Ne volim kad me neko maltretira da probam nešto. Pogotovo ako kažem da to ne volim. Međutim u tim trenucima se sjetim kako ja onog svog darlinga vazda ubjeđujem da ne može znati voli li punjene paprike ako ih je zadnji put probao prije 20 godina. Naravno to potkrijepljujem primjerima iz svog života... Kako JA nekad nisam volila to-i-to, ali kada sam ponovo probala....
Da sada ne zaglibljujem u digresiju. Jučer sam svratila kod jedne prijateljice na kafu. I nudi ona mene sa tri stvari koje apsolutno ne volim. Ali jel' baš ne možeš biti nekulturan i odbiti sve tri.
Kafu ćemo popiti kad pojede nešto. Otvara voćni jogurt i mene nudi jednim. Ja joj odgovaram kako ne volim to...
- Ovaj ti je pravo dobar, fakat osjetiš komadiće voća, počne ubjeđivati.
Razmislih malo... kada sam ja to zadnji put probala... Ah da...
- Ma džaba, ako mi se '93., usred rata nije svidjeo, male su šanse da će mi se svidjeti sada.
- Ko zna kakvo si ti smeće jela... Čuj voćni jogurt u Sarajevu '93?!
I ja se malo zapitah... stvarno odakle mi voćni jogurt tada, i bog zna odakle je to bilo.
I tako ja prihvatih voćni jogurt, sa komadićima breskve i jako malo masnoće. Poslije prve kašike u ustima, odmah mi se vratilo zašto to ne volim. ZATO ŠTO JE ODVRATNO. Mislim, znam ja ono... o ukusima se ne raspravlja, ali fuuuj! To nije ni jogurt, niti ima kvalitetan ukus voća... Podsjeća me na fruttinijev Body Butter (koji je također grozan)... Nekako mi sintetički izgleda sve to.
Ja ustvari praaavo volim jogurt. Pijem mnooogo jogurta... Najviše ga volim uz sendvič sa mortadelom ili šunkom. Uz ćevepe je neprevaziđen, a tek uz pitu... onako vruću... krompirušu i burek.
Volim i voće... kad se najedam gore navedenih jela... volim pojesti, breskvu, zdjelicu šumskog voća, jagode, borovnice...
Mješanje jogurta i voća mi je isto kao uzeti zdjelicu jagoda i posoliti ih.
I hajde... završi se incident sa jogurtom i obznani ona meni zašto me zvala da navratim...
- Kupila aparat za esspresso kafu, reče uzbuđeno i nastavi, Sada ćemo popiti po duplu. Znaš kako je dobra... još sam kupila neku kick-ass kafu.
Dakle esspresso kafa... To mi je najodvratnija kafa na svijetu. Isto kao da mi neko naspe otrov u šoljicu. Mislim da bi mi ukusnije bilo staviti punu kašiku mljevene kafe u usta i zaliti vodom. Međutim kako joj reći da neću kafu, a zvala me baš zbog toga. Hajd' tražiću mlijeka. Malo je razblažiti.
- Imaš mlijeka?
- Joj nemam... Hoćeš da trknem van da kupim.
- Ma jok... neću te sad peglati.
- Hoćeš sok?
- Može
I donese ona dvije čaše i flašu ledenog čaja, što nas dovede to treće stvari koju praaavo ne volim. Volim čaj kad je vruć... Nije mi problem popiti čaj od šipka kad se ohladi... Ali oni voćni čajevi flaširani su grozni. Ostave mi tako odvratan ukus u grlu... Dok redovno pijuckam taj čaj... okusa nema. Čim prestanam taj grozni ukus mi ostane u grlu... ničim ga ne mogu saprati.. fuj.
Popih kafu, srknuh malo soka... i pokupih se preko vrata.
Kad sam izašla i njenog stana, otišla sam na ćevape... dobar osjećaj.
|
