Znam da mnogi ne shvaćaju ovo i ne tražim da me se shvati… znam da mnogi… znam da mnogi nikada me neću moći shvatiti… Ja to ne tražim od njih… ponovno sam se makla od svega, ponovno živim sama sa sobom… uvijek bi se povukla na kratko vrijeme i vratila bi se nakon nekog vremena, ali… Ali ovaj put… možda se ne vratim… ali čisto sumnjam da je to bilo koga briga… iskreno i ne tiče me se hoće li koga biti briga… sa mog lica je nestao osmjeh koji je bio ikren uvijek, čak i onda kada je najviše boljelo… nestao je onaj sjaj u očima… ponovno suze vladaju mojim licem… ali znate, ovaj put ništa ne boli… jednostavno, nema više što boljeti… srce, ne… jer je odavno u komadima… samo jednom srce voli… ne želim nove ljude u svom životu, više ne… prije sam vjerovala svima, ali više ne… pa čak više ne vjerujem ni sebi… sigurno sam mnoge razočarala, ali razočarala sam i samu sebe…
Odustala sam od plesa… jedna draga osoba rekla mi je vratit ćeš se ti, možeš ti to… ne, ne mogu više… za više nema ništa povratka… ostaje mi samo pisati, ali svakim danom mislim odustati… mislim čemu više… rijetki to cijene, a i ovdje više kao da ne postojim…
Najdraži moji….
Nemam ništa i nije mi žao… imam jedno srce i ovo malo duše…
Ljubim vas sve…
Post je objavljen 02.10.2008. u 17:23 sati.