Neki dan sam saznala. Još jedna od mojih prijateljica je trudna. Ostala sam zadnja. Nisam udata i ne planiram još uvijek..., a djeca ko zna... možda jednog dana.
Imam vezu od skoro 6 godina. Svi naši "parni" prijatelji (osim jednog) su vjenčani i imaju djecu ili su na putu. Gdje god se okrenem samo bebe.
Nego da se vratim svojim prijateljicama. Ima nas 4. Tri su udate, jedna već ima bebu, a kod ove dvije su na putu. Imali smo ludih trenutaka, izlazaka, pijanki... mladalačkih budalaština. Nemamo baš neki određeni dan, ali se trudimo da barem jednom sedmično sjednemo na kafu i pretresemo aktuelne događaje i tračeve. Uvijek sam se radovala tim danima. Danas sjedimo i pričamo kako je dječija odjeća skupa. Govori "mama" kako je je mala narasla pa joj onaj crveni kompletić više ne može. Moj komentra je bi... "Jeste, narasla je" I onda razgovor teče ovako:
Mama: znaš ono što sam joj obukla za 1. Maj
Ja: Ma ne mogu se sjetiti
M: Kako ne možeš, onaj sa patkicom
J: plavom?!
M: Ma ne, bijelom
J: Dobro, nije bitno
Trudnica1: Ma znam ja
Trudnica2: Ja i šta s tim?
M: Pa premalo joj je
T2: Koje vitamine piješ
T1: Doktorica mi je rekla da kupim Prenatal.
T1 i M: Odličan je
.
.
.
.
Nakon pola sata razgovor u kojem ja nisam imala šta da kažem, jer je bio vezan za čari trudnoće T2 se okreće prema meni i pita. "A šta je s tobom više... hajde da slijedeće godine u ova doba sve skupa izađemo sa bebama na kafu". Sve tri oduševljeno prihavtiše tu brilijantnu ideju... a ja?! Zemljo otvori se!!!
Meni se ne udaje. Čitav svoj život sa provela u Sarajevu, pa tako i 4 godine rata. Poslijeratni život nije tako težak da se ubiješ, ali želim nešto više. Putovanja... Najdalja destinacija mi je bila Španija... maturska ekskurzija, od tada... Hrvatska obala. Voljela bi da odem negdje na neki veliki koncert. Da vidim svijeta, da odem u Irsku, da se popenjem na Eifelov toranj.... i još mnogo toga. U zemlji u kojoj živim majčinstvo i i turistička putovanja ne idu skupa.
Na ovaj moj (njima je dobro poznat životni plan) odgovor, nasmijale su se i rekle "ne budali, ne shvataš da se dijete ne može mjeriti sa milion takvih planova, vidjećeš. Što više čekaš sa tim to će ti trudnoća biti teža. Ma na kraju krajeva nećeš ni ti još dugo uskoro će i tebi zakmečati".
Nisam više pričala. Malo kasnije smo se razišle, svaka na svoju stranu. Došla sam kući i zapitala se jeli stvarno sanjam gluposti? Jeli život prazan bez djece. Ne kažem da nikada ne želim imati dijete. Pa 25 mi je godina, nisam matora... ima vremena. Jednostavno imam osjećaj ako se recimo udam i rodim dijete sada.... da ću uvijek žaliti za onim što nisam uradila.
Poslije ovog dana ne veselim se više našim zajedničkim kafama.
|
