Jučer je bio
Ilindan - sveti Ilija, zaštitnik župe Kiseljak (mjesto kod Sarajeva). Već 50 godina, za Ilindan se u
Kiseljaku održava teferič, narodno veselje. Kako mi je mama iz Kiseljaka, do svoje 11 godinine bila sam redovni posjetilac tog događaja. Kao klinka sam obožavala sam takve stvari… Ringišpili, autići, vrtuljci…
Jučer sam polije skoro 15 godina, otišla na teferič. Brat je stigao iz Londona sa klincima, pa ih odveo da im pokaže kako smo se mi nekada zabavljali... Kako su ovakvi dani bili jedina prilika da se provrtiš na ringišpilima... Tada nije bilo zabavnih parkova (doduše u Sarajevu ih još uvijek nema).
Mjesto događanja parking i park.
Pozadina… narodnjak mrtvi, Live izvedba.
Janjci, ćevapi i prosijaci na sve strane.
Prvo smo otišli na ringišpil. Da ne lažem…. Meni je i sada ringišpil ludilo zabavan. I kao fina tetkica, povedem ja svog nećaka da obrnemo krug. I znate kako to već ide… hvatate jedni drugima korpe i odgurujete se u zraku… Dobijemo ja i Fićo (nećak Filip) nagradnu vožnju…. Pa još jednu, i još jednu. Pametna tetkica je podjetinjila i zaboravila da je u suknji…. Koja je vihorila, dizala se…. Ljepota za gledati. Odustali smo od zadnje nagradne. Pjevaljke su pjevale iz sveg glasa. Izluđivele su me.
Onda je došao red na autiće… Nikakav red ne postoji. Ko prije djevojci, njegova djevojka… Nakon pola sata neuspješnih pokušaja da uguram nećake u autić… seljanka je oživjela u meni… Zaletila sam se za prvo i istjerala dvoje djece koji u upravo uletili u njega i ubacila nećake svoje. Kako me bilo stiiiid, ali nema veze svi to rade tamo. Pjevaljke su napravile pauzu, ali je folk D.J. bio nemilosrdan. Ne kontam tu muziku majke mi… dovodi me do suicida.
Onda se se klinci vrtili u vrtuljku, dok smo mi cugnuli po pivo. Onda smo krenuli u šetnju. Pojeli šećernu vunu, bacili par potkovica (neuspješno), gađali neke balone (opet neuspješno). Opet smo sjeli u neku baštu sa živom muzikom dok se klinci malo poigraju, naručili ćevape, popili čašu kiseljaka (mineralna voda) direktno sa izvora.
Mrak se spuštao, na ringišpile su počeli navraćati stariji tinejdžeri i tinejdžerke… Svi našminkani i napirlitani za tu priliku. U improvizovane kafane sjedali su roditelji, čija su djeca do maloprije bila tu, a bake su ih upravo odvele. Sve je spremno da veselje za odrasle započne.
Pjevaljke su se presvukle, minjaci topovi nakit i šminka… Nakićene ko božićno drvce. I prosijaci stalni posjetioci svih teferiča, prebacili su se za stolove. Meso je pred njima i flaša «ljutog». Veselje će trajati do jutra. Pjevaće se, igraće se kolo, vjerovatno će se i razbiti ponešto, a možda se započne i poneka tuča.
Ujutru će ostati gomila smeća, koju će oko podne pokupiti smetljari… dok se malo otrijezne. Biće kao da se ništa nije desilo… sve do slijedećeg 20. jula.
Mi, naravno, nismo ostali na tom velelepnom hepeningu. Djeci je bilo zabavno… dobili su balone, igračke, Fićo plastičnu pušku, Kristina sunčane naočale u obliku srca. Blaženo su zaspali u autu… Ja sam gledala kroz prozor, poslije izvjesnog vremena sam primjetila da pjevušim…
Čudna žena beše Vera
Sad je više ovde nema….
Sudbo moja kažimiii
Što nas mlade rastavi…
