Molio bih te da mi nakon svakog procitanog posta ostavis komentar, kako bih znao tvoje misljenje o toj temi ili uopsteno o blogu. Cak i ako nemas svoj blog, jednostavno je da ostavis komentar. Ispod posta imas 2 opcije Komentari / Printaj. Klikni na komentare, i otvorice ti se novi prozor. Na dnu ( iznad vesti ) imas polje u kome ces ukucati komentar, a pored se ubelezi kao Anonimac, tada ti nece traziti nikakvu sifru. Vrlo je jednostavno, pokusaj!
Moji omiljeni stihovi iz pesama Tokio Hotela…
“Kad više ništa ne ide
biću tvoj anđeo – za tebe jedino!
I u svakoj tamnoj noći ja ću se pojaviti…
Tada ćemo leteti daleko odavde…
Nećemo se više nikad razdvojiti…”
( Wenn nichts mehr geht )
“Čekam te beskrajno,
ali ni to mi nije dugo…”
( Wenn nichts mehr geht )
“Pomisli na mene i videćeš anđela
koji leti pored tebe…”
( Wenn nichts mehr geht )
“Zabrane su zabranjene!”
( Lass uns hier raus )
“Ako je ovaj dan poslednji
nemoj mi to, molim te, jos reći…
Još ne…”
( Der letzte Tag )
“Da li će tog dana svi satovi stati?
Da li će nestati horizont
i svi snovi na spavanje krenuti?”
( Der letzte Tag )
“Tamno je ovde u svetlu…
Ovde imamo sve i ništa!”
( Schwarz )
“ Onda se sve zaledi, a ja se držim toplo
za pokušaj bekstva!”
( Frei im freinen Fall )
“ Mi smo se zaključali u sebe i slomili ključ…”
( Wir schliessen uns ein )
“ Ubija me to što smo se voleli do smrti,
a sada naš san leži u ruševinama… “
( Totgeliebt )
“ Ćutim tvoje ime…”
( Spring nicht )
“ Ti sanjaš o kraju samo da bi počela
sve ispočetka…”
( Spring nicht )
“ Umreću za našu besmrtnost “
( Heilig )
“ I nekada će te ovo more odvesti meni…”
( Heilig )
“ Ti si kao košmar koji sanja mene…”
( Nach Dir kommt nichts )
“ Tražis dugu, ali ona leži mrtva na podu ispred tebe.
Pokušala je da sija dugo koliko je mogla samo za tebe…”
( Ich bin da / An deiner Seite )
“ Pričaj mi lazi…
Učini to tako da ti poverujem,
inače neću imati vazduha.
Samo sivi zidovi bez svetlosti.
Sve ovde je bez mene…”
( Hilf mir fliegen )
“ Ti si sve ono što sam ja
i sve ono što tece kroz moje vene…”
( In die Nacht )
"Večno ćemo patiti zbog ljubavi..."
( Pain of love )
I za kraj najlepsi stih…
“ Negde postoji mesto za koje znamo samo nas dvoje.
Ali sve je ispalo drugačije i puls u venama se smanjio.
Ali… ipak nas nekako kroz noć vode
otkucaji naših srca!!!!! “
( 1000 Meere )
Zovem se Neca.
Imam 19 godina... Rođendan slavim svakog 15. 04.
Pored TH-a, najviše slušam Lady Gagu...
Volim istoriju umetnosti i književnost ( što sam i upisao )…
Ne volim matematiku, fiziku, hemiju, geografiju, ruski...
Voleo bih da jednog dana postanem novinar…
Pocinje svakog jutra…
U 7 sati zvoni mi budilnik,
ali ja ne ustajem iz kreveta.
Uvek mnogo kasnim.
I u sportu sam drugi,
zato pisem “ FUCK YOU” na svaki svoj trofej!
Mnoge moje lazi su prosle kao istina.
Mnogi su verovali u moja prazna obecanja.
I pitam se da li cu dospeti u Raj ovakav kakav sam!
Iako ovaj blog postoji od 19.09.2008, ovaj brojač poseta nije postavljen tada, tako da je ovaj blog od 10.11.2008. posećen:
Pošto već mesecima ne radi brojač poseta odlučio sam da ubacim novi danas ( 1.12.2014. ) čisto kako bih imao orijentaciju koliko vas ima jer ne ostavljaju svi komentare. Do sada vas je bilo nešto preko 110 000.
Naslov posta je vezan na glavnu vest koja je obeležila proteklu nedelju, a to je svakako evropska dodela MTV nagrada. Tokio Hotel je osvojio nagradu u kategoriji za najbolju grupu i imali jedan od najzapaženijih nastupa.
Scena u mraku. Vidi se samo Billovo obličje koje je nemoguće ne prepoznati. Nije mu dovoljno telo dugo 1,90m i kosa još tolika, nego na sve to mora da se popne na štikle, tačnije na čizme sa preko 10cm visokom platformom. Ovaj dečko jednostavno voli da zauzima previše prostora! xD
Na početku nastupa nosi naočare koje ubrzo zatim skida i baca na pod i pridružuje se ostalim članovima benda. Oduševljava me to kako hoda na štiklama. xD Izvode svoj sledeći singl „World behind my wall“ što je donekle i simbolično na ovoj dodeli posvećenoj 20-godišnjici rušenja Berlinskog zida. Još kada se na sve to doda natpis na Billovoj ruci „Freiheit ’89“ ( Sloboda ’89 ) prilično izgledaju kao nacionalisti.
Ne mogu a da ne primetim da je Bill perfektno otpevao pesmu, iako mi je pomalo bez veze što ima playback na one visoke delove.
„I’m ready to FALL...“
Ali dobro, sve je zvučalo savršeno. Pred kraj nastupa je sve eksplodiralo, instrumenti i zvučnici su bili u vatri. Oduševljava me završna scena u kojoj Georg svira klavir koji gori.
Što se tiče stajlinga tokom cele večeri oduševili su me. Prvo, pojava na crvenom tepihu kada su svi bili u nekoj ozbiljnijoj varijanti i nosili kapute, pa čak i Tom. Svaka mu čast na tome! Gustav nas je prijatno iznenadio što se ofarbao u plavo. Možda sada malo lošije izgleda, ali ovo je samo uradio kako bi mu što neprimetnije izrasla ona plava kosica. Billova jakna na nastupu je... Savršenstvo!
Malo mi je gadno izgledao na aftershow partyju u onoj atlet majici i prsluku, ali to je Bill. Ponovo su ga slikali sa Natalie Franz i oko toga se digla frka. Ako, slatka je cura, bilo bi mi drago da je sa njom. On tvrdi da nije, ali jednom prilikom je rekao i da je sva kosa na glavi njegova, tako da... xDDD
Ovaj post bi trebao da bude posvećen pesmi „World behind my wall“ što svi već dugo očekujete, ali moraću da vas razočaram. U ovom postu ćete čitati o pesmi „Humanoid“, a kada TH snimi spot za „World behind my wall“ ide post o toj pesmi...
Humanoid
Protiv ljubavi! Protiv rata!
Protiv Sunca! Protiv noći!
Protiv pravila! Protiv sile!
Protiv zidova! Protiv svega toga...
Ja sam Humanoid... Ja sam Humanoid...
Daj mi svetlosti! Daj mi vazduha!
Moje srce kuca, ali meni je to nevažno.
Jurim sopstvenu senku, ali je prebrza.
Daj mi više! Daj mi više!
Ovo ne može da me zadovolji...
Ja sam Humanoid... Ja sam Humanoid...
Ja sam Humanoid koji nestaje u crnilu...
Ja sam Humanoid... Zar se nećeš vratiti?
Odvedi me negde...
Izbaci ovaj bol iz mene...
Zaglavljen sam između svetova koji ko zna gde su...
Samoća boli...
Ne puštaj me... Gušim se...
Ne puštaj me!
Dosta mi je sistema! Dosta mi je razloga!
Dosta mi je pitanja! Muka mi je od lečenja...
Muka mi je od krvarenja...
DOSTA MI JE....!!!!!
Ja sam Humanoid... Ja sam Humanoid...
Ja sam Humanoid koji nestaje u crnilu...
Ja sam Humanoid... Zar se nećeš vratiti?
Odvedi me negde...
Izbaci ovaj bol iz mene...
Ne želim da sutra sve bude isto...
Zaglavljen sam između svetova koji ko zna gde su...
Samoća boli...
Ne puštaj me... Gušim se...
Ne puštaj me!
Daj mi nešto što mogu da osetim!
Pokaži mi nešto što mogu da vidim!
Ne puštaj me... Gušim se...
Ne puštaj me!
Protiv ljubavi! Protiv rata!
Protiv zidova! Protiv svega toga...
Ovo je skoro jedina pesma koja ima potpuno isti tekst na nemačkom i engleskom. Bill peva o osećanju koje ga prati već neko vreme : ne oseća se kao čovek! Sve mu smeta i sve mu se čini tako lažno. Nikoga ne voli i nikoga ne mrzi. Zapravo, nikoga ne poznaje. On traži nekoga ko će sve to promeniti, ko će učiniti da njegovo srce ponovo zakuca.
Pesma mi se jako dopada zbog stalne promene ritma i načina pevanja. Ima veliki uticaj metala ili hard rocka u sebi. Obe verzije su jako dobre, ali moram priznati da mnogo više volim nemačku verziju jer me oduševljava način na koji izgovara to „Humanoid“, a u engleskoj verziji je milijardu puta bolje urađen onaj deo „I’m dooooneee...“ Mnogo je više elektronizovan. Sviđa mi se kraj pesme u kome imam osećaj kao da se robot raspada. Sjajno!
Humanoid
Protiv ljubavi! Protiv mržnje!
Protiv Sunca! Protiv noći!
Protiv pravila! Protiv moći!
Protiv svega! Protiv svega!
Ja sam...
Humanoid... Humanoid...
Daj mi život! Daj mi vazduha!
Srce mi kuca samo zato što mora!
Trčim za svojim senkama!
Daj mi više! Daj mi više!
Uvek više!
Humanoid… Humanoid…
Humanoid… Vrati se nazad…
Humanoid… Vrati se nazad i..
…uzmi moje srce i sav moj bol!
Zaglavljen sam između svetova nepoznatih koordinata…
Drži me… Inače ću pasti…
Drži me…
Ne želim svoje srce! Ne želim ovaj bol!
Ne želim sopstvenu glavu! Ne želim ova sranja!
Ne želim ovu prljavštinu…
NE ŽELIM…!!!!
Humanoid… Humanoid…
Humanoid… Vrati se nazad…
Humanoid… Vrati se nazad i..
…uzmi moje srce i sav moj bol!
Ne mogu više…
Drži me! Drži me!
Zaglavljen sam između svetova nepoznatih koordinata…
Drži me… Inače ću pasti…
Drži me…
Daj mi nešto što mogu da osetim…
Pokaži mi nešto što mogu da vidim…
Zaglavljen sam između svetova nepoznatih koordinata…
Protiv pravila! Protiv moći!
Protiv svega! Protiv svega!
To je to, my little monsters… Nadam se da se čujemo uskoro sa utiscima o spotu „World behind my wall“.. Za kraj vam ostavljam još jednu pesmu pod nazivom „Humanoid“. Prvi put sam napisao pesmu inspirisan Tokio Hotelom. Šta mislite...
H • U • M •A • N • O • I • D
Krv kaplje svuda po podu.
U kablove se pretvaraju arterije.
Koža ne diše pod plastikom.
Srce je na baterije.
Maska bi da vrišti
ali se raspada. Ne može.
Srce je kao kamen potonulo
negde duboko ispod metalne kože.
Kuca polako i ujednačeno.
Ne pravi više otkucaje ishitrene, snažne
kada te vidim tamo negde van mog pogleda
oči su prazne, ali bar nisu vlažne.
Ruke su hladne, ali ne drhte, ne.
Oči zumiraju, ali ne mogu da uhvate te.
Sopstvena senka me prezire.
Od mene vrtoglavo beži.
Tražim je među oblacima
prkoseći zemljinoj teži.
U mojim snovima te više nema
pa su bez tebe izgubili težinu.
Otvorenih očiju spavam.
Patuljak sanjao o džinu.
Planeta sanjala kometu,
a razorio je asteroid.
Sanjao sam da postanem čovek,
probudio se kao humanoid.
Gomila krvi i mesa jeca.
Humanoid nemo gleda – ništa ne oseća.
Čovek se bori za ljubav. Čovek se inati.
Humanoid ne voli. Humanoid ne pati.
Ljudi se grle. Ljudi se vole.
Humanoidi ne plaču. Za ljubav ne mole.
Ti tražiš nekog da te svakodnevno na ljubav podseća.
Ja tražim samo još jednog humanoida
da zajedno sa mnom ništa ne oseća.