srijeda, 30.01.2008.
Bloganje i ........
|
Pocela sam dan s dva sata bloganja.Citanja,pisanja komentara i sve sto ide uz to,vi blogeri znate i sami kako to ide. Svako malo sretnem na blogu oprostajne blogove.Ljudi se navukli,kazu postali ovisnici.Ma ja vam to ne razumin.Evo recimo.......kad ja potrosin tu dva do tri sata,umisto da san cistila kucu,kuvala rucak ili nesto slicno sizifovsko,smatram da sam na dobitku,a ne na gubitku.Zasto je ciscenje kuce drustveno prihvatljivo,a citanje ili pisanje bloga ne.Ne samo bloga,vec i citanje drugih stvari.Pa ja sam saznala toliko toga od kad je interneta da mi je vec glava postala mala za sve te informacije  A informacija je moc. Osim toga kad citam neke blogove dobro se nasmijen,ali kad upalin usisivac nista mi nije smisno,samo san grintava i nervozna jer opet moram radit to isto sta san i prije dva dana,u tome nema nista inovativno i uzbudljivo,prasina ko prasina  Cak me ni ne veseli kad sve to ocistim,jer znam da sutra opet moram iznova. Ali kad citam vase blogove,znam da cu ujutro naci nesto novo,zanimljivo,vidit lipe slike,putovat s vama krajevima u kojima nisam bila,smijat se s vama....... Uostalom i da ocu ne mogu tu potrosit vise od dva do tri sata na dan.Ako vas citam i komentiram,a imam krug koji je redovno na dnevnoj "inspekciji",to je oko uru vrimena.Ako pisen post,a pisen ka i sad,trkeljam dok ne ostanem bez rici i ne dajem ga lektoru na uvid,vec samo klik na posalji i to je to.A ni to ne traje vise od uru uz lipljenje slika. Prema tome nek nam zivi zivi rad..upsss...bloganje  Kazu da od utorka cijene kruha idu doli.Oce ovo sad svaki utorak ka za benzin korigirat cijene kruha?I sta onda?Svaki ponediljak stvorit zalihu,natankat spajzu kruhom da ustedimo 5 kn? Nece poskupit struja ni plin do lita.Briga me za plin,ja se grijen na struju.I onda ce poskupit na lito,pa na jesen i sta smo dobili?? Jos jednu odluku i izjave koje nemaju vezu s vezom.To nas triba brinit,a ne koliko smo sidili u drustvu blogera,virtualno. P.S. Danas sam u PMS-u. |
Zasto?
ponedjeljak, 28.01.2008.
Zuto,bijelo i bakica
četvrtak, 24.01.2008.
Klimoglav
|
Zivot u malom mistu ka sta je moje,a mislim da je vec svima poznato da je to Trogir,znaci poznavat puno ljudi.Gotovo sve ljude.Srecemo se cesto,kroz grad,na poslu,na kavi,desetine situacija kad se mozes sresti na ovo malo kvadrata. Rodjena sam tu i samim tim upoznala sam ili direktno ili kroz neke price osobe iz grada i okolice. Osjecam se ugodno,jer znam da tu pripadam.Osjecaj pripadnosti me ispunjava.Nikad nisam pozelila otic i ostat negdje u tkz. bolji zivot. Svi koji zive u malim mistima znaju kako to izgleda kad ides gradom.Stalno sreces poznate osobe,klimas glavom,javljas se,dobar dan,dobro vece,hej...kako god ko voli. Neke osobe poznas bolje,neke losije,a nekima se javljas eto tako,jer se iz istog mista,a nikad niste progovorili ni rici.To je jednostavno tako.Srecete se svaki dan i nekako dodje kao normalno da se pocnete i javljat jedno drugom.Liti kad se seta rivom to izgleda kao kilometarska setnja,jer vam za proc rivu treba ponekad i ura vrimena,dok se svima javis,poneki zastanu i popricaju s vama,neki krace,a neki duze.Ja to volim.Osjecaj pripadnosti,ugode,familijarnosti.Necu ovom prilikom pisat o tome da,naravno,ima i onih koji zastanu samo da bi mozda nesto saznali,kuriozasti jedni...ccccc.....  Zasto vam ovo pricam? Jer sutra idem malo do metropole.Ne juzno do Splita,vec do Zagreba Desilo mi se vec nekoliko puta da tako setam nasom metropolom,a tamo se uvik moze naletit na neku nasu "poznatu" facu.Estrada,politika,kultura.....svega.Di god se maknem iskacu ko iz pastete. Navikla javljat se mojim sugradjanima koje poznam,kad dodjem gori,onako setam zamisljeno,a iza kantuna ministar,neki....ja pozdravim lipo.Znam da znam covika,ali ko ce se sad sitit odakle.Prodjem par metara kad mi upali lampica.Upsss koja glupaca.Ma ne zato sta je mene sram jer sam se javila,nego kome sam se javila...ufff...to me sramota. I tako ja setam Zagrebom klimajuci glavom i pozdravljajuci poznate osobe.Vidim njima upitnik iznad glave,ali sta mogu,ljudi mi poznati. Zato sutra kad odem,ne javljam se nikome,makar srela vlastitog muza.Ako me ko od vas vidi i ne javim se,nije zato jer s vama vise ne razgovaram,nego kad sam gori odbijam javit se ikome |
utorak, 22.01.2008.
Faktor rizika
|
Gledan na tv prilog o S faktoru.Novi izum,cega,valjda vrsta rekreacije. Savijaju se zene svih dobi uz sipku.Otkrile su svoju seksualnost,duhovno su napredovale,smanjile tezinu i one su nove osobe,pozeljne i opet sretne. Zamisljam sebe kako se "budim" uz te nove pokrete na koje moje tijelo nije naviklo. Postajem pozeljna,seksi,hodam ulicom i param nosom nebo,moja guza se njise u laganom ritmu,muskarci prolaze i ne mogu odvojit pogled. Nadahnuta pogledima stizem kuci,trazim objekt koji ce mi glumit sipku,lagano se uz glazbu opustam,savijam se uz spiku.Ostajem samo u izazovnom donjem rublju.Danas je crveno.Moj zakoniti stize s posla.Oci mu zasjaje,ovo nije ocekiva pri povratku kuci,priblizava se,skida i on komad po komad odjece i ostaje samo u dugim mudantama i bicvama na rupe........budim se u znoju i shvatim di je rizik. Faktor rizika. Trebam ljubavnika.On ce na sastanak dolazit opran,namirisan i spreman. Pazit ce dobro sto ima na sebi.Jos vise ce pazit da me zadovolji.I ja njega.Zeli me osvojit i zato iz sebe izvlaci ono najbolje.Mi smo dvi super osobe,duhovite,duhovne,seksi,pametne.Volimo se,ljubimo se,nikad nam dosta jedno drugo.Za njega cu plesat uz sipku.Onda jedan krivi potez,nekvalitetno smisljena laz i mi smo otkriveni. Faktor rizika Odbacujem ovu ideju za sad.Plesat cu uz sipku sama sebi,pred ogledalom.U dokonim trenucima,kad me svi ostave na miru,zakljucat cu vrata i zabavljat se sama sa sobom.Uz sipku i glazbu. Ali,zaboravim li zatvorit rolete,moze me vidit koji susid,a nikad ne znas sto se skriva u ljudima.Uvik su silovatelji i ubojice mirni,familijarni i dobri ljudi iz susjedstva.I eto novog rizika. Faktor rizika. Zato odustajem od S faktora.Doci ce lito pa ce zakoniti skinit duge mudante,a i mogla bi mu konacno kupit nove bicve. Hmmmm....nije se lako rastat od nekih ideja. Mozda da ipak nadjem ljubavnika?? Nekako mi to zvuci najmanje rizicno,ako se smisli kvalitetna laz. Jer bas me nesto privlaci taj S faktor. Zakonitom se uvik mogu opravdat da sam samo tila duhovno napredovat. A ja san zena u predklimaktericnom stanju i mora uzet u obzir da mi ljubavnik puno vise pomaze kod valunga od kucanskih poslova i peglanja kartica. Lipo smo se zakleli nekad davno. U dobru i zlu  |
nedjelja, 20.01.2008.
Bebe na respiratorima (siromaštvo na odjelu koji dira u srce)
|
Ovako glasi naslov iz jucerasnje,subotnje,Slobodne Dalmacije. I dira u srce,zaista,srce mi se cijepa svaki put kad ovako nesto procitam. Dio clanka..... Nema mnogo odjela u bolnicama koji su uređeni isključivo donacijama. Jedinica intenzivnog liječenja djece u Kliničkom bolničkom centru Split jedna je od takvih. Kroz nju je, u šest godina rada, prošlo više od dvije tisuće djece; nedonoščadi, novorođenčadi s urođenim manama, kirurških i neurokirurških malih bolesnika... Pomozite •• Spomenutu je opremu nužno nabaviti prije ljeta kad ima najviše pacijenata; stranaca i naše djece stradale u prometnim nezgodama. Uoči sezone tim će biti pojačan još jednim liječnikom. Zasad je tamo, uz Meštrovića, stalno angažirano još dvoje liječnika; dr. Branka Polić i dr. Eugenije Marušić, a za noćna dežurstva “posuđuju” četvero kolega s Pedijatrije. Svi koji žele pomoći opremanju Jedinice intenzivnog liječenja djece, mogu to učiniti uplatom sredstava na namjenski broj žiro-računa splitskog KBC-a: 2330003-1100057647 s pozivom na broj 07-6686. Jucer sam dala svoj doprinos,malu donaciju na ovaj broj ziro racuna.Volim pomoc kad god mogu,ali me ljuti,strasno me ljuti da takvi i ne samo takvi odjeli ovise o donacijama!! Zato cu vam ispricat svoju pricu,koja se desila prije gotovo dvadeset godina i koja samo potvrduje da se do danasnjeg dana nije puno prominilo.A koliko je svit napredova u ovih dvadeset godina,toliko novitadi imamo,internet,mobitel...ma da ne nabrajam dalje.Ali neke stvari kod nas ostaju na istom ili cak nazaduju. Djecak Niko Lugovic iz Vodica je zbog,jos ne znamo da li greske ili cega vec,umro na putu za bolnicu. Ta vijest me vratila na zimu 1991.Moje dite je do puberteta bilo alergicar,na neke vrste hrane.Koliko god pazila uvik je postojala mogucnost da dodje u doticaj s necim sto ne smi.Reakcije nisu bile trenutne,vec obicno nocu iz cista mira.Gusenje,hvatanje zraka,reagirati moras isti tren,jer svaka sekunda je bitna.Probudilo bi me hroptanje i bez razmisljanja,sjedi u auto,vozi i sto prije na hitnu.Jedne noci,opet se ponovilo.Za pet minuta vec sam dojurila do hitne s njom. Dobila je injekciju i kaze lijecnica: ona mora za Split,jer stanje se moze i pogorsat,mora bit pod kontrolom,ali znate,kola hitne pomoci su trenutno na terenu. Sta da radim??? Zivot je u pitanju!!! Ona nema odgovora. Ali ja ga imam. Sjednem je u djecju sjedalicu na zadnjem sicu i odjurim prema Splitu,sama s uplakanim,prestrasenim djetetom koje jedva dolazi do zraka.Mojih najduzih dvadeset minuta u zivotu.Srecom,injekcija je ipak djelovala,stanje se smirilo i nije morala ostat u bolnici. Ali... Uvijek ima neko ali...... Sto da ja nisam imala auto ili da nisam vozac? Zato sam ljuta na NJIH.Grade mostove,stadione,dizu sebi spomenike.Di smo tu mi,mali ljudi,kojima je potrebna pomoc,ona osnovna,da se osjecas ko covik? Mogu ja tu vikat,pisat velikim slovima,ali moje rijeci do njih nece doprit.Ne zato jer ne cuju,vec ne zele cut.I zato sam ljuta.Na ovu tisinu kad svi trebamo glasno vikat. I ljuta sam na sebe,jer ne mogu vise pomoc.Ljuta sam na nas svih,jer smo ovce i dopustamo da nam ovo rade.Da smo glasniji,mozda bi Niko iz Vodica danas bio ziv!! Pridruzite mi se i dajte i vi donaciju.Ako nam je to jedini izbor.  |
subota, 19.01.2008.
Da se ne zaboravi
|
Potaknuli su me neki blogeri da se i ja vratim u proslost,jos dalje,dok oni,a ni ja nisam bila rodjena.Doba nasih baba i dida,prababa i pradida.Ovo je moje blago iz kovcega koje danas dijelim s vama.Kako je izgleda nas Trogir,prije automobila,interneta,luksuznih jahti na rivi....... Iza kule Kamerlengo bio je skver.  Imali smo i jedan vrlo blizu danasnjeg.Na Ciovu.  Ovako je izgleda stari ciovski most.  Riva bez luksuznih jahti.  Ovo na desnoj strani slike je klaonica,koje danas nema.  Ovako je nekad izgledala magistrala,ulaz u Trogir iz pravca Splita.  |
srijeda, 16.01.2008.
Ovako je bilo.......
|
Budva 09.07.2007 Rolling Stones Stari momci jos uvik dobro prashe!!!         Split 2007 Robert Plant Odlican koncert,posjet sramotan,jedva tisucu ljudi.A stadione napune nekakvi Bulici        |
utorak, 15.01.2008.
Skijanje
|
Prsti su mi opet ukoceni,jer vec dugo nisam pisala na blogu i uopce. Zivot me odveo malo na drugu stranu,dalje,daleko od kuce na neko vrime.Sad sam opet tu,neko vrime i pisat cu dok opet ne odem. Danas malo o skijanju,sve popularnijem sportu nas dalmatinaca. Prije petnaestak godina,mislila sam kako su blesavi oni koji idu skijat.Pa ko moze volit zimu,snijeg,okovane ceste....brrr? Gotovo svi nasi prijatelji su jedan po jedan odlazili i vracali se prepuni dojmova i pokusali uvjeriti i nas kako je to super.Popustili smo na kraju,otisli,mislili kako idemo prvi i zadnji put,ali eto,zbog dobrog drustva idemo jedan odmor provest u planine,jer kazu da tamo nema zime:))) Zima nije bilo,to je sigurno,uvjerila sam se kako je ugodno na toj ariji i kad si obucen prikladno,pravi je gust setat po snigu,meko,toplo i mirno.Na -5 sjedit vani i pit caj,pa to ne mogu ni u Dalmaciji!!! I stala sam na skije,bolje receno postavili me,zakopcali i rekli sad kreni i radi isto sta i ja!!! Ma vraga,ubila sam se,pojma nemam,ocu u skolu skijanja,ali ne daju,kazu mi cemo te naucit.Ma pravi prijatelji,nema sta!!Moja skola trajala je svih sedam dana i jos uvik sam se spasavala i vikala onima na stazi da bize jer se ne znam zaustavit.Jedva sam docekala dan povratka s mislju kako nikad vise necu na skije.Medjutim ,moje veselje je kratko trajalo,jer dica i najdrazi su bili odusevljeni,naucili su skijat i jedva cekali iducu zimu.Vec su planirali kupit vlastite skije,pancerice,kompletnu opremu,jer na skijalistu ne mozes izgledat bas svakako,jer i tamo je stil bitan.Osim stila u skijanju tu je i modni stil:)) Dosla je druga zima i krenemo mi.Putem do planina grcevito sam razmisljala kako prebrodit tih sedam dana,kako se oduprit nagovaranju i ne stat na skije,vec dane provest u setnji i kupovini.Ali neki crvic mi ipak nije da mira i odlucila sam: ako oni mogu,zasto ja ne bi mogla.Nisam uzela skolu skijanja,jer ucitelji i nisu bili nesto,ne kao u filmovima:)) Udavila sam prijatelja koji odlicno skija i dva dana sam upijala sve sto kaze,vjezbala i savladala.Usla sam u taj klub ovisnika i dan danas,cim zavrsi lito,veselim se datumu odlaska.Nakon pet godina moja dica su otkrila big foot.Male skijice,duzine pola metra,ako ne i manje.Uvjeravali su me da je na njima zabavnije,teze,brze,ali u svakom slucaju zabavnije.Pokusala sam i ja.Nakon prvog spusta sam znala da nikad vise necu stat na klasicne skije.Ovo je bilo kao rolanje ili klizanje na snigu.Predivno!!!!  Svake godine vratim se iscrpljena,umorna,danima nakon puta sam pospana,ali kazu da je to zbog izmjene krvnih zrnaca i da je to zdravo :)) Pregledam slike tu i tamo,sjecam se tih divnih pejzaza,magle misticne na vrhovima  zalaske sunca  skijasi koji jure stazama u odjeci veselih boja,jer kako ces se prepoznat zabundan u kapama i cvikama,ako ne po boji:))  Tisina na vrhu svijeta  |
