nju, samo ću reći jednu riječ… Posebna…
    Ne znam jeli se još sjeća mene… jeli se sjeća ovog malog djela… ako slučajno sve ovo čita, želim da zna da je se uvijek rado sjetim… a sada joj šaljem jadan veliki pozdrav i zagrljaj…



    07.10.2007


    Hm, ne znam zašto ali ovaj datum mi je ugraviran u krevet… što je bilo prije godinu dana?
    Ne sjećam se.. ali čini mi se da je bilo nešto posebno, nešto što mi je značilo… sumnjam da bi taj datum tu stajao bez razloga… možda se jednom sjetim…



    Znate, imam jednu teku… prije je to pjesmarica… ima joj već par godina… točnije 3 godine… hm, toliko joj već ima? Kao da je jučer bilo… kao da je jučer bilo kada smo hele i ja posljednji put pisale u nju… lažem, ja sam poslije upisala neke datume, datume onda kada bi me on pogledao, kada bi se nešto posebno dogodilo u vezi njega… heh, malo djetinjasto…
    Znate, sada sam se sjetila što znači 07.10.2007. tog dana njega sam prekrižila u svom životu… tada sam ga zaboravila… tada sam ga počela gledati kao prijatelja…



    Večeras mi se najbolji prijatelj javio, nakon dužeg vremena… samo je bilo jedno pitanje, dobio je odgovor i otišao bez pozdrava… ali… više ne boli… ne znam… ne znam zašto….
    Možda više nema što boljeti… izgleda da sam se pomirila, izgleda da sam se pomirila s tim da je jednostavno otišao, baš onako kako je i došao.. tiho…
    Mislim da netko još ode, mislim da bi mi bilo svejedno… zašto? Zato jer sam navikla više, zato jer sam već pripremljena za sve…


    Što još reći? Mislim da više ništa…
    Za večeras, za danas… sve sam rekla…
    Vrijeme je da ja pomalo pođem… najdraži moji…
    Želim vam ugodne snove…
    Volim vas sve… Do skorog čitanja…
    Neka vas dragi Bog čuva!





    Komentari |8| Print


    nedjelja, 05.10.2008.
    ... ostani ...


    Evo da se javim da rečem da sam dobro…
    Znate, život ide dalje… prijateljice, nisam zaboravila što vrijedi u životu… ali jednostavno ponekad nam dođe da odustanemo i odustanemo…
    Vjerujte mi ples će me uvijek pratiti…
    Ovim postom želim reći, želim uputiti neke riječi dragoj osobi…
    Ona više ne svraća ovdje, možda je zaboravila da ova stranica postoji… ali želim uputiti neke riječi svojoj najboljoj prijateljici, heleni…
    Ovo me je natjeralo da napišem jer druga prija mi žali za bivšim, koji je sada s drugom, valjda.. mislim on mi je prijatelj… ali uopće me ne zanima ima li što sa njima ili ne, to je njihova stvar, to je njegova stvar… nego da ja ne skrećem sa teme..

    Helena, je bila s mojim rođakom, to joj je bio prvi momak, Prva velika ljubav… i naravno kako to biva prekinuli su i naravno nije ga zaboravila, mogu reći da ga je tada zavoljela još više i možda nakon godinu i nešto čula je nešto.. on se ženi… dobit će dijete… vjerujem da joj je to slomilo srce, da joj se tada cijeli svijet srušio.. ja sam bila uz nju i vidjela sam koliko je sve to povrijedilo… ali nikad ona nije za tim amo reći kukala, nikad nije se pitala zašto, mislim sigurno se pitala sama sa sobom, ali nikad društvu nije ništa govorila, čak ni meni koja sam joj najbolja prijateljica… divim joj se jer to je preboljela u tišini.. vjerujem sada nakon par godina, da kada ga vidi, još sa ženom, djetetom, da je zaboli kao i onog dana… ali krenula je dalje živi svoj život, sretna je…

    Malena, hrabra si… volim te…




    Ovo sam ispričala jer druga prija mi je bila s tim dečkom, s dečkom koji je bio moja prva ljubav… i već par mjeseci nisu skupa i on je izgleda okrenuo novu stranicu i sada je s drugom, ne znam što je s tim, tako barem svi govore… i jednostavno ona svaki dan i nakon par mjeseci već ona se pita što je ona bolja od mene i sve to.. i amo reći da više ide svima na živce s tim amo reći kukanjem.. mislim ok nisi ga preboljela sve to, ali ne trebaš razglasiti to na sva zvona.. i mislim glupo je to što njemu ide govoriti svaki dan, svaki sat koliko je sve to boli.. mislim ok povjerit ćemo se prijateljima, ali o tome u svakoj minuti samo o tome, po cile dane… mislim to tako ne ide.. mislim ne znam što s tim dobiti… mislim kužim tu povrijeđenost, tu bol.. osjetila sam je ja dosta puta u životu, pa čak možda i sada… vjerujte mi ja sam osoba koja ne želim zamarati ljude sa svojim problemima, ako nešto kažem rečem samo ovdje, zato sam i stvorila ovaj kutak… jednostavno ne želim da drugi zamaraju svoju glavu jeli ja patim ili ne… mislim da sada skrećem sa teme ali ok…
    Mislim svatko na svoj način prolazi kroz ono što im se dogodi u životu, ali ponekad neki pretjeruju s tim da sve to naglase drugima…



    Ja trenutačno sam dobro, ali ipak kod mene stanuju strahovi… mislim tko nema strahove.. malo se zapitajte… unatoč tome što mislite da je sve super, pogledajte si u dušu i vjerujte mi svatko od vas će naći neki strah… jer to je normalno… normalno se bojati…



    Vidite i u ovom svijetu u svijetu blogera jedna osoba me je napustila… u ovom trenutku me je napustila, rekla je zbogom… sada se pitam zašto su mi suze došle na oči, zašto plačem? Zašto plačem za osobom koju nikada nisam vidjela u životu? … sada je počelo i ovdje.. i ovdje su ljudi počeli odlaziti… malena, nadam se da ćeš nam se vratiti.. jednom.. barem na trenutak…

    Eto dragi moji vrijeme je da dođe još jedan kraj.. još jedan kraj jednog posta…

    Obećajem, ubrzo se ponovno čitamo..

    Ljubim vas najdraži moji…

    P.s. PRIJATELJU, OSTANI U MOM ŽIVOTU, NE ODLAZI I TI….




    Komentari |8| Print


    četvrtak, 02.10.2008.
    ... nemam ništa i nije mi žao ...


    Izgubila sam te kao i sve ostale…


    Znam da mnogi ne shvaćaju ovo i ne tražim da me se shvati… znam da mnogi… znam da mnogi nikada me neću moći shvatiti… Ja to ne tražim od njih… ponovno sam se makla od svega, ponovno živim sama sa sobom… uvijek bi se povukla na kratko vrijeme i vratila bi se nakon nekog vremena, ali… Ali ovaj put… možda se ne vratim… ali čisto sumnjam da je to bilo koga briga… iskreno i ne tiče me se hoće li koga biti briga… sa mog lica je nestao osmjeh koji je bio ikren uvijek, čak i onda kada je najviše boljelo… nestao je onaj sjaj u očima… ponovno suze vladaju mojim licem… ali znate, ovaj put ništa ne boli… jednostavno, nema više što boljeti… srce, ne… jer je odavno u komadima… samo jednom srce voli… ne želim nove ljude u svom životu, više ne… prije sam vjerovala svima, ali više ne… pa čak više ne vjerujem ni sebi… sigurno sam mnoge razočarala, ali razočarala sam i samu sebe…
    Odustala sam od plesa… jedna draga osoba rekla mi je vratit ćeš se ti, možeš ti to… ne, ne mogu više… za više nema ništa povratka… ostaje mi samo pisati, ali svakim danom mislim odustati… mislim čemu više… rijetki to cijene, a i ovdje više kao da ne postojim…



    Najdraži moji….
    Nemam ništa i nije mi žao… imam jedno srce i ovo malo duše…

    Ljubim vas sve…




    Komentari |12| Print


    petak, 26.09.2008.

    Možda njega nikada nisam spominjala… možda nikada nisam spominjala svog mlađeg bracu…
    Imam brata… ponekad se ne čini baš, ali volim ga najviše na svitu… dok je bio još mala beba, sićam se gledala sam u njegove plave oči i rekla sam, braco, volim te… godine su prošle te riječi više njemu nikada nisam uputila… ponekad se čini kao da se sa moje strane odbačen… ponekad me moji upitaju, zašto sam tako hladna prema njemu…
    Često kada svi zaspe, ako večeras, odem do brata, do njegovog kreveta… promatram ga neko vrijeme… pokrijem ga ako je hladno, poljubim za laku noć… ova suza je jer nisam bila sestra koju je on sigurno želio u životu…
    Vidite dragi moji, nisam ni aj savršena kako se možda činilo… sve je bilo jednostavnije dok je bio mala beba…



    Vidite dragi ljudi ovom se blogu bliži godina dana…
    Tko bi rekao, vrijeme brzo ide… nismo ni svjesni a toliko se stvari dogodi…
    U ovih godinu dana na ovom blogu je previše toga ispisano…
    U ovih godinu dana tražila sam sebe, tražila sam mir…
    Konačno sam ga pronašla…
    Zadnjih godinu dana… zadnji, mjeseci, tjedni… bili su teški za mene, najteži u mom životu…
    Ali zadnjih mjesec dana, mir je tu… napokon sam uhvatila svoju sretnu zvijezdu…



    Danas i cijeli ovaj mjesec je poseban za mene… prije 10 godina put mi je doveo jednu predivnu osobu… ova suza što teče niz moje lice, to ej suza radosnica… jer previše ej tu godina, ona je još tu… moje najdraže… ova suza je radosnica, jer imam tako predivnu osobu uza sebe… helenu… malena moja, volim te… bez tebe život ne bi ima smisla…
    Tolike uspomene mojoj glavom prolaze…
    Neko od vas mi je rekao oni koji se ne pozdrave to znači da oni nisu spremni za reći zbogom i da ću se vratiti jednom….
    Istina i to velika istina…
    Dvije drage osobe, svratili su mi ove večeri… neopisiv osjećaj… mali znak da još uvijek misle o meni, da im je još uvijek stalo…
    Osobe koje su došle onda kada mi je bilo najteže… osobe koje su otišle kada sam napokon našla mir… ni jedna od ovih riječi neću biti dovoljne da im zahvalim na svemu… kada je bilo najteže pružili su mi svoju ruku, svoju riječ, svoje rame, svoj zagrljaj… pokazali su mi put u bolje sutra…



    Komentari |3| Print


    subota, 20.09.2008.
    ..... za vas sve vrijedi .....



    Budućnost me je uvijek plašila, sada još više…
    Da mogu zaustavila bi vrijeme…
    Da mogu sve bi ljude učinila sretne…
    Ali jednostavno ne mogu, to je nemoguće… onaj gore što nas gleda, dragi Bog, on zna što čini…
    Uvijek sam govorila, dragi Bog zna što čini.. ali u zadnje vrijeme neke stvari nisu mi jasne…



    Zašto se mladi životi tako brzo gase?


    Primjećujem da ova nesreća što se dogodila prošlog tjedna, da je potresla sve…
    Svi su odjednom počeli razmišljati o životu, neki se plaše, neki čine sve da bi bili sretni, da ne bi nešto propustili, jer ne znaju kada će doći kraj…
    Danas su mi dvoje dragih ljudi reklo, kao da imaju neki loši predosjećaj…
    Toga se ja plašim… gubitka dragih ljudi…
    Ne znam kako bi se to odrazilo na mene.. ne znam kako bi to mogla podnijeti…
    Iskreno, za mene bi život bio gotov… te dvije osobe znače mi previše u životu…
    Danas kad su mi to rekli, suze su mi došle, plakala sam kao nikada..
    Mislim nije ti svejedno kad ti neko dođe ka da imaju ružni predosjećaj, kao da im je ubrzo kraj… kada ti reče volim te i sve ostalo.. kada ti reče ako mi se što dogodi reci ostalima da sam ih volio, voljela… plašim se kao nikada do sada budućnosti i svega onoga što mi ona nosi.. bilo loše ili dobro….
    Ovo ljeto izgubila sam prijatelja, ali to me ne dira, sretna sam jer on je dobro, ustvari to uopće nije gubitak.. dovelo mi je dragu osobu koja mi se tako brzo uvukla pod kožu…


    Moje prijateljstvo sa helenom.. uvijek sam mislila udaljenost čini kraj.. od kada je počela škola vidjela sam je svega 5 puta… udaljile smo se, ali to nipošto nije kraj… shvatila sam da je naše prijateljstvo jače nego ikada, čak jače od onoga kada smo bile svaki dan po 24 sata zajedno… vidite dragi moji ponekad udaljenost ne znači kraj… tu curu volim, volim je kao sestru, najbolju priju… nakon dosta dana ne provedenih nadoknadimo to u jednom danu, u jednom razgovoru.. i tada se sve čini kao i nekada…
    Ovaj mjesec je po nečemu poseban.. točno prije 9 godina mi smo se upoznale… kao i svagdje i u nas je bilo svađa, ponekad sam mislila nećemo izdržati, ovaj put je kao kraj, nećemo više razgovarat, nećemo se više pomiriti… ali vidim da nije tako.. unatoč svemu još se držimo jedna druge… oslanjamo se jedna na drugu… josip.. to je moja prva ljubav.. prva ljubav, prva prolivena suza, prva bol… u zadnjih godinu i nešto toliko smo se svađali, da više ne znam broj tim svađama… ali ipak još smo tu, kao prijatelji… kada sam bila zaljubljena u njega mislila sam hm nema šanse da se mi budemo ikada više družili, povrijedio me je.. ali sada kada pogledam… sada kada više nema te zaljubljenosti… gledam malo drugačije.. veliki mi je prijatelj, koji je uvijek tu i onda kada se čini da nije… možda ga sada više volim nego onda kada sam bila zaljubljena u njega.. hvala mu na svemu pa i na onim svim suzama… vrijedilo je… ozana moja… ta cura u svakim prilikama je nasmiješena… kraj osnovne učvrstilo mi je sa njom prijateljstvo i još ga učinilo većim.. kada nikoga nije bilo ona je tu bila, poput mog vjernog čuvara… izgubljeni prijatelj… od kada nisam pisala o njemu… dolazi i odlazi… kada sam sama uvijek se nađe tu… kao što sam rekla dragi Bog zna što čini… on me je naučio da vjerujem u bolje sutra i da postoji nada… moj izgubljeni prijatelj, moj umišljeni…



    Najbolji prijatelj već sam spomenula otišao je ovo ljeto iz mog života, ali iz srca.. nikada… baš danas sam se čula s njim i vjeruj te mi nije kao prije.. moje riječi upućene njemu su bile… volim te, neka ti je sretno prijatelju čuvaj mi se… na riječ volim te, nasmijao se.. na riječ sretno uzvratio je i tebi isto… na riječ čuvaj se i ti isto…. Na riječ pozdrav, pozdrav i tebi… ne želim pamtiti ovaj dan kada sam se uistinu pozdravila s njim… želim se sjećati dana i razgovora provedenih s njim… želim se sjećati ljeta… nipošto pozdrava… znam da će on biti dobro… Kape, kum moj, haha… on je taj kojeg je ovo ljeto dovelo u moj život… kako čudno za njega kao da nemam riječi… nemam riječi za reći za osobu koja je toliko posebna… čudno… ne znam kako reći nešto da je posebno, ne znam reći posebne riječi koje bi govorile koliko je poseban… momak sa najljepšim osmijehom na svijetu… možda ga malo vremena poznajem, ali postao mi je veliki prijatelj… hvala mu na svakoj riječi, na svakoj podršci, hvala mu na tome što se mogu u svakom trenutku osloniti na njega…



    Mateica moja… rekla mi je ovih dana kao želim biti posebna barem jednom u životu… na to sam joj ja, posebna si osoba u mom životu… i sada to ponavljam… posebna je u mom životu, u mom srcu, u mojim mislima… od ovih svi ljudi svatko ima posebno mjesto u mom životu…
    Na njih se mogu osloniti uvijek… u njima mogu pronaći riječi utjehe, zagrljaj, nadu…



    Znate kao što sam rekla na početku ovog posta budućnost me plaši i sve ono što ona donosi… ali sada na kraju ovog posta, ne trebam se plašiti, jer imam sve ove divne ljude… i znam da uz njih nikada neću biti sama… neki ću otići neki ću ostati, ali i oni što odu, znam da
    ću se vratiti, barem na trenutak…
    Volim ih sve…



    Možda vam je ovaj post dosadan, predugačak.. ali sve ovo morala sam napisati, morala sam ih sve smjestiti na jedno mjesto… kroz ovaj post spoznala sam smisao života... svi smo na ovom svijetu sa razlogom… moje postojanje, postojanje drugih je s razlogom… nedavno mi je kape rekao nešto.. ive, djeluješ pozitivno na ljude… mislim to mi je malo nedokučivo.. ali kao što sam rekla za sve postoji razlog… ja ne mislim svoj život provesti u strahu, u tuzi, suzama.. želim ga provesti sa ovim ljudima koje sam spomenula, sretnija nego ikada… vjerujte mi i sretnija sam uz njih…
    Dragi ljudi, ne zamarajte se što će biti.. uživaj te u svakom izlasku i zalasku sunca.. u svakoj sekundi, minuti, satu.. u svakom danu, mjesecu, godini… vrijedi za ljude koje imate u životu, sve učiniti… kao što vrijedi i za ove koje volim i koji su mi sve na svijetu… za njih i svoju obitelj spremna sam učiniti sve…
    Volim vas i grlim vas sve…
    Neka vas dragi Bog čuva…



    Komentari |19| Print


    << Arhiva >>

    Creative Commons License
    Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.


    Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se