| < | kolovoz, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
... za sve one izgubljene duše koje su zaboravile da vjeruju u ljubav ...
...Angels...
.. Lost In Dreams ...
... Save me from the dark ..
... Dreamer ...
... Spirit ...
... fairy ...
... tragovi mojih koraka ...
* ... Neki drugi svijet ... * <3
" ... At this moment there are 6,470,818,671 people in the world. Some are running scared. Some are coming home. Some tell lies to make it through the day. Others are just now facing the truth. Some are evil men at war with good, and some are good struggling with evil. Six billion people in the world. Six billion souls. And sometimes all you need is one... "
" ... Vidite nije lako se vratiti u ring, posebno s onim tko vas nokautirao prvi put... "
"Ako ti se nešto ne sviđa, promijeni to. Ako ga ne možeš promijeniti, promijeni onda svoj stav. Samo se nemoj žaliti!"
" ... Ako ti u pamćenju ne prebiva ni najmanja ludost na koju te navela ljubav, nikada nisi volio...
" Dobre cure vode dnevnike. Loše cure nikada nemaju vremena. Ja… Ja samo želim živjeti život kojeg ću se sjećati. Čak i ako to ne zapišem. "
" Ne gledaj unatrag i ne žali za nečim što je prošlo i nemoj se brinuti oko budućnosti koja će tek doći. Živi u sadašnjosti i učini to tako predivnim da će biti vrijedno sjećanja. "
- Ida Scott Taylor
" Ljudski život vam je kao plima i oseka. Ko plimu uhvati, taj plovi ka sreći. Bez brige, tvoji su snovi netaknuti. Ko je promaši, kroz šiblje i
kroz nevolju mu teče sav put života.Isplovismo na morsku pučinu.Pa bi struju trebalo uhvatiti dok služi.Ili blago će nam svo potonuti. "
" Želim nacrtati nešto što nekome nešto znači.Znaš,želim nacrtati slijepu sudbinu blijedog ljeta...ili trenutak čistoće.To je kao da po prvi put vidiš super band,i nitko to ne kaže ali svi to misle...Imamo nešto u što opet možemo vjerovati.Želim nacrtati osjećaj.Ali ne mogu.I ako ne mogu biti super onda to ne želim uništiti.Previše mi je važno. "
" Ako je ljubav tragedija,onda mi dajte tragediju.Zato jer je ne bih vratila nizašta na svijetu. "
" Mnogi umru dok je njihova
glazba još u njima.
Prečesto je to zato što se uvijek
pripremaju za život…
I prije nego što shvate… vrijeme istekne. "
- Oliver Wendell Holmes
Usamljenost je najtemeljnija
činjenica ljudskog postojanja.
Čovjek je jedino biće
koje zna da je samo. "
- Octavio Paz
" Nešto će ti uvijek upropastiti život.
Samo je pitanje što
će nas prvo zadesiti.
Čovjek je uvijek zreo za propast. "
- C. Bukowski
" Razum i strast kormilo su i
jedra tvoje duše koja plovi morem.
Ako se jedno slomi, možeš
samo plutati ili stajati na pučini.
Razum sam sila je koja zarobljava.
A neusmjerena strast
plamen je koji će sam sebe uništiti. "
- Kahlil Gibran
"Ne postoji toliko apsolutan očaj kao koji dolazi sa prvim trenucima naše prve
velike tuge,
kad još ne znamo što znači patiti i
zacijeliti,
biti očajan i povratiti nadu".
- George Eliot
" Stupnjevi naše tuge:
ljutnja, strah, krivnja,
depresija...
prihvaćanje. "
" Većina našeg života niz je slika.
Prolaze kao gradovi uz autocestu.
No katkad nas
neki trenutak zaprepasti.
I znamo da je taj čas
nešto više od prolazne slike.
Znamo da će taj trenutak,
svaki njegov djelić...
živjeti zauvijek. "
"Ja sam gospodar svoje sudbine.
Ja sam kapetan svoje duše."
"Ne postoji privatnost koja ne moze biti narusena."
Nijedna tajna ne moze biti sacuvana u civilizovanom svijetu.
...drustvo je maskirani bal
gdje svako krije svoj pravi karakter...
i otkriva ga skrivanjem.Svi su graditelji sudbine.
Zato ne gledaj tužno u prošlost.
Ne vraća se nazad."
- Ralph Waldo Emerson
"Svi su graditelji sudbine.
Zato ne gledaj tužno u prošlost.
Ne vraća se nazad."
- Henri Vadsvort Longfelo
" Douglas Adams je napisao kako mu
ceo život izgleda nalik nekom snu.
I ponekad se pita čiji je to san.
I je li ta osoba uživala u njemu."
" Ko zna šta je prava sreća?
Nije konvencionalna reč.
Nego goli užas.
Za usamljene je maskirana.
I najjadniji otpadnik
ima neku uspomenu.
Ili iluziju."
- Joseph Conrad
" Nešto će ti uvijek upropastiti život.
Samo je pitanje što
će nas prvo zadesiti.
Čovjek je uvijek zreo za propast. "
- C. Bukowski
"Ljubav nije ljubav koja se mijenja kad pronađe
svoju izmjenu.
To je nepomična oznaka koja gleda na oluju i nikad
ne zadrhti.
Ljubav se ne mijenja s kratkim satima i tjednima...
... već izdrži to...
. ..čak do ruba propasti".
" Život je katkad čudan. Stisne te.Kao kad se zaljubiš u
nekoga tko ne voli tebe.Kad te najbolja
prijateljica i dečko napuste.Kad povučeš okidač ili
zapališ vatru, a povratka nema.U sportu to znači
nadići sebe. U životu………Za mene to znači uzvratiti udarac.Znate li za ono, najbolje
stvari u životu besplatne stvari. Istina je.Sad ili nikad.S vremena na vrijeme
ljudi nadmaše sebe.Katkada te iznenade.Katkada pokleknu.Život je katkad čudan. Stisne te.Ali ako otvoriš oči, naći ćeš nadu.U riječima djece.U taktovima pjesme.I u očima voljene osobe.Ako imaš sreću, ako si
najveći sretnik na ovome svijetu,onaj kojeg voliš,
uzvratit će ti ljubav. "
" Ne bojte se života.
Vjerujte da vrijedi živjeti.I vaša će vjera pomoći
da to postane istina. "
- Henry James
" Biti svoj u svijetu kojem je cilj samo
pretvoriti te u bilo koga drugoga.
Znači voditi najtežu bitku koju čovjek može voditi.I nikad ne prestati sa borbom."
- E.E.Cummings
" Sada je vrijeme
da zasijamo,Vrijeme kada su naši snovi
nadohvat ruke. Sada je vrijeme za sve nas...da postanemo ljudi
kakvim smo se zamišljali."
" Možda su pogreške ono što čini našu sudbinu.Što bi inače oblikovalo naš život?Kad ne bismo skretali,ne bismo se zaljubljivali,imali djecu i bili ljudi kakvi jesmo.Doba se izmjenjuju,gradovi se mijenjaju.Ljudi dođu u tvoj život i odu.Ali oni koje voliš uvijek su ti u srcu... "
" Kasnije te večeri počela sam razmišljati o sudbini,o ludosti da doista nismo odgovorni za svoje živote.Da je sve već suđeno...zapisano u zvijezdama.Možda zato,ako živiš u gradu i ne vidiš svoje zvijezde...ljubavni život je nekako slučajan.I ako su muškarci,poljupci i patnja naručeni iz nekog kozmičkog kataloga,možemo li još pogriješiti i odlutati nekom svojom mliječnom stazom?Možemo li pogriješiti i propustiti sudbinu??? "
" Nitko ne zna što će mu vrijeme donijeti, a ono svakome daje po
zasluzi, i možemo se ljutiti koliko nas volja, možemo nabrajati tisuću
razloga koji su trebali utjecati na drukčiju našu sudbinu,možemo
cijelom svijetu do boli vikati svakojake prostote; vrijeme će opet
neumoljivo presuditi u svoju korist! "
" Naposljetku, suština saznavanja nije u tome gubimo li igru, već
kako gubimo, što s time spoznajemo, čemu nas je poraz naučio i
kako nas to mijenja. Gubiti na određeni način znači - dobivati. "
"Zločin je mrziti djevojku koju si jednom volio; takav završetak priliči divljačnim duhovima. Dovoljno je biti ravnodušan: onaj ko mržnjom završava ljubav, ili još voli, ili će mu biti teško prekinuti."
" blago se onom tko je naucio pomiriti se s onim sto nemoze promjeniti i pustiti ono sto nemoze spasiti....... "
" Najlošiji ljudi često mogu dati najbolje savjete. "
"Ne služi se lažima, jer to je nepošteno; ne kazuj svaku istinu, jer to je nepotrebno; u svoje vrijeme i na svojem mjestu, bezazlena laž bolja je nego štetna istina koja vrijeđa."
- Roger Ascham
"Biti sretan znači biti slobodan, ne od boli ili straha, već od brige ili tjeskobe."
- Wystan Hugh Auden
"Ružno je promatrati pijanca… A ipak… Njegovo odbijanje da prihvati stvarnost ovog svijeta, koliko god to može biti djetinjasto, prisiljava nas da bolje pogledamo taj svijet i da razmišljamo o motivima zbog kojih smo ga prihvatili."
- Wystan Hugh Auden
"Ne mogu gajiti poštovanje prema svima koji ga žele ukoliko ga ne zaslužuju."
- Anne Bronte
"Budi svagda pripremljen da kažeš što misliš i podao čovjek će te se kloniti."
- William Blake
"Istina rečena s lošom namjerom gora je od svake laži."
- William Blake
"Ljubav ne teži da zadovolji hir, sebičnost je nikad nije takla, samo drugom ona daje mir i stvara nebo u očaju pakla."
- William Blake
"Ako me moraš voljeti, neka to ne bude ni zbog čega drugoga nego zbog same ljubavi."
- Elizabeth Barrett Browning
"Ko voli vjeruje u nemoguće."
- Elizabeth Barrett Browning
"Dok tajnu držiš u svom srcu, držiš je u tamnici, a kad je otkriješ bilo kome, on tebe drži u tamnici. Ako sam ne znaš čuvati svoju tajnu, kako se usuđuješ moliti drugog da ti je on čuva."
- Geoffrey Chaucer
"Ljudi nisu onakvi kakvih ih se sjećamo. Kako godine prolaze, sve više su onakvi kakvi bismo mi htjeli da budu i kako mislimo da ih se sjećamo. Ako želite da ih zapamtite kao vesele, ugodne i lijepe, vi im pripisujete te osobine mnogo više nego što su ih oni zapravo imali."
- Agatha Christie
"Žene nisu nikad tako jake kao onaj put kad se naoružavaju vlastitim slabostima."
- Daniel Defoe
"Postoje ljudi koji vam izvade srce i postoje ljudi koji ga vrate na mjesto."
- Elizabeth David
"Možemo se sjećati kako je bilo drugi, treći i četvrti put, ali nikada ne može biti kao prvi put. Ono zauvijek ostaje tu."
- Shelagh Delaney
"Kad se voli - ni odsutnost, ni vrijeme ne predstavljaju ništa."
- Charles Dickens
"Prvo mi stvaramo svoje navike, a zatim naše navike stvaraju nas."
- John Dryden
"Ja želim ne samo da budem voljena, već da mi se to i kaže; svijet šutnje dovoljno je prostran s one strane groba."
- George Eliot
"Nije dobro zanositi se snovima i zaboraviti živjeti."
- J. K. Rowling
"Svi mi iskorištavamo jedni druge i to nazivamo ljubavlju. Nemogućnost da se međusobno iskorištavamo nazivamo - mržnjom."
- Tennessee Williams
"Onaj ko je siguran da zna ishod stvari dok one tek počinju ili je neobično mudar ili neobično glup; koje god bilo istina sigurno je to nesretan čovjek, jer je zabio nož u samo srce čuđenja. „
- Tad Williams
"... i mi sami bit ćemo voljeni i zaboravljeni. No bit će dovoljno ljubavi; svi ti ljubavni nagoni vraćaju se ljubavi koja ih je stvorila. Čak ni pamćenje nije nužno za ljubav. Postoji zemlja živih i zemlja mrtvih, a most između njih je ljubav – samo ona jest, samo ona ima smisla."
- Thornton Wilder
"Spoznala sam da se ne moram brinuti zbog ljubavi, već punim srcem pozdraviti njen dolazak."
- Alice Walker
"Uzmi ljubav kada ti se daje,
Ali nikada je ne smatraj
Sigurnim bijegom od tuge
Niti potpunim oporavkom."
- Sara Teasdale
"Suze koje zacjeljuju iste su one suze što peku i bičuju."
- Stephen King
"Ako budete imali previše povjerenja, možda će vas neko prevariti, ali ako ne budete imali dovoljno povjerenja, živjet ćete u mukama."
- Frank Crane
Sve što sam prije nekog vremena tražila, napokon sam pronašla.. Posebno onaj mir…
Kao što sam rekla vrijeme čini svoje i uvijek će činiti…. Danas nešto čini… Ja se danas povlačim, povlačim iz ovog svijeta.. Barem na kratko vrijeme… A dalje što bude… Neću vas zaboraviti, jer znam jednog dana ću se vratiti… Kada uhvatim vremena budem vas čitala… Pamtite me kao sretnu i nasmijanu curu, jer to doista jesam sada.. Sretna sam… Život ponekad nosi zatišje, oluje… U mom je bilo svega… Kada malo pogledam, iskreno nikada nisam bila sretnija, čak ni onda…. Odlazim u svijet koji me je oduvijek plašio, od kojeg sam se skrivala upravo ovdje… Vi dragi moji, bili ste mi veliki prijatelji i dalje jeste… Vi ste netko, svi vi postojite i jednom će netko od vas promijeniti svijet na bolje… Ovdje sam živjela svoje snove, brisala svoje suze… Ovdje sam se naučila nositi sa boli, ovdje sam pronašla novu sebe… Osobu koja mi se doista sviđa, više čak i od one što sam prije bila…. Dragi moji želim da svatko od vas u duši ima mir, a u srcu ljubav…
Ovo nije zbogom, ovo je samo doviđenja…
ovo ostavljam mojoj martini... malena, odmah si mi pružila ruku, ti si moja prijateljica... mala, želim da si sretna.... nadam se da će nam se jednom naši puti sresti, barem na križanju...
šutnja je ponekad zlato, ali ovaj put ne.. nipošto, ne....
Jednog dana neću biti cura koja šuti.. jednog dana neću biti samo sjena…. Jednog dana neću biti posljednja….
Neću biti posljednja na koju ljudi misle…
Možda zvučim pohlepno, pokvareno, zlobno… ali jednostavno ponekad poželim da sam nekim ljudima na prvom mjestu…
Ponekad bi voljela da me se ljudi sjetu rado…
Ponekad mislim da nema nade za mene… izgleda da tako mora biti… da budem posljednja….
Ne želim biti posljednja, a ni prva… ne želim od toga ništa biti, kad bolje razmislim… samo želim ponekad.. ustvari želim mnogo toga….
Zar je sebično tražiti radost… zar je sebično tražiti da te barem jednom ljudi vole…
Ponekad se pitam tko su ljudi oko mene… u moj život dosta ljudi uđe, ali brzo i odu… mislim da sam našla problem.. problem je u meni… i u tome što uvijek šutim…
Da kažem sada da sam nesretna, ne… sretna sam…
Da kažem sada da su oni krivi, nisu… ja sam… kriva sam zbog svega… jer sam šutjela… sada, želim promijeniti, jer ipak dalje ljudi dolaze… ali ako budem stajala i šutjela, ako bude vladala tišina, i oni ću otići… ali iskreno za neke ne želim…
Ovim želim reći da imam veliki problem… to je moja šutnja.. u društvu šutim…
Jednostavno ne znam kako se osjećati opušteno u blizini novih ljudi koji su tek došli..
Nakon dugo pitanja, pronašla sam odgovor… problem je šutnja…
Tražila sam uvijek u drugima problem, a na kraju našla sam ga u sebi….
Ljudi moji nadam se da imate koji savjet, jer potreban mi je...
Želim se riješiti toga, jer ima nekih ljudi do kojih mi je stalo….
Još nešto želim reći.. ispričat se nekome… mlađi… ponijela sam se kao posljednja kuja prema njemu i zato se ispričavam… posvadili smo se prvi put…
Ali sada je kraj…
Ljubim i grlim vas sve…
neka vas dragi Bog čuva..
A i mene…
"Prijateljstvo je sastavni dio ljudske sreće."
Mislim da je vrijeme da ponovno nešto napišem….
U posljednje vrijeme super se zabavljam… heh, noćas bila na piru… luda noć, luda ekipa… samo što danas imam posljedice, glavobolja me rastura… ali nema veze, večeras se ide vanka… u moj život ponovno je ušla posebna osoba… ustvari cijelo vrijeme je bio tu… neke stvari jednostavno ne možeš opisati… neke osjećaje nikada nećeš doslovno shvatiti…
Ponekad je sve toliko zamršeno… a tako jednostavno… ali jedno znam… volim tu osobu… i nije mi teško priznat.. jer ako nekoga volim, to kažem… to priznam… dio je mog života… on uljepša do korijena moj život… cijeli život mi neće biti dovoljan da mu na svemu zahvalim… ako mi netko vrati osmjeh to je on… jednostavno, čini me sretnom… što reći za tu osobu…. Mogu reći da je poseban… poseban kao on sam, i kao posebna osoba u mom životu….
On je moj najbolji prijatelj, tako ga smatram… nažalost to antonio više nije… jednostavno on nije dio mog života… naš odnos se temelji na porukama… druženje preko interneta… prije… to nije bilo tako…. Kada je pukla njegova veza sa helenom… tako je puklo i naše prijateljstvo…. Ali ja nastavljam dalje, uzdignute glave… u svom životu otvorila sam novo poglavlje… dok je on tu, sve je lako… tako je i prije sve bilo lako… i bila sam sretna, ponovno sam sretna… on me čini sretnom… on je za mene poseban…
Moj život čini posebnim….
Moj izgubljeni prijatelj više nije izgubljen… vratila sam ga u svoj život… ponosim se sobom jer sam uspjela, što sam se borila… ponekad nije sve izgubljeno…
Uvijek ću se boriti za ono do čega mi je stalo, do koga mi je stalo… borit ću se kao i za njega… za posebne ljude….
Sve što sam prošla to mi je bila škola… otvorila sam novo poglavlje… sada samo još jača….
Dragi moji, hvala vam na svemu..
Hvala što me čitate…
Sva vas volim, ljubim, grlim…
Neka vas dragi Bog čuva….
A i mene…
Osobu koju sam nekada voljela iskreno, za koju bi sve napravila, sada…
Ne osjećam ništa… ne mrzim je….
Ne osjećam ništa, a to je još gore nego nekoga mrziti….
Zahvaljujem joj na svakom upropaštenom trenutku, na svakoj suzi, za svaki iživciran dan… hvala što uvijek uspije upropastiti moju sreću….
Sada ću reći što je ona jedna sebična, razmažena kuja….
Nisam mislila da ću ovo ikada reći za nekoga pogotovo za nju, ali iskreno sada mi je lakše….
Prijateljice, ako te još mogu tako zvat, heh… ovaj put doista mislim ovo što ću reći….
Zbogom, zbogom zauvijek….
Danas je sve gotovo, danas je zauvijek završeno… naše vrijeme je prošlo….
Dragi moji, volim vas sve…
Do skorog čitanja, a njoj Zbogom…..
Značila si mi….
koliko mi je trebalo da prominim mišljenje? svega, 3 sata! dobra sam... ovo gore, govorio je moj razum, moja ljutnja, nazovite to kako želite... to šta sam napisala to sam sve mislila u tom trenutku... da ih povučem, nema smisla jer su rečene... ali u nekim situacijama dobro ej slušati svoj razum, ali u ovom slučaju ne.. nipošto ne... jer tu je dosta uloženo truda, doista tu curu volim... sada kada sam se smirila vrijeme je da slušam svoje srce... a ono kaže, NE ZBOGOM... nipošto ne....
kaže da se prihvati ta cura, premda se promjenila i premda... premda nekada mi upropasti sve... možda ne sve... bez nje, nije ništa isto....
ona je moja sestra....
prošle smo dosta toga zajedno... suze, smjeh... sve što prolaze oni koji su si najbolji....
i ovo je razumna odluka... ovo je govor mog srca...
Draga dušo, pjevaj noćas…
Pjevaj noćas za sve nas…
Za sve usamljene duše…
Noćas neka je sve posebno…
Noćas neka nas prati tvoj glas…
Naš mali slavuju….
zvijezdo sjajna u mom životu, samo noćas pjevaj…
neka je noć posebna…
nakon što tvoj glas utihne…
čarolija će da prođe…
posebna noć će da prođe…
ali posebna osoba kao što si ti, nikada neće nestati…
jer ti si zvijezda sjajna…
zvijezda sjajna života mog….
Napisano za mlađu… mlađo samo se sjeti, nađi si svoju zvijezdu…
P.S. Toni SRETAN ROĐENDAN!!!
Napisano 16.08.2008.god.
Voljela bih da mi ponekad svratiš u san ...
… odavno nisi i ponekad mi to nedostaje …
… jer tvoj lik želim sanjati ...
… želim sanjati kako me nježno grliš …
… želim taj san da se ostvari …
… želim osjetit tvoj zagrljaj …
… želim se osjećati kao najnježnije biće na svijetu …
… želim biti sigurna …
… ali ova tama ne dovodi te …
… možda te nikada i ne dovede .
... samo mi preostaje sanjati …
… ali ponekada ni to ne mogu …
Ej moji najdraži…
Evo da izdvojim pokoju riječ za vas…
Bez brige, mirna sam sada… jedna duša a nas je dvoje, imala si pravo… moj se osmjeh ponovno ori.. noćas mi je vraćen osmjeh… i vjeruj te mi predobar je osjećaj…
Hodočastili smo do sinja… bilo je predobro… ja… osjećam se puno bolje… išla sam sa helenom i još nekima… možda ja tu ne pripadam, ali jedno je sigurno… vrijedi pokušat sve u životu, živjeti iz dana u dan…
Helena… sve sam rekla prošli put, nema veze to noćas što smo išle zajedno… ali noćas sam se ponovno prisjetila uspomena… dragih uspomena… i vrijedilo je….
Kao što sam rekla vrijeme će pokazati….
Cijelu noć hodati dok te prati mjesečina, predivan osjećaj…
Ne prospavana noć, možda je za neke samo umor, a za mene je predobar osjećaj… noćas… kao da sam se ponovno rodila… jednostavno imam neki osjećaj… koji odavno nisam osjetila…
Da ponovno kažem hvala svima vama, nema smisla, jer vi to znate… znate da sam vam na svemu zahvalna???
Nije kasno za put ispod duge,
Vjeruj te najljepše još je pred vama…
Vi se nebojte samoće ni tuge…
Vjeruj te bit će još dana za vas….
Ovo je jedna pjesma, koju mi je jednom poslao najbolji prijatelj…
Ali ne ide točno tako, ja sam je malo izmijenila i posvetila njemu i najboljoj priji... a i svima vama… a i za mene je bila neka utjeha… da najljepše je pred nama, ima dana za nas… ima za mene… izgleda da su ti dani došli… a za njih dvoje već odavno, jer vidim da su sretni… nadam se da su i za vas….
…. Za sve one izgubljene duše koje su zaboravile da vjeruju u ljubav …
To sam posvetila svim onim koji su izgubljeni kao što sam i ja bila… da bila, jer ja sam konačno našla put za vratit se… svim izgubljeni dušama na svijetu, želim što prije da pronađu svoj put… želim im svu sreću svijeta…
Stupnjevi naše tuge:
Ljutnja
Strah
Krivnja
Depresija…
Prihvaćanje…
Ja sam kroz sve to prošla… i napokon prihvaćam…
Ne žali za onim što nikada nisi imao…
Ja polako prestajem žaliti… nema smisla, nije vrijedno… ovo je dio života i svatko od nas mora to proći…Ovo je ništa što ljudi prolazu u životu… ima ljudi koji žive u gladi, siromaštvu, bolesti…ja… meni je Bog omogućio bolji život… imam krov nad glavom, nisam gladna, zdrava sam… samo smrt može nam oduzeti nešto što cijenimo i volimo u životu… kada smrt ti oduzme nekoga tada se doista suočavamo sa boli… pomalo sam sretna, a vrijeme će me učiniti sretnijom… ljudi koji su otišli iz moga života, neka su, samo mi je bitno da su živi i zdravi… i svakog dana dragog Boga molim da ih čuva… možda se oni jednom vrate, ja ću ih čekati raširenih ruku… voljela sam ih i dan danas ih volim… oni su dio moje prošlosti, dio mojih uspomena… naši životi su vrijeme.. moj život ima smisla kada činim ovo…. Kada pišem… to je moj život i to mu daje smisla… dok pišem ja postojim…. Helena moja… gdje je ona sada? Gdje su je puti odveli? Ništa, ništa nije kao prije… ponekad istina boli, ali čovjek jednostavno mora je priznati… ona je dio moje prošlosti, ona je samo od brojnih uspomena, koje se rado sjetim… uz koju rado zaplačem… kada je vidim poput stranca mi je, ali stranca kojeg sam nekada poznavala, najviše od sviju… strancu kojem sam čitala dušu… razdvojenost nas je razdvojila… pali smo na tom testu… brojne prepreke smo u životu zajedno prolazile… na posljednjoj i najtežoj, nismo uspjele… 10 godina, 10 dugih godina kao da su otišle u vjetar… prijateljice, nismo uspjele… kada se poželiš vratiti, rado ću reći dobrodošla natrag… Ozana… tu curu nikada nećete vidjeti bez osmjeha na licu i zato mi je još draža… jučer smo se vidjele nakon dugo vremena… daleko od toga čujemo se svaki dan, ali ništa nije ljepše kada vidiš tu osobu, zagrliš je… rekle smo si dosta toga, ali unatoč svemu nisam rekla dovoljno…. Tko zna kada će se opet pružiti prilika… hvala joj jer jučer mi je vratila osmjeh na lice, hvala što mi je rekla jednu priču, koja je istinita, priču koja mi je otvorila u potpunosti oči… priču s kojom mi je dokazala da mi život nije ipak toliko crn… a posebno hvala prijatelju… hvala mu na svakoj saslušanoj riči…. Hvala vama moji najdraži blogeri… ne poznajem ni ja vas ni vi meni… a isto ste bili uz mene… i znam da ste dobri ljudi… kada vidim da držite do stranca, znam da držite i do voljenih… stvarno ste predivni ljudi… možda ja jednom odem sa ovog bloga, tko zna što nam život nosi… ali znajte da vas neću zaboraviti… jer tako predivne ljude čovjek lako ne zaboravi… Martina… draga, hvala i tebi… od sviju ti si mi stvarno posebna… i vidim da si prošla sve kao što sam i ja prošla… možda i meni mojih 17 godina donese nešto posebno u život… kao što su tebi donijele tvoga dragog… ti si mi primjer… ti mi daješ nadu… hvala blade777 i jedna duša a nas je dvoje… već zadnje dane uvijek me iznenadite sa prelijepim riječima… nad kojima se svakim danom zamislim… prije sam imala još dosta blogera koji su me čitali… ali nažalost otišli su, ali jedna se osoba vratila… Chotica… draga dobrodošla natrag i nadam se da ćeš sada ostati…
Rekla sam people always leave, but …. To sam rekla nedavno, kao da se ne vraćaju…. Tutor girl je rekla They come back. Zapamti to. Vrate se. Kao što je rekla i martina… izgleda da su imale pravo… primjer je Chotica….
Prije sam se posvećivala dragim ljudima, naravno to ću i nastavit, ali sada je vrijeme da se posvetim svome životu… i da se posvetim onome što volim… upravo ovome, pisanju…
Ja konačno pronalazim ponovno mir, ali nadam se da to nije samo zatišje…. Nadam se da sam konačno pronašla mir… mir u svom srcu…
Ljubim vas sve dragi ljudi…
Neka vas dragi Bog čuva….
Neki su se pitali što mi se uistinu dogodilo…
Pa evo, ovo je moja priča, ali ovaj put ne iz moje mašte, nego je istinita…
Stvarnost, okrutna stvarnost…
Prije sam bila omiljena u društvu, imala sam prijatelje, barem sam tako mislila tada…
Dogodilo se to da sam imala prijatelje dok im je nešto trebalo, prije kada su imali nesređene živote kada nisu znali što ću dolazili su meni po savjete, plakat…
A tu uvijek sam bila ja za njih… uvih sam ih dočekala raširenih ruku… bila sam toliko glupa da sam se potpuno posvetila njima, da sam zaboravila na sebe… dok sam njima pomagala, dok sam brinula što će biti s njima, oni su u međuvremenu gradili svoj život…
Zapustila sam svoj život… sada kada je njima krenulo, otišli su, a ja sam ostala sama…
Bez ikoga, bez života… kada kažem da sam izgubljena, to je to, jer ne znam odakle da krenem…
Jednom mi je jedna osoba rekla… mala kreni dalje, pusti njih… malo gledaj na sebe, pobrini se za svoj život… tada sam samo odmahnula, a moje su riči bile… oni ću biti uvijek tu… ne bi mi to napravili…
Baš su to napravili, iskoristili su me…
Druga stvar je to da se prijateljica zaljubila u osobu koju volim već dvi godine… mislim ja sam svoju mogućnost odbacila, nema veze, ali zato mi se nemoj predstavljat prijateljem, jer to nisi… a ja sam svoje mogućnosti odbacila svaki put kada bi se pojavila neka prijateljica… bila mi je važnija sreća od njih nego moja…. Sve što bi poželjeli ja bi im te želje ostvarila… za njih sam se odrekla i ljubavi….
A neki su se predstavljali prijateljima, dok bi okolo srali svega da tako kažem….
I eto što se dogodilo… sada sam ostala sama… možda ne doista sama, jer ipak ima nekih ljudi kojima je još stalo… u malom kutku svijeta postoji još ljudi, ljudi koji se brinu za druge…
Ljudi kojima je stalo…
Ali dosta je ljudi izdalo moje povjerenje… izdali su sve što sam im pružila… ali više nema povratka….
Uvijek bi prešla preko toga, ali nikada nisam zaboravila…
Koliko sam ih prije voljela, sada osjećam gorčinu… oni su izgubili, ne ja…
Borim se iz dana u dana… i znam da ću pobijedit na kraju….
Moram, jer mlada sam i život tek me čeka….
I znam da će sve biti u redu, možda ne sada, ali jednom, jer postoje ljudi, kojima je stalo i koji bi željeli da budem sretna….
Tim ljudima hvala, malo ih je, ali to je vrijedno, oni su vrijedni svakog truda…
Hvala vama moji blogeri….
Nikada nisi rekao:
Da to je ta cura… cura koju volim, koja mi je sve na svitu…
Cura koja me čini sretnom…
Nikada nisi rekao…
Za tebe sam uvijek bila jedna velika laž…
Sjetiš li me se???
Sjetiš li se nas'??
Imali smo nešto…
Ali s tim smo se kockali…
Sreća nije bila na našoj strani taj dan, izgubili smo….
Izgubili smo tog dana….
Jedno drugo….
Ali tebe nije bilo briga…
Sada odlaziš k njoj…
Ma koliko me to boljelo…
Pristajem na to…
Zaboravi ću te…
Obećajem jednog dana…
Ali ne sada, jer previše te volim….
Odlazim tiho…
Jer nas dvoje bili smo samo laž…
Rane zacjeljuju vremenom, ožiljci ostaju…
Ožiljci na tijelu mogu nestat, znamo svi kako, ali oni na srcu i duši nikada…
To nam nitko ne može oduzeti…
Onu bol koju smo prošli u životu, rijetko ko će zaboraviti…
Ali vrijeme može sve…
… ako si bio povrijeđen u prošlosti, ako si napravio neke greške…
Najbolje je zaboraviti, makar morao onda i uspomene i voljene osobe koje su ostale iza tebe…
Znam da je teško zaboraviti, ja se sa tim borim već dvije godine…
Ali borim se i dalje, ponekad pokleknem, ali nekako se dignem i krenem dalje…
Ponekad sam sretna ponekad nisam… ponekad me sve slomi…
Moje je srce svako malo u komadićima, ali još uvijek kuca,za bolju budućnost…
Vjerujem da me bolja budućnost čeka…. Vjerujem da ću jednom doista biti sretna, bez nesretnih dana….
Taj dan će doći… vjerujem…
Vjerujem i u snove… ipak sam ja samo cura od 16 godina…
Ali ponekad se bojim tih snova… što ako ih ne uspijem ostvariti…
U nama svima stanuju strahovi….
I to će tako biti uvijek…
Nitko ne zna kada će mu doći kraj života i zato vrijedi živjeti iz dana u dan.. ali neki ne mogu uživati svaki dan….
Neki su rođeni pod sretnom zvijezdom…
Izgleda da sam ja rođena pod zvijezdom padalicom…
Padam često…
Ali najgore je biti izgubljena duša koja je zaboravila da vjeruje u ljubav….
Jednom sam ja bila ta duša… jednim djelom još sam…
Ali sada sam sretnija nego prije… imam roditelje koji me vole… kada njih ugledam znam da nisam sama… . ali i ja od 16 godina mogu biti povrijeđena imam i ja osjećaje…
Dragi moji…
Neka vas dragi Bog čuva, a i mene…
U bilo kojem trenutku vašeg života nemoj te gubiti vjeru….
Vjeru u ljubav…. Ona postoji, a vječna?
E to vam ne znam…
To se pitam iz dana u dan…..
evo ovo sam još ubacila, pa pročitaj te.. naravno ako želite...
Ima čarobne oči, a sada ih više ne mogu gledat…
Spava, spava tako spokojno… pitam se jeli uopće diše još….
Već ga neko vrijeme promatram…
- kako je?- upitala me je marija dok je stajala na vratima…
- od kada si tu?- upitala sam je…
- već neko vrijeme.. otiđi doma, odmori se..- rekla mi je sjedajući pokraj mene…
- ne, ne želim se odvojiti od njega…- odgovorila sam dok sam gledala u njega….
- Ja ću bit uz njega dok se ti ne vratiš…- rekla je…
- Ne, ne želim…- odgovorila sam…
- Moraš, ništa nisi jela, nisi spavala noćima… moraš brinuti na to dijete koje živi u tebi…- rekla je ljutito…
- Da, dijete, zaboravila sam na njega…- odgovorila sam kada sam se trgla….
- Da dijete… ajde ako bude novosti javit ću ti odmah…- rekla mi je kada me je zagrlila…
- Hvala…- otišla sam…
Ja sam ana… trudna sam, sa čovjekom kojem život visi o niti… došla sam doma, otuširala se, pojela nešto i odspavala par sati… kada me je zvono telefona trglo iz sna…
- halo?- javila sam se…
- ana, marija je… - ispustila sam slušalicu.
odjurila sam odmah u bolnicu…
- marija, što je???- upitala sam je kada sam je srela u čekaonici…
- ana, žao mi je, on umire…- nisam mogla vjerovati što govori….
Odjurila sam odmah k njemu….
- žao mi je nismo mogli ništa učiniti…- čula sam riječi kojih sam se tako bojala, koje nisam htjela čuti….
- Marko, dušo… ne ostavljaj me samu…- držala sam ga za ruku, ruku koja me više nije stisnula… ruku koja je još uvijek bila vrela….
- Ana, dušo… ne ostaješ sama, ostavio ti je to dijete…- čula sam mariju iza sebe…
- Ne, ja želim njega, želim ići k njemu…- derala sam se na mariju…
Suze su tekle niz moje blijedo lice… otišao je.. otišao je jer sam ga ostavila, nisam se trebala odvajat od njega… otišao je… zauvijek… njegove oči… nikada više neću vidjeti….
Sada nakon godine dana, imam dijete, dala sam mu ime marko… njegove oči gledam svaki dan, oči našeg djeteta… znam da je uz nas dvoje uvijek s nama...
…. sada znam da nisam sama……
Za sve duše izgubljene poput mene…
U jednom trenutku izgubila sam vjeru u ljubav i to mi je bila najveća pogreška u životu….
Jer izgubila sam osobu koju sam poslije zavoljela… ovo sve što mi se događa u životu ne boli niti malo kao gubitak te osobe…
Što je najgore boli i danas… za sve one izgubljene duše poput tebe… neznanče ovo je za tebe… jednom smo se vidili, čujemo se stalno… i to je dovoljno da mi je stalo do tebe….
Vjerujem da ćemo sresti još barem jednom u životu… neznanče, izgubljen si kao što sam i ja bila, kao što sam još jednim djelom… ali to ne znači da moraš zaboravit na sve ono do čega ti je stalo… ako sam nešto naučila to je da vrijedi živjeti i na greškama učiti.. ne znam što se s tobom događa… ali nadam se da ćeš mi jednom reći…. Nadam se da ćeš to jednom prebroditi… moraš… ako te neko kuži to sam ja.. jer prolazila sam kroz sve to…. Brinem se premda si mi rekao da je sve u redu da se ne brinem… ali brinem se i ne pamtim kada sam se tako brinula… znam, ovo možda nikada nećeš pročitati… čekam naš susret….
Za sve one izgubljene duše….
Neznanče ovo je za tebe….
Na nebu iznad nas večeras sjaje zvijezde i mjesec…
Ali naša se ljubav ugasila…
Sjaje još jednu noć za nas…
suze teku niz tvoje obasjano lice…
Draga dušo, nije vrijeme za suze…
Vrijeme je za rastanak…
Ostavljam te na mjesečini…
Odlazim na naše staro mjesto…
Samo more mi je svjedok koliko sam te voljela…
Večeras me prate sjene, sjene prošlosti…
Moja sjena tumara vjekovima…
Možda će tamo i ostati…
More dokaži mu jednom da sam ga voljela….
Drage zvijezde… večeras sjajte samo za njega…
Samo još večeras, sjajite kao i onda kada sam ga voljela…
Samo večeras, molim vas zvijezde….
posvećeno jednom dragom momku... kojeg sam prije doista voljela, ali on to nikada nije doista shvatio, shvatio koliko sam ga voljela... možda jednom shvati....
Svaki dan se pitam jedno…
Maleni, zašto?
Zašto si morao otići…???
Zašto te je dragi Bog uzeo i ostavio me samu na kiši….
Zašto dragi Bože nisi uzeo mene mjesto mog anđela???
Bez njega kao da sam bez duše, srca…
Lutam po ulicama..
Na kraju sam ostala sama….
Od kada te dušo nema, tama me je obuzela…
Zašto, zašto???
Zašto ljudi moraju odlaziti…
A nikada se vratiti….
Dragi moj anđele…
Danas vrele suze teku mojim licem…
Posljednji put…
Bolne suze..
Anđele, danas odlazim u vječnost…
Dolazim k tebi…
Od prošlog puta sam se bojala da se ponovno ne izgubim…
Ali ponovno se ponovilo… ponovno sam se izgubila…
Ali…
Ali ovaj put ne znam kako ću pronaći put jer ovaj put sam doista sama…
Možda je vrime da se prestanem boriti, jer za to više neman snage… koliko mi se činilo da sam jaka, nisam…
Suze ponovno teku mojim lice… vrele suze… koje svaki put sve više bole…
Ne, neću se boriti više… ne mogu preumorna sam od toga više…
Sada je došlo vrijeme da zaboravim na prošli život, jer njega više neću živjeti nikad… nikad više…
Vrime je da sagradim novi život, samo što ću uvijek ostat ona stara… samo se nadam da ću uspit… i da ću ubrzo zaboravit na ovu bol, da će bol nestat, kao što želim da nestanu neki ljudi….
Pružila sam im prijateljstvo, ali danas su ga izgubili… pružila sam im ljubav, ali sve te osjećaje u meni su ubili… srušili su posebna mjesta u mom srcu…. Jedine dvije osobe koje su bile uz mene više nisu… osobe koje su dokazale da im je stalo…. I ne znam zašto su otišli… možda i nikada neću ni znati…
Jedino još volim, živim, vjerujem zbog te dvije osobe i obitelji…
Nadam se da će vrime učiniti svoje i da će me jednom doista i zauvijek učiniti sretnom….
Sada, nisam dobro i ne znam do kada će… kao što sam rekla vrime će pokazat….
Dragi moji…
Do skorog čitanja…
Neka vas dragi Bog čuva, a i mene….
