Žuta Minuta

I tako ovaj blog napuni godinu dana... kad se sve sabere i oduzme dobro dobro je bilo. Ja kao poznato neuredna faca arhivirala sam mjesece sa vaše lijeve strane u čast prvog rođendana.

Malo sam pogledala svoje stare skribotine. Nevjerovato koliko čovjek može naučiti iz svojih pisanja. Recimo skontala sam da sam meteropat... I to ne samo u fazonu, probada me ispod lijeve plećke i boli me glava, nego ja i emocionalno patim kada nije lijepo vrijeme. Tako da se po pisanju može vidjeti koliko mi je zima teško pala.

Još se jednom dokazalo da mi je jezik brži od pameti, ali otkud ću ja znati da je neko prepoznao moj blog i uz to ga redovno čita. Tako sam sticajem okolnosti morala početi paziti šta pišem (jerbo cyber zidovi imaju uši). To mi je malo umanjilo doživljaj.

Vrijeme prolazi, a moja žuta minuta se nastavlja...

Hvala što ste bili tu.

Neki dan sam bila i prilici preslušati mnogo hvaljeni novi album Massima Savića. Nikad ga nisam slušala.... nije moja generacija muzčara, a i njegov glas mi nekako ne leži. Ali sam ga cijenila... Štajaznam... što bi moja prijateljica rekla, on mi dođe ko domaći David Bowie, ne slušam ga, ali poštujem njegovu muziku,

Kako nisam upoznata sa njegovim radom, mislila sam da je njegov novi album BAŠ NJEGOV. Koji šok za mene kad poče pjesma "Bacila je sve niz rijeku" u njegovoj izvedbi... Katastrofa. Poslije toga se nastavi niz tuđih pjesama sa njegovim karakterističnim zavijanjem.

Tačno ne znam šta su ljudi hvalili na tom albumu... njegovu nevjerovatnu sposobnost da nauči pjevati tuđe pjesme?!

Nisam fan recikliranja muzike... Po mom nekom ličnom nahođenju, smeće se reciklira. Pjevati tuđe pjesme mogu samo bendovi u usponu, cura u klubu uz pratnju gitare... ali ne "izgrađeni" muzčari.

Kada neko izda novi album, smatram da taj treba da donese nešto novo muzičkom svijetu. Zašto slušati kako Robbie Williams pjeva Sintarine pjesme, kada ih je on pjevao milion puta bolje. Kada neko izda novi album ja mogu reći sviđa mi se ili ne sviđa... Ipak neko je radio na tome i uložio neki trud.

Snimanje obrada zahtjeva naći pjesme koje su bile popularne i zatražiti dozvolu da je otpjevaš. Koja je svrha toga ako ne novac. Šta dobiješ... da neki klinac kaže da je "Loše vino" pjesma Massima Savića.

Jednostavno ne volim obrade, ne volim koncept "obrađivanja".... Jel' to isto kao da ja sada uzmem knjigu Alkemičar, te je prekucam u drugom fontu. Stvaim svoje ime velikim slovima, a u zagradi sitnim ime pisca. Možda pretjerujem.... ali

Bolje biti loš orginal, nego dobra kopija. Ili možda nije?!

Prvi moj susret sa sapunicama desio se nekada pred kraj rata. "Hvatali" smo HRT, a na njemu se emitovala Emperatriz... ili tako nešto. Meni je to bio fenomen, ali nisam pratila, jer je dotok struje bio klimav.

Onda se u mom životu pojavila... e sad joj se ne mogu sjetiti imena.... Ona sa tri sestre Maria Guadalupe/Paula/Fernanda (Paz' ne mogu se sjetiti imena serije, ali se sjećam imena sestara... ljankase). Bila sam oduševljena serijom u tolikoj mjeri da sam snimala nastavke, ako se kojim slučajem ne bih našla kući u 12:25. Sjećam se... kad je bila zadnja epizoda, profesorica engleskog nas pustila sa časa da idemo kući i da gledamo.

Već tada su mi počele ići na živce one nelogične stvari, ofucani dijalozi, beskrajna razvučenost....

Mislila sam da je to kraj takvoj vrsti serija. Ah ta naivnost... Onda je došla na red Marisol... Odgledala sam prvu epizodu i umrla od smijeha kad sam vidjela frizuru i šiškice dame sa ožiljkom... u tom trenutku mi se pojavila neka mučnina u želucu i ne pogledah više ni jednu.

To što sam ih prestala gledati ne znači da su mi prestale ići na živce. Iz dana u dan počelo ih se prikazivati sve više i više. Preplavile su ekrane. Izdaju se posebni magazini o saFUNJicama.



U neku ruku, moram se diviti kreatorima ovih serija. Nije lako radnju, koje je premalo i za jedan cjelovečernji film, razvući na 100-200 epizoda.

To su jedne "riječi hvale" koje mogu dati ovim serijama. Dakle, dnevno se emituje ok 12 sati porfavora, miamora, korasona.... 12 sati neko pizdi, plače smišlja zavjere... Prije par dana otišla do komšinice da je popunim neke formulare, te sam bila u prilici uhvatiti 10 minuta serije Nauči me da volim... Pa majke mi, poslije 10 minuta došlo mi je sama sebi zabijem olovku u oko. Nevjerovatno je koliku mučninu mi te serije stvaraju. Ona me ponukala da napišem post... jer u tih 10 minuta mi je pokušala objasniti ko je ko i zašto sve to... I samo što se završio taj "nauk", na istom kanalu odmah poslije krenula je serija Gitanas, vječna ljubav. Dok je trajal špica, zbrzala sam formular i izjurila iz njenog stana.

Postoji nešto što mi na živce više od samih saFUNJica... NJIHOVE REPRIZE!!! Čemu reprize tih serija... ako fulaš jednu, nije kao da će se nešto bitno promijeniti u slijedećih par epizoda. Ako ste dobre sreće 3 epizode kasnije tragični par će još uvijek stajati u istoj prostoriji i razgovarati ili cmizdriti.

SaFUNJice su mi kao narodnjaci. Nikakve koristi od njih, gubljenje vremena, zatupljivanje. Mogu da razumijem moju komšinicu Lidiju, koja to gleda.... Ipak njoj je 75 godina i sama je, ali ne mogu razumjeti kolegicu sa fakulteta koja neće da ide na kafu poslije predavanja jer mora ići kući da gleda seriju. Izem ti akademske građane.

Ne volim kad me neko maltretira da probam nešto. Pogotovo ako kažem da to ne volim. Međutim u tim trenucima se sjetim kako ja onog svog darlinga vazda ubjeđujem da ne može znati voli li punjene paprike ako ih je zadnji put probao prije 20 godina. Naravno to potkrijepljujem primjerima iz svog života... Kako JA nekad nisam volila to-i-to, ali kada sam ponovo probala....

Da sada ne zaglibljujem u digresiju. Jučer sam svratila kod jedne prijateljice na kafu. I nudi ona mene sa tri stvari koje apsolutno ne volim. Ali jel' baš ne možeš biti nekulturan i odbiti sve tri.

Kafu ćemo popiti kad pojede nešto. Otvara voćni jogurt i mene nudi jednim. Ja joj odgovaram kako ne volim to...

- Ovaj ti je pravo dobar, fakat osjetiš komadiće voća, počne ubjeđivati.
Razmislih malo... kada sam ja to zadnji put probala... Ah da...
- Ma džaba, ako mi se '93., usred rata nije svidjeo, male su šanse da će mi se svidjeti sada.
- Ko zna kakvo si ti smeće jela... Čuj voćni jogurt u Sarajevu '93?!

I ja se malo zapitah... stvarno odakle mi voćni jogurt tada, i bog zna odakle je to bilo.

I tako ja prihvatih voćni jogurt, sa komadićima breskve i jako malo masnoće. Poslije prve kašike u ustima, odmah mi se vratilo zašto to ne volim. ZATO ŠTO JE ODVRATNO. Mislim, znam ja ono... o ukusima se ne raspravlja, ali fuuuj! To nije ni jogurt, niti ima kvalitetan ukus voća... Podsjeća me na fruttinijev Body Butter (koji je također grozan)... Nekako mi sintetički izgleda sve to.

Ja ustvari praaavo volim jogurt. Pijem mnooogo jogurta... Najviše ga volim uz sendvič sa mortadelom ili šunkom. Uz ćevepe je neprevaziđen, a tek uz pitu... onako vruću... krompirušu i burek.

Volim i voće... kad se najedam gore navedenih jela... volim pojesti, breskvu, zdjelicu šumskog voća, jagode, borovnice...

Mješanje jogurta i voća mi je isto kao uzeti zdjelicu jagoda i posoliti ih.

I hajde... završi se incident sa jogurtom i obznani ona meni zašto me zvala da navratim...
- Kupila aparat za esspresso kafu, reče uzbuđeno i nastavi, Sada ćemo popiti po duplu. Znaš kako je dobra... još sam kupila neku kick-ass kafu.

Dakle esspresso kafa... To mi je najodvratnija kafa na svijetu. Isto kao da mi neko naspe otrov u šoljicu. Mislim da bi mi ukusnije bilo staviti punu kašiku mljevene kafe u usta i zaliti vodom. Međutim kako joj reći da neću kafu, a zvala me baš zbog toga. Hajd' tražiću mlijeka. Malo je razblažiti.
- Imaš mlijeka?
- Joj nemam... Hoćeš da trknem van da kupim.
- Ma jok... neću te sad peglati.
- Hoćeš sok?
- Može
I donese ona dvije čaše i flašu ledenog čaja, što nas dovede to treće stvari koju praaavo ne volim. Volim čaj kad je vruć... Nije mi problem popiti čaj od šipka kad se ohladi... Ali oni voćni čajevi flaširani su grozni. Ostave mi tako odvratan ukus u grlu... Dok redovno pijuckam taj čaj... okusa nema. Čim prestanam taj grozni ukus mi ostane u grlu... ničim ga ne mogu saprati.. fuj.

Popih kafu, srknuh malo soka... i pokupih se preko vrata.

Kad sam izašla i njenog stana, otišla sam na ćevape... dobar osjećaj.

Sjedim ja tako na WC šolji i tražim okolo nešto za čitanje. Sve deterdžente sam pročitala. Na mašini za veš stajalo je pakovanje onih novih Always Sensitive. Uzeh ga da pogledam kakvo štivo novo pakovanje donosi. Call me a freek, ali nešto mi je merak čitati naglas razne prijevode proizvoda... češki, slovački, rumunjski... Onda sam došla do prijevoda HR, YU i BiH...

Opis ovih uložaka ne engleskom glasi...

The first Always Ultra pad with cotton feel topsheet made out of fibres.

HR - Prvi ulošci Always Ultra s mekanom površinom koja je načinjena od vlakana i pruža osjećaj poput dodira pamuka

YU - Prvi Always uložak sa gornjim slojem, koji je kao pamuk napravljenim od vlakana

BiH - Prvi Always uložak sa površinom koja ostavlja osjećaj pamučnosti napravljenom od vlakana.

Samo nek je različito, a da li ima smisla i kako zvuči to je manje bitno. Ja više pojma nemam kojim jezikom govorim i pišem. Osjećam se kao Bosanka, pa ću često reći... bosanskim. Ali stvarno, što se tiče jezika, situacija u BiH je poznatija pod nazivom "Jeb'o lud zbunjenog".

Nekad su voz - vlak, hiljada - tisuća... bili sinonimi. Ustvari i sada su, ali su to i riječi iz različitih jezika. U BiH se pokušava furati neka politička korektnost pri korištenju tih jezika. Jedan dan je dnevnik na bosanskom, drugi dan je na hrvatskom... barem što se Federacije BiH tiče... U RS-u se fura samo srpski... šta god to predstavljalo... jer je i to ijekavska verzija.

----
Srijeda 18. 05. 2005. 22:47

Ovo sam počela pisati dan ranije... Odjednom se neka frka desila, pa sam stavila današnji datum, kliknula objavi... u nadi da ću završiti nešto kasnije. I tek sad sam se sjetila toga. Glupo bi bilo da brišem, a opet glupo mi da ostavim jer fakat ne znam šta sam htjela da kažem.

Zbogom pameti...

Neki dan browsam jedan forum i naiđem na temu o seriji Sex i grad. Sad nekima je dobra, nekima nije... svako ima svoje razloge. Međutim jedan me bez nekog prevelikog razloga uboo u moje lijevo oko. Jedna forumašica je kao razlog svog nevoljenja serije navela činjenicu da ona nije "tipično žensko".

Pitam se, šta je definicija pojma "tipično žensko". Da li je to gledanje gore navedene serije?! Prilično sam uvjerena da nije.

Međutim, tokom godina svog postojanja mnogo puta sam se susrela sa terminom "tipično žensko". Jednom prilikom mi je prijatelj rekao za svoju novu djevojku: "Volim je zato što nije tipično žensko". Na moje pitanje, šta to treba da znači reče mi:
- Neko veče smo sjedili kod mene, cugali pivo i gledali tekmu na TV-u.
- Znači žene su inače operisane od pive i sporta?!
- Pa većina ih jeste
- Recimo, ja nisam
- Pa ni ti nisi tipično žensko
- A šta sam to ja?!
- Pa ti si raja...
- ?!?!

TŽ1 - Gnjavatorica
Non-stop gnjavi nekoga, zvoca i kokodače. Ukratko pain in the ass.
TŽ2 - Cipelomanijak
Pizdi za cipelama. Ima 10 pari cipela koje je obula samo jednom.
TŽ3 - Šminkomanijak
Ona ne izlazi iz kuće ne našminkana, čak ni da izbaci smeće.
TŽ4 - Napast na cesti
Odstranjen joj centar za vožnju. Ona je opasnost na cesti.
TŽ5 - "Invalid rada"
Nije sposobna sijalicu promijeniti. Nema šarafciger u kući.
TŽ6 - Kompleksačica
Kuka kako je debela, ima loš ten.
TŽ7 - Romantičarka
Loži se na zalazak sunca i mušku nježnost
TŽ8 - Udavača
Želi da se uda i zasnuje porodicu
TŽ9 - Shoppingmanijak
Čim dobije neke pare spiska ih na krpice i gluposti.
TŽ10 - Plačljivica
Cmizdri za svaku sitnicu. Slomljeni nokat je tragedija.

Ovo su samo neke od "tipično ženskih" osobina sa kojim sam se susrela tokom godina. Koji glupi stereotipi. Omiljena TŽ izjava mi je:


Ovu nisam navela među onih prvih 10 zato što je tačna. Jer... ako su kod žena vagina, jajnici i mliječne žlijezde zajednička značajka, onda je žensko koje ima muda hermafrodit.