Zvone Radikalni

Eh ta Bolonja ...
Vječita tema ... (da su tu deklaraciju potpisali u Brestu, sad bih reko': „Barbara, sjećaš li se kako je kišilo u Brestu tog dana ...“)
Al eto, kad kažem Bolonja, prvo mi napamet padne pašta bolonjeze. A kako u bolonjezima nema dovoljno lirskog nadahnuća, da vidimo što mi je sad „zapelo“ za oko, a vezano za famoznu provedbu Bolonjske deklaracije na našim visokim učilištima.
A priča ide ovako.
Prije Bolonje je većina fakulteta trajala četiri godine nakon čega bi se dobila titula nekakvog dipl.ing. (medicina i neki drugi fakulteti su bili specifični: pravo dipl.iur., ekonomija dipl.oecc. itd.). I to je bio neki ekvivalent onoga što se vani zove B.Sc. (baccalearus ili tako nekako). Pa si onda mogao upisati magisterij da stekneš titulu magistra. Pa na doktorski studij za doktorat.
A po Bolonji je stvar malo drugačija. Fakultet traje pet godina (3 + 2) na sljedeći način. Prve tri godine za postizanje titule B.Sc. i zatim dvije dodatne godine za postizanje titule M.Sc.
E u čemu je problem?
Problem je u gradivu koje se obrađuje na B.Sc. i M.Sc. dijelu studija (u terminologiji se B.Sc. zove dodiplomski studij a M.Sc. diplomski studij). S obzirom da će novi diplomski studiji vrlo vjerojatno biti uvelike bazirani na sadržajima bivše treće i četvrte godine studija, uz ponešto dodanih specijalističkih predmeta (vrlo dobrodošlo!), postizanje razine znanja prijašnjeg dipl.ing. inženjera će vjerojatno zahtijevati polaženje i M.Sc. dijela studija.
Dobro, kažete Vi, dragi štioče, u čemu je problem ? Godinu dana dulje studiranje, ali će se valjda nešto više (i bolje) naučiti. I sve 5.
Ali, ima tu jedan detalj, odnosno, bolje rečeno pitanje na koje nitko ne zna odgovor: „Da li će se M.Sc. dio studija plaćati (na način kao što se prije plaćao magistarski i doktorski studij, što je za fakultete predstavljalo kakav takav izvor prihoda)?“.
Ukoliko postoji itko tko ima pristup do ministra znanosti, molio bih ga da mu postavi gornje pitanje i obavijesti me o njegovom odgovoru.
Jer meni se čini da nitko ne zna ??? Pitaš profesore – ne znaju. Pitaš dekana – ne zna. Rektora na Zagrebačkom sveučilištu trenutno nema jer ga ne mogu izabrati (a to je posebna tema, koju ću sigurno uskoro obraditi, i to s insider pozicije ) pa onda valjda ostaje samo mogućnost da zna ministar. Možda. Studenti vjerojatno imaju željeni odgovor na to pitanje, ali se njih uglavnom ništa i ne pita.

Pa se onda čovjek zapita kako je to moguće ? Jedna od osnovnih stvari kod ove reforme visokog školstva, a nitko o tome ne priča ??? Zašto ? Zašto ? Zašto ? ... razbijam tako ja sebi glavu ....

I onda „Eureka“ (odnosno, kolega me prosvijetlio :-) !!!

Kad su sljedeći izbori ?
Dogodine !
A kad će Bolonjci upisivati četvrtu godinu studija (ie. diplomski, odnosno M.Sc. studij) ?
Za dvije godine !

Pa što bi se mi, rođo moj, sad oko toga sekirali.
A 'el tako. Racionalan izbor, kad bolje razmisliš . Poznati sindrom u hrvatskoj (i ne samo hrvatskoj) politici – „(pre)baci drugom vrući krumpir“.

Time is short, ali ovo moram podijeliti s vama.
Sjedim ja tako za kompjuteru kad uleti supruga s pitanjem: „Hoće li naš sinčina ići u vrtić 16.6. ?“.

Blank. Reset sistema ?????????????!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Kakav fuckin 16.6. Što je 16.6.-og ? Kakvim me to idiotskim pitanjima smetaš dok radim na doktoratu. Koji k.... I već krenem da se zalaufam, kad me ona prekine i rekne da ju je to pitala teta u vrtiću: „bi li moglo da naš T. ne dođe u vrtić 16.lipnja“.

A meni ništa jasno. Dok nisam pogledao u kalendar .

Aaaaaa, tu smo ... 15. lipnja je praznik (blagdan Tijelova) !!! I cijela priča odmah dobija smisao. Praznik je u četvrtak pa se tete, u najboljoj hrvatskoj tradiciji , organiziraju za spajanje vikenda. A kako je petak (ipak) radni dan, treba vidjeti koliko roditelja namjerava taj dan poslati djecu u vrtić. Pa ukoliko ih ne dođe puno (što je vjerojatno) neke tete će moći biti slobodne i uživati u bogomdanom pravu na četiri dana finog godišnjeg odmora (a i vrijeme će se valjda proljepšati).

I to je sve 5 i u biti predstavlja dobru organizaciju.

A čemu onda ovaj post ? E pa zato da kažem da me izrazito zasmetala formulacija pitanja. Teta nije pitala „da li će Vaš sin doći u vrtić ?“. A ne. Ona je u samom pitanju odmah izrazila i željeni odgovor : „bi li moglo da Vaš sin ne dođe u vrtić ?“.
E, kad sam povezao konce, odmah mi se digo tlak. I nije me brzo pustilo.

Sasvim je izvjesno da će tih dana u dnevniku biti prilog o tome koliko se radnih dana u Hrvatskoj izgubi zbog spajanja vikenda kad praznik padne u četvrtak ili utorak i koliko milijuna kuna to odnese iz dragocjenog GDP-a. Pa kad to rade (gotovo) svi Hrvati (čast izuzecima), što ne bi i tete u vrtiću isto tako.

Ali, zar smo dotle došli da tete u vrtiću „nagovaraju“ roditelje da ne dovedu svoju djecu u vrtić kako bi one mogle spojiti vikend (i da vjerojatno u „negativnom“ kontekstu spominju one roditelje koji djecu ipak dovedu – pričanjem tračeva ili šprdnjom na njihov račun ili na račun njihove djece – „ah, osveta je slatka“ ).

Zar Hrvati doista toliko ne vole raditi ???

Napomena autora: Gornje pitanje je retoričko .