Depresija
Nisam jedina kojoj je raspoloženje užasno uvih dana. Već dva dana me uhvatilo neko depresivno stanje ......samo bi ležala, ćutala i plakala.
Kaže mi drug danas da se plašim tridesetih godina koje mi se polako približavaju Sigurna sam da nije to.
Samo sam razočarana u ljude po ko zna koji put u svom životu. Ne znam kad ću se navići i kad ću prihvatiti činjenicu da nekim ljudima nisu bitna osećanja. Naprosto gaze sve pred sobom.....ona sebičnost ih obuzima i vlada njima. Dokle tako ? Dok ih to neizjede?
Pitam se koliko velika ljudska glupost može biti.
Analiziram sebe i tražim odgovore......da li negde grešim ? Ljutim se na samu sebe jer uveka iznova dopustim da budem povređena i razočarana.
Čeznem za malo nežnosti i za iskrenim zagrljajem.....da osetim neku vrstu sigurnosti i da iz toga pokupim malo pozitivne energije koja će me pokrenuti da idem napred.
Rođendan je prošao fenomenalno Bili su svi ljudi koji su mi dragi Neke od prijatelja nisam videla mesecima i sad je bila odlična prilika da se svi ponovno skupimo, tako da smo se svi odlično zabavili.
P.S. Iako je celi svet oko mene ja i dalje želim samo tebe
"Drugovi se moji žene"
"Jos se kunem majke mi
s tobom mnogo
jos se molim ne bi li mi
bog pomogo
a ti ne znas duso
kako mi je
zao mi sve zalije
kako mi se tuga
sama toci
a ja sanjam tvoje
crne oci
ko ti sada duso
njedra grije
zao mi sve zalije
dosla jesen doslo vrijeme
drugovi se moji zene
a ja necu tebe volim
i ne mogu
da te prebolim."