Žuta Minuta

Svratila ja malo do StatCountera, da vidim kako idu posjete mom blogu. Velika ekspanzija posjete se desila kada su B(l)ogovi bloga objavili široj javnosti kako je moj blog žut. Pa svi pohrlili da vide žutilo. Ali to nije tema večerašnje emisije...

I tako gledam ja odakle su ljudi dolazili i kako su me nalazili. Većina sa Internet Monitora, ali tu se našao jedan sa Google-a. Pitam se ja, šta je to kog đavla mogao neko tražiti da ga dovede na moj blog, koji ruku na srce nema ni teme ni ideje...evo šta Klikni, pa vidi.

Onda se zapitah... pa ko može da traži tako nešto. Bubuljičavi teenager, koji se loži na šupke?!
Pazite nemam ja ništa protiv pornografije, šta više konzumiram je u nekim optimalnim količinama. Ali ko na google-u traži "ženski šupak slike". Onda rekoh sebi, hajd pogledaj šta bi šupkoljubac dobio da je pretraživao kako treba... Upisala sam "female asshole" na Google Images... a slike... Sweet Jesus!!!...., onda sam pokušala samo sa asshole... neću ni komentarisati.

Sve me to dovelo da nekih zaključaka:
Tražio je neko ko se očito ne zna baš služiti Google pretraživačem.
Sve se to desilo 23. Juna 18:58:40... Neko nabija radne sate sjedeći na poslu tražeći pornografiju?! Pristupio je preko Carnet Dial-in Access-a iz Hrvatske, koristi Windows NT i rezoluciju 1024x768 (privatnost?!?!)

Odlučila sa da postavim jednu pristojnu sliku guze, da ne izgleda da je posjeta bila uzaludna...

Goran Ivanišević. Lleyton Hewitt je stavio pečat na njegovu karijeru. Otišao je u Wimbledonu... njegovoj golgoti. Kada su ga svi otpisali, uskrsnuo je. I danas je to bio poslijednji put da je izašao na teren. Ne znam zašto, ali me to jako rastužilo. Sjećam se kako sam pratila Wimbledon prije tri godine. Bili su to dani iščekivanja i nade... Negde u dubini srca, nadala sam se da će se to ponoviti. Pa čak su i Australci navijali i skandirali Goran, Goran... Nije pobijedio, ali je ostao u legendi... Jučer je ubilježio svoju 600. pobjedu. Wimbledon nikada nije imao pobjednika kao što je Goran, nikada ga neće ni imati...

Sretan rođendan Radovane!
Naime, Pale su jučer osvanule oblijepljene plakatima na kojima je napisana SFOR-ova poruka "Radovane, nismo te zaboravili". Na jednim plakatima nalazi se svijeća koja dogorijeva i tekst "Jedini poklon" i "Uskoro", a na drugim je uz isti tekst oštampana putnička karta za relaciju Sarajevo - Haag, na ime Radovana Karadžica.

Ne znam tačno šta su htjeli da postignu ovim.... Možda da mu poruče "bježi Radovane za petama smo ti"... ili šta?! Obećavaju već godinama da ce ga uhvatiti. Zadnja informacija Carle del Ponte je "biće uhvaćen do 29. juna." Upozorenje?! Plakati su polijepljeni po Palama... dijelu "Srpskog Sarajeva", gdje Karadžica smatraju herojem. Jeli to da ih potaknu na otpor, da zaborave koliko su u kurcu, koliko je on zla nanijeo svima, pa i srpskom narodu, da zaborave da im je životni standard na nuli. Da ih podignu još jednom i kažu "Radovane uz tebe smo", kao što su stali uz sve koje su hvatali.

Prošlo je skoro 10 godina od kako ga ganjaju po Bosni. Pa jebem ga zar je ta Bosna (bolje da kažem Republika Srpska) tako velika da ga nemogu pronaći. Koliko je obećanja takvih bilo do sada ne mogu se više ni sjetiti. Ali barem imamo lijepo dizajnirane plakate.... Pih!

Imam osjećaj da nas sve prave budalama. Kada bolje razmislim, nije to osjećaj... nego činjenica. Možda pokušavaju izvrše psihološki pritisak na njega ili samo vježbaju svoje marketinške sposobnosti na nama.

Mrzim kada me neko izradi... Recimo danas sam se dogovorila za kafu sa jednim prijateljem i on je izradio. Nije mi dao valjan razlog. Ovo je već drugi put da mi to radi u 3 dana. Pravo me nerviraju takve stvari.
Ako se ja dogovorim sa nekim, uvijek prilagodim svoje planove tom dogovoru.
Danas sam bezveze fulila dva poziva, zato što sam čekala ovog...

I evo sad sjedim u kući... Trebala bih peglati, ali ne mogu..

Frustrirana sam.

Sinoć.... Francuska - Hrvatska. Otišli smo kod prijatelja da gledamo utakmicu. Navijala sam za Hr. Svje je bilo u redu dok nije došlo do izjednačenja... Kada je onaj šupak igrao rukom. U tom momentu imala sam nešto kao near death (football) experience. Imala sam osjećaj kao da sam lebdjela iznad sobe i gledala sebe kako skačem na noge... urlam na TV, jebem sudiji sve što stignem... Okrećem se ka svom drugu Ogiju i govorim, "haj daj mi još jednu pivu, majke ti...". Sama sam sebe šokirala. Nisam znala da imam to skriveno u sebi.

I tako u nekoj neizvjesnosti sudija odsvira kraj, a ja.... ni na nebu ni na zemlji. Čujem komentatora kako govori da je to na kraju ipak povoljan i objektivan rezultat.... bla, bla....

Znate šta.... Ma jebeš sport u kojem je 2:2 dobar rezultat. Kakav je to sport u kojem nema pobjednika.... Gluposti. Još kad mi neko kaže. Ma dobri smo, igrali neriješeno. BULLSHIT!!!! Dva sata sjedila pred televizorom,+ i na kraju... rezultat sa početka utakmice... Pa mogli su se na početku dogovoriti, "ma zajebi ovo... nek nam upišu po bod, nećemo ni igrati"

Od danas bojkotujem fudbal!

Joj tako sam umorna. Evo tek sada sam došla kući. Ne mogu više ovako, ovaj posao me izluđuje. Dva dana radim ko konj. Sprema se novi site, pa je na poslu ludnica. Previše posla, malo para. Sutra ću ostati i raditi iz udobnosti doma svoga. Laptop i iz kreveta. Milina živa.



Zaspala sam u trolejbusu na povratku kući. Vozač me probudio na zadnjoj stanici. Sjećam se kako sam nekada sa nekim prezirom (ne znam zašto) gledala na ljude koji spavaju u javnom saobraćaju. Eto postala sam jedna od njih.

Jučer sam saznala da Helga ima i 3-godišnjeg sina. Ma ko je jebe.
Ubacila sam CD Cranberriesa.
Portugal je poveo sa 2:0.

Završila se utakmica. Odoh vani tražiti otvorenu prodavnicu da si kupim neku ogromnu čokoladu. Zaslužila sam.

Sjedila sam u kafanici blizu kuće. Za susjednim stolim sjedila je djevojka... lice mi je bilo poznato. Bila je ista Helga, drugarica iz djetinjstva. Ali nisam bila sigurna, ipak prošlo je 12 godina. Prišao joj je neki muškarac... i rekao "Helga platio sam... Hajmo".
U meni se probudila neka histerija, radost (znala sam da je to ona... u Sarajevu Helga nije često ime). Pa to je Helga jebote.... Prišla sam joj sva ozarena, iz mene je krenula bujica riječi, pitanja... jeli to ona... i rekla ko sam ja. Zagrlila je... Pogledala je u mene i rekla: "Hej, zdravo šta ima? Vidim očistilo ti se lice." Zbunjenost...



"Jebo moje lice... pa gdje si ti? Kada si se vratila? Gdje živiš?"
Helga: "Vratila sam se prije godinu dana... A živim gdje sam još uvijek živjela... U ORB 5. Na četvrtom spratu. U svom stanu."

Ostala sam ko skamenjena... Živimo u istom ulazu već godinu dana.
"Pa što se nisi javila?!" :zbunjeno:
"Nisam imala vremena, slušaj žurim... muž me čeka."
Okrenula se i otišla.

Nisam mogla da vjerujem. Još uvijek sam u nekom stanju šoka.
Živjela sam u nekoj zabludi... Friends Forever... My Ass.
Kada se samo sjetim... Koliko sam se puta zapitala gdje je ona. Čim se pojavio internet u gradu tražila sam je... Bojala sam se da nije možda poginula. Maštala sam o tome kako ćemo jednog dana kada se nađemo pričati čitavu noć o prvim ljubavima, poljubcima, prošlosti, budućnosti....

Eeeeee... Glupo dijete.

Ovaj vikend je bio u znaku alkohola i fudbala (i još jednom alkohola).
Počeo je Euro 2004. Bosne i Hercegovine nema. Štaćeš. Ali to nije razlog da se ne prati sve i jedna utakmica. I šta da se radi. Moram im se pridružiti. Živi sam dokaz da se za vikend može dobiti pivski stomačić.
Sada odoh spavati. Kako će započeti nova radna sedmica ostaje da vidim sutra. Imam osjećaj da neću doći sebi danima...

Što se tiče mog elaborata o vremenskoj prognozi.... Nisam sigurna ni kako sam ono napisala. Čitavo to veče sam zapitkivala ljude o vremenu (i kako danas saznajem bila jako, dosadna).

Enivej... Sarajevo će sutra biti kišno, rekli su na vremenskoj prognozi.

Naime upravo sam došla kući, malo sam možda popila. Moram ovo zapisati inače ću zaboraviti.
Dakle bila sam vani, ljudi su mi večeras su bili nekakvi čudni. Svi su pričali o vremenskoj prognozi.... Neverovatno. Činenica je da je vrijeme jednostavno poludilo tako da nije loša tema za razgovor. Ali večeras sam stvarno shvatila da je vremenska prognoza univerzalna tema iz koje uvijek možeš nastaviti razgovor prema nečemu drugom. Stoji pored neko... nikako da započnete razgovor kako treba, ona neugodna tišina, uglavi vrtite šta bi mogli reći. Osoba pored kaže "sutra su najavili temperaturu od 30 stepeni". Ako si imalo maštovit i ako ti je stalo da nastaviš razgovor... postoji toliko načina na koje to možeš.

-ako radiš u subotu: 1. joj umrijeću sutra na poslu (od vrućine, zato što moram raditi u subotu); 2. na poslu imamo klimu pa neću ni osjetiti, 3. joj pravo mi krivo išla bi negdje na izlet...; 4. Kombinacija 1 i 3
-ako te zabrinjavaju klimatski poremećaji: 1. ovo vrijeme nije normalno, promjene u temperaturi su nevjerovatne; 2. u nedjelju će kiša; 3. Kombinacija 1 i 2; 4. globalno zagrijavanje. 5. Kombinacija 3 i 4.....
.
.
.
Ako je kiša u pitanju, ako malo pažljivije pogledate, ovi primjeri se mogu primijeniti uz male varijacije (čini mi se).

I odlučila sam da uvijek pregledam vremensku prognozu za naredna tri dana,
Imam osjećaj da bi mogla ovako unedogled, ali jedva držim oči otvorene.

Sad sam pokušala pročitati, jeli ovo ima ikakvog smisla što sam napisala. Nisam sigurna... vidjeću ujutro. Ali ovo me u jednom trenutku ovo mi je sinulo kao neko prosvijetljenje.

... Ljeto. Izašla sam iz kuće. Zrak je bio vruć. Nije bilo onog svježeg povjetarca uobičajenog za 8 sati ujutro. Možda bi mu se i obradovala... da nije onog glupog monitora. Poslije prvog šoka nastupio je bijes. Pa mogu li se dva dana spojiti kako treba. Ali kada pomisliš da stvari ne mogu biti gore... (Murphy, Murphy...) dobiješ maljem u glavu. Upravo sam saznala... (iako je bila najavljena) plata neće biti ove sedmice.
Usralo mi je mnoštvo planova....

1. Popravak (kupovina?!) monitora
2. Odlazak na Echo Fest... svira Sven Vath
3. Čišćenje lica kod kozmetičarke (ogubala sam se da je horor pogledati u mene)

Tako da sam odlučila... danas neću ništa raditi! Fuck Them!!!
Očekuje se da će se temperatura u Sarajevu popeti na 33°. Mislim da ću oko 12 izaći i provesti vruće popodnevne sate u nekoj od ljetnih bašti. Jebe mi se... Nek im radi ko hoće.

Dan je bio onako... prosječno loš. Ništa više nego uobičajeno, bilo je i boljih, a i gorih. Smjestila sam se u svoju grozno neudobnu stolicu i počela browsati blogove. Onda primijetih da je moja Žuta Minuta dobila status almost cool bloga, čak mi je neko dole napisao dobar ti je blog (HVALA). U tu čast sam krenula da se bacim na jedno počasno bloganje... i to mi je eksplodiralo u lice... BUKVALNO.
Monitor je otišao u 100 000 P**** materina.
Dok neuspješno pokušavam istjerati miris staljene plastike iz nosa i buljim u 15'' monitor grozno lošeg kontrasta, izgubila sam svaku volju za slavljem.
Gledam ga na podu... Bio je u cvijetu mladosti.
Acer...
Ne mogu...
Zbog belaja sa glupim monitorom, propustila sam reprizu DS9.

GOD DAMN YOU MURPHY!!!

Neki dan sam saznala. Još jedna od mojih prijateljica je trudna. Ostala sam zadnja. Nisam udata i ne planiram još uvijek..., a djeca ko zna... možda jednog dana.
Imam vezu od skoro 6 godina. Svi naši "parni" prijatelji (osim jednog) su vjenčani i imaju djecu ili su na putu. Gdje god se okrenem samo bebe.

Nego da se vratim svojim prijateljicama. Ima nas 4. Tri su udate, jedna već ima bebu, a kod ove dvije su na putu. Imali smo ludih trenutaka, izlazaka, pijanki... mladalačkih budalaština. Nemamo baš neki određeni dan, ali se trudimo da barem jednom sedmično sjednemo na kafu i pretresemo aktuelne događaje i tračeve. Uvijek sam se radovala tim danima. Danas sjedimo i pričamo kako je dječija odjeća skupa. Govori "mama" kako je je mala narasla pa joj onaj crveni kompletić više ne može. Moj komentra je bi... "Jeste, narasla je" I onda razgovor teče ovako:
Mama: znaš ono što sam joj obukla za 1. Maj
Ja: Ma ne mogu se sjetiti
M: Kako ne možeš, onaj sa patkicom
J: plavom?!
M: Ma ne, bijelom
J: Dobro, nije bitno
Trudnica1: Ma znam ja
Trudnica2: Ja i šta s tim?
M: Pa premalo joj je
T2: Koje vitamine piješ
T1: Doktorica mi je rekla da kupim Prenatal.
T1 i M: Odličan je
.
.
.
.
Nakon pola sata razgovor u kojem ja nisam imala šta da kažem, jer je bio vezan za čari trudnoće T2 se okreće prema meni i pita. "A šta je s tobom više... hajde da slijedeće godine u ova doba sve skupa izađemo sa bebama na kafu". Sve tri oduševljeno prihavtiše tu brilijantnu ideju... a ja?! Zemljo otvori se!!!

Meni se ne udaje. Čitav svoj život sa provela u Sarajevu, pa tako i 4 godine rata. Poslijeratni život nije tako težak da se ubiješ, ali želim nešto više. Putovanja... Najdalja destinacija mi je bila Španija... maturska ekskurzija, od tada... Hrvatska obala. Voljela bi da odem negdje na neki veliki koncert. Da vidim svijeta, da odem u Irsku, da se popenjem na Eifelov toranj.... i još mnogo toga. U zemlji u kojoj živim majčinstvo i i turistička putovanja ne idu skupa.
Na ovaj moj (njima je dobro poznat životni plan) odgovor, nasmijale su se i rekle "ne budali, ne shvataš da se dijete ne može mjeriti sa milion takvih planova, vidjećeš. Što više čekaš sa tim to će ti trudnoća biti teža. Ma na kraju krajeva nećeš ni ti još dugo uskoro će i tebi zakmečati".

Nisam više pričala. Malo kasnije smo se razišle, svaka na svoju stranu. Došla sam kući i zapitala se jeli stvarno sanjam gluposti? Jeli život prazan bez djece. Ne kažem da nikada ne želim imati dijete. Pa 25 mi je godina, nisam matora... ima vremena. Jednostavno imam osjećaj ako se recimo udam i rodim dijete sada.... da ću uvijek žaliti za onim što nisam uradila.

Poslije ovog dana ne veselim se više našim zajedničkim kafama.

Sunce :D Sinoć sam legla spavati jako kasno. Umorna, sjebana. Drugim riječima nikakva. Fuj! Gadila sam se sama sebi. Onda me je jutros nešto pomilovalo po licu. Lijeno sam otvorila jedno oko i vidjela da mi još nije vrijeme da ustanem. Okrenula sam se u namjeri da nastavim da spavam.... A onda sam je ugledala. Malu zraku sunca koja se provukla između navučenih žaluzina i oslonila se na moje lice. Skočila sam iz kreveta. Uključila sam TV, prebacila na MTV i otišla si skuhati kafu. Taman sam sjela kad na TV-u poče pjesma "Sunrise" - Norah Jones. Pomislila sam.... Ovaj dan ne može biti loš. I nije bio.

Stavila sam stolicu pored prozora otvorila ga širom... sjela i pijuckala kafu. I tako sat vremena. Ljepota od života.

Prezentacija je bila "total success". Započelo je onako... klasično. Onda se pojavio slajd sa dva animirana gif-a. Ljudi su popadali od smijeha, a poenta je bila jasna ko dan. Ludilo. Stvarno, svaka mi čast :). Još jedna kolegica je radila prezentaciju. Kasnije sam čula da je rekla da je prezentacija bila OK, ali da sam pravi "modni invalid". Previšem sam happy da bi se osvrnula na taj zajedljivi komentar. Bitch zavidna. O mom invaliditetu nešto kasnije. I kada se to završilo oko 1, otišla sam u ljetnu bašticu sjela na sunce i naručila si pivo, pa onda još jedno. Izvadila sam iz torbe knjigu (Miljenko Jergović, "Rabija i sedam meleka"). Čitala sam tako do 4. i onda otišla kući.
Kada sam se vraćala sjela sam u komercijalu (autobuska linija u Sarajevu). Svi su bježali sa sunca, na desnu stranu busa... luzeri. Sunce mi je pržilo kožu, bilo mi je vruće... i bila sam veoma sretna.

Kada sam došla na Dobrinju kupila sam kilogram jagoda, oprala ih. Mučila sam se jedno pola sata oko postavljanja mreže i onda još jedan SUCCESS! Sada sjedim na balkonu... laptop ispred mene, jagode sa šlagom pored i sunce u lice.
Pomislih da radim malo... a onda rekoh jebeš posao, i uzeh pisati Blog.

Zar svijet nije prelijep kada poslije kišnih mjeseci ugrije sunce?

Zadnjih par dana... otvorim blog stranicu, stavim kursor u "Naslov" i odustanem. Ne znam o čemu da pišem. Vrijeme me ubija. Jedva sam čekala da dođe ljeto. A od njega ni traga. Sunce je predvečer na trenutak progrijalo, a onda zašlo za Igman.
Ovih dana osjećam da mi ništa ne ide od ruke. Evo prezentacija mi je sutra ujutro, još je nisam završila. Opet mi je inspiracija na nuli.
Mislila sam da se osvrnem na Severinu i taj "skandal". Evo osvrnula sam se.
Sutra Venera prolazi ispred Sunca. Kažu nesvakidašnji događaj. Ja ću ga propustiti. Zato što nekim nezainteresovanim idiotima moram prezentovati globalni problem softverske pirateije. Bullshit. Kako bih voljela da zaspem i probudim se prkosutra. da sve prođe.
Da samo sunce hoće zasjati.Kada sunce počne da sija, svi su ljepši, sretniji, bolje raspoloženi.

Bila sam na partyu u petak. Svirao je D.A.V.E. the Drummer. Dobar techno, ali imam osjećaj da sam malo ostarila za manijakalno plesanje do jutra. Pozitivna strana, za jedno veče sam smršala 2 Kg. sada stanem u moje najdraže farmerke.
Blah... odoh spavati...
O muzo moja..... pronađi me noćas!

Evo sad sam nešto browsala blogove. Iznenadila sam se koliko ih ima praznih.... napisana samo riječ test... ili tako nešto.
Kada sam htjela regirtrovati svoj blog, upisala sam svoj dugogodišnji nick Leeloo. Bio je zauzet. Pobjesnila sam... ali dobro, pa nemam ja autorska prava na taj nick. Danas odlučih da pogledam šta moja imenjakinja po nicku piše. I odem ja na http://leeloo.blog.hr
Kada tamo prazno, propuh... piše u jednom boxu vježba. Takvih blogova ima kilometar čitav.
Katastrofa. Pravo sam se iznervirala. Ako ga neko otvori blog bez razloga... zašto ga i ne ugasi.
Možda je sve ovo što pišem sada glupo, besmisleno i možda malo djetinjasto. Priznajem BIJESNA SAM. Imam osjećaj kao da mi je neko ukrao identitet.
OK, priznajem počela sam gaziti močvarom pretjerivanja.
Dan je loš.
Sunce još uvijek nije zasijalo u mom gradu.
Ali kao prkos svemu, moje lice će sada zasjati jednim osmjehom :D

Hoće li ikada zasjati sunce u mome gradu?
Petak je. Svi su nekako spori. Čekaju 4 sata da se raziđu svak na svoju stranu.
Mrzim raditi kada je ovako ružno vrijeme. Nemam želju za životom. Popila sam drugu kafu i sad mi je muka od nje. Sa svih strana dolaze samo grozne vijesti: "U EKSPLOZIJI NA RUSKOJ PIJACI POGINULO SEDAM LJUDI, POVRIJEĐENO 15", "ČETIRI IRAČANA UBIJENA U SUKOBIMA U SADR CITYJU ", "PAKISTAN USPJEŠNO TESTIRAO PROJEKTIL "GHAURI V"", "GEORGE W. BUSH STIGAO U ITALIJU" :)
Čini mi se da stvari svakim danom idu na gore. Globalni zagrijavanje, koje svi ignorišu. Rak dojke se pojavio i kod muškaraca, cijena nafte svakim danom raste...
Ova naša lijepa plava planete ide k vragu. Mi je tjeramo tamo i pravo se ludi... kao da se ništa ne dešava.
Hoće li ikada zasjati sunce u mome gradu?

Poslije ova dva dana izgubih volju za pisanje. Ionako su dani bili neko beskrajno tužni. Ljeto još uvijek ne stiže. I ja se nekako oblačno i kišovito osjećam.
Trebam spremiti neku prezentaciju za utorak. Mrzim to. Mrzim prezentacije. To uglavnom nikoga ne zanima. Ja ću pola sata truniti... neki će zijevat, neki tiho pričati. Kada završim i pitam jeli ima nekih pitanja i da li su potrebna objašnjenja, svi će klimati kao da su razumjeli dok ustaju sa stolica. Neki će mi prići i reći odlična prezentacija. Pitam se da li da im postavim pitanje... "koji dio vam se najviše svidjeo?" Govorim o projektu na kojem radim ko crnac već dva mjeseca.
Razmišljam da stavin muziku kao podlogu. Neki death metal... Barem će svi buljiti u mene kao u budalu.

PMS.... strašno razdoblje za žene, a i za muškarce. Vrijeme svađa, prepiranja i vrijeđanja (uglavnom sa ženske strane). Prije dvije godine, poslije krvavih svađa poslala sam svome darlingu "Vodič kroz PMS za muškarce". Danas sam ga podlijelila sa curama na IMF-u, ali mislim da zaslužuje jedan postić u mom novopečenom blogiću. Ako iko ikada pređe pogledom preko moje žute minute može nešto i naučiti

M. Sharp "Vodič kroz PMS za muškarce" (A Guide To PMS For Men)
IRITIRANOST: 7 -10 dana prije samog m. ciklusa mješavina baruta i sačme je ispuštena u naš krvotok, što dovodi do toga da “pucamo” i na najmanju provokaciju , Ne zvuči fer, ali jedostavan zahtjev, kao “dodaj mi sol” može dovesti do beskonačne verbalne rasprave. Igrajte na sigurno, jedite manje slanu hranu.
NADUTOST: Ovo je stvarno, fiziološki fenomen gdje žensko tijelo usisa svu vodu u radiusu od 1 Km. Preko noći, odjeća nam više ne pristaje, sve je neudobno i generalno osjećamo se neugodno. OPREZ: Svi pokušaji ruzvjeravanja tipa “izledaš dobro” načiniće vas lakom metom za ispuhavanje. (vidi iritiranost).
GRČEVI: Rijetko da postoji žena koja ne osjeća neki stepen neugode prilikom menstrualnog ciklusa. Dok dosta sretnih žena uspijeva bolove obuzdati Voltarenom, Brufenom ili nečim ljutim, nije mali broj onih koje zbog nevjerovatnih bolova ne mogu funkcionisati po nekoliko dana u mjesecu. Da bolje razumijete: lezite i stavite 3 bejzbol lopte (ili domaći ekvivalent) na pantalone u dijelu donjeg stomaka, zaposlite svoje (ili komšijino dijete) da hoda po tim loptama...- čestitam, upravo ste iskusili blage grčeve. Za potpumo razumijevanje umijesto djeteta koristite profesionalnog plesača čitavu noć.
PROMJENE RASPOLOŽENJA: Ovo je ono što vas muškarce najviše nervira i plaši. Uzrok promjenama su mjesečne fluktuacije nivoa hormona kod žena. Tako da se od mirnog anđelka pretvorimo u čudovište iz psihopatskih filmova B produkcije u tren oka. I zato nemojte se iznenaditi kada naši zahtjevi i rečenice nemaju smisla npr. Kada kažemo: “Češkaj me po leđima, NE DIRAJ ME!!!, Volim te PUSTI ME NA MIRU!!!, Zagrli me, IDIOTE!!!” sve u jednom dahu. Najbolja strategija? Isto kao da ste naletili na ljutog psa... polako unazad.

Evo par savjeta šta smijete i ne smijete raditi da bi lakše preživjeli predstojeći mjesec.
Pokušajte upratiti kalendar i naučiti otprilike kada da očekujete početak simptoma. Ovo je čisto da se osigurate od fatalne pogreške i upitate je “Šta ti je?, Jel nešto nije uredu?”
Osigurajte posebnu zalihu čokolade, čokoladnih keksa i čipsa na dohvat ruke. Slično kao sa ljutom životinjom, može je se smiriti ako je počastite nečim što voli.
Ne pokušavajte “demontirati bombu”. Muška inertna reakcija je da on pokuša nešto popraviti. Garantujem vam da će te “presjeći pogrešnu žicu” i sutradan će naći dijelove vašeg tijela svuda po gradu.
I nemojte, ali ni u šali koristiti nadimke koje mi žene dajemo menstrualnom ciklusu, kao npr. “tetka” ,”mjesečni posjetilac”...Te nadimke ne smije koristiti niko ko nije imao jajnike pri rođenju.
I nikada ne pravite grešku govorenja ženi kako je “nevjerovatan, magičan i prelijep” čitav taj menstrualni proces, ili “Vi donosite život”.
Mi smo veoma rano same naučile kako je sranje curiti svaki mjesec.I na kraju, Za vrijeme trajanja PMS-a, NE DIŠITE, i nađite sigurno mjesto u stanu gdje mozete pobjeći u slučaju uzbune. (Ne u WC).

*Leeloo*