Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/angel257

Marketing

Možda njega nikada nisam spominjala… možda nikada nisam spominjala svog mlađeg bracu…
Imam brata… ponekad se ne čini baš, ali volim ga najviše na svitu… dok je bio još mala beba, sićam se gledala sam u njegove plave oči i rekla sam, braco, volim te… godine su prošle te riječi više njemu nikada nisam uputila… ponekad se čini kao da se sa moje strane odbačen… ponekad me moji upitaju, zašto sam tako hladna prema njemu…
Često kada svi zaspe, ako večeras, odem do brata, do njegovog kreveta… promatram ga neko vrijeme… pokrijem ga ako je hladno, poljubim za laku noć… ova suza je jer nisam bila sestra koju je on sigurno želio u životu…
Vidite dragi moji, nisam ni aj savršena kako se možda činilo… sve je bilo jednostavnije dok je bio mala beba…



Vidite dragi ljudi ovom se blogu bliži godina dana…
Tko bi rekao, vrijeme brzo ide… nismo ni svjesni a toliko se stvari dogodi…
U ovih godinu dana na ovom blogu je previše toga ispisano…
U ovih godinu dana tražila sam sebe, tražila sam mir…
Konačno sam ga pronašla…
Zadnjih godinu dana… zadnji, mjeseci, tjedni… bili su teški za mene, najteži u mom životu…
Ali zadnjih mjesec dana, mir je tu… napokon sam uhvatila svoju sretnu zvijezdu…



Danas i cijeli ovaj mjesec je poseban za mene… prije 10 godina put mi je doveo jednu predivnu osobu… ova suza što teče niz moje lice, to ej suza radosnica… jer previše ej tu godina, ona je još tu… moje najdraže… ova suza je radosnica, jer imam tako predivnu osobu uza sebe… helenu… malena moja, volim te… bez tebe život ne bi ima smisla…
Tolike uspomene mojoj glavom prolaze…
Neko od vas mi je rekao oni koji se ne pozdrave to znači da oni nisu spremni za reći zbogom i da ću se vratiti jednom….
Istina i to velika istina…
Dvije drage osobe, svratili su mi ove večeri… neopisiv osjećaj… mali znak da još uvijek misle o meni, da im je još uvijek stalo…
Osobe koje su došle onda kada mi je bilo najteže… osobe koje su otišle kada sam napokon našla mir… ni jedna od ovih riječi neću biti dovoljne da im zahvalim na svemu… kada je bilo najteže pružili su mi svoju ruku, svoju riječ, svoje rame, svoj zagrljaj… pokazali su mi put u bolje sutra…


Post je objavljen 26.09.2008. u 11:57 sati.