Osobu koju sam nekada voljela iskreno, za koju bi sve napravila, sada…
Ne osjećam ništa… ne mrzim je….
Ne osjećam ništa, a to je još gore nego nekoga mrziti….
Zahvaljujem joj na svakom upropaštenom trenutku, na svakoj suzi, za svaki iživciran dan… hvala što uvijek uspije upropastiti moju sreću….
Sada ću reći što je ona jedna sebična, razmažena kuja….
Nisam mislila da ću ovo ikada reći za nekoga pogotovo za nju, ali iskreno sada mi je lakše….
Prijateljice, ako te još mogu tako zvat, heh… ovaj put doista mislim ovo što ću reći….
Zbogom, zbogom zauvijek….
Danas je sve gotovo, danas je zauvijek završeno… naše vrijeme je prošlo….
Dragi moji, volim vas sve…
Do skorog čitanja, a njoj Zbogom…..
koliko mi je trebalo da prominim mišljenje? svega, 3 sata! dobra sam... ovo gore, govorio je moj razum, moja ljutnja, nazovite to kako želite... to šta sam napisala to sam sve mislila u tom trenutku... da ih povučem, nema smisla jer su rečene... ali u nekim situacijama dobro ej slušati svoj razum, ali u ovom slučaju ne.. nipošto ne... jer tu je dosta uloženo truda, doista tu curu volim... sada kada sam se smirila vrijeme je da slušam svoje srce... a ono kaže, NE ZBOGOM... nipošto ne....
kaže da se prihvati ta cura, premda se promjenila i premda... premda nekada mi upropasti sve... možda ne sve... bez nje, nije ništa isto....
ona je moja sestra....
prošle smo dosta toga zajedno... suze, smjeh... sve što prolaze oni koji su si najbolji....
i ovo je razumna odluka... ovo je govor mog srca...
Post je objavljen 21.08.2008. u 18:24 sati.