Žuta Minuta

Poslije ova dva dana izgubih volju za pisanje. Ionako su dani bili neko beskrajno tužni. Ljeto još uvijek ne stiže. I ja se nekako oblačno i kišovito osjećam.
Trebam spremiti neku prezentaciju za utorak. Mrzim to. Mrzim prezentacije. To uglavnom nikoga ne zanima. Ja ću pola sata truniti... neki će zijevat, neki tiho pričati. Kada završim i pitam jeli ima nekih pitanja i da li su potrebna objašnjenja, svi će klimati kao da su razumjeli dok ustaju sa stolica. Neki će mi prići i reći odlična prezentacija. Pitam se da li da im postavim pitanje... "koji dio vam se najviše svidjeo?" Govorim o projektu na kojem radim ko crnac već dva mjeseca.
Razmišljam da stavin muziku kao podlogu. Neki death metal... Barem će svi buljiti u mene kao u budalu.