Došao konačno doma, cjeli sam si dan već isplanirao, kaj se može. Bil sam s pospišom na biljaru, pa pri baki. Popodne idem k pospišu kaj mi matku objasni, pol posto mi je to ne jasno ali kaj se može :) Kiša prokleta neumorno pada već nekoliko dana već mi skroz naskroz na živce ide, gdje je ono lijepo vrijeme, ona toplina, a ne sad ne sam kaj kiša pada već je i zima kak da je ne peti mjesec. Nadam se da bude kiša uskoro prestala, ne volim neko tmurno raspoloženje koje donosi kiša, neznam zakaj. Danas sam doznal da je jeleni herman tata umro pa svi koji ju znate sutra u tri je sprovod. Ne volim tako ozbiljne teme, pa se u nastavku nadam vedrijim temama. U ponedjeljak je praznik rada, možda nekam na grah didem, k sdp-ovcima lol. Nemam više ništa za dodat a evo još jedan lyrics za kraj...

Evo parnog valjka:

Mnoge su druge bile pored mene
I toliko toga lijepoga mi dale
A ja sam u svima trazio tebe duso
Da li me se sjecas, da l' mi ime pamtis

Hej, otvori vrata, noc je i kisa pada
Pusti da udem bar na tren
Hej, otvori vrata, noc je i kisa pada
Sam sam i ti si sama znam

Tvoje me oci gledaju sa stranica zurnala
Uvijek si to zeljela pozirati si znala
Al' jednoga dana ogledalo istinu ce reci duso
Al' nikog nece biti ruku da ti da

Azra:

Amerika nije rad i znoj
postoje Holivud i Frenki boj
Diznilend bejzbol i rock and roll
Vrijeme očaja vrijeme nade
jedni ruše a drugi grade
prolaze ratovi padaju vlade
Pitove ruke vise nisu mlade
od Aljaske do Meksika
to je ona druga slika
Pit ... i to je Amerika
u buci u larmi u rudniku
na farmi
Pitove ruke vise nisu mlade
šezdeset godina za dolar rade
a negdje daleko u Ilinoji
nadgrobna ploča stoji
i prazan kovceg čeka
da Pit stigne iz daleka
a kada umoran zaspe
i vise se ne probudi
jedino za čime žudi
je da umjesto blaženstva i raja
vidi zoru kako rudi
i sunce starog kraja

Kako i naslov govori škola je gotova bar za danas, bilo je dobro, zdigo me geografiju dobil sam 4 i 5 jako sam sretan, na polugodištu imal sam tri pa je ovo napredak. Vrijeme je vani već nekoliko dana jako lijepo. Svaki dan temperatura preko dvadeset stupnjeva celzijusa. Jednostavno uživam u tom vremenu osjećam neko novu radost, jedva čekam svaki novi dan ( ne zbog odlaska u školu kaj nete krivo shvatili) priroda je počela bujati zadnjih nekoliko dana, sve raste nenormalno, uključujući i travu :(. Škola nam završi 14.06 a ja na more idem 18.06 na otog pag, u grad pag na 12 dana, jedva čekam da se maknem iz čakovca bar na par dana, nije da ne volim čakovec ali želim se malo maknuti iz njega. Na pagu nikad nisam bil, čul sam da je jako ljepo pa budem provjeril. Drugi tjedan su prokleti nacionalni ispiti, nema škole tih dana pa samo idem u školu u utorak u ponedjeljak je prvi maj. Napišemo te ispite pa idemo u Veneciju valjda. Ajde to je sve od mene za danas, pozdraf...

Evo ješ jedne pjesme od Azre...

obrati paznju na posljednju stvar
i legni tu kraj mene
zaboravi na sve sto znas
opusti se sad
ne trazi svoje vrijeme
ja te volim
volim da ti pogadjam sne
i ne razumijem zasto te smeta
ne mari za to
obrati paznju na posljednju stvar
i sjecat ces se dugo
povuci jos dim
udahni volju za put
i uzmi moju ruku
ja te volim
obrati paznju na posljednju stvar
zadrzi me u sebi
osjecam da lutam kroz terase svijesti
nesto se u meni dijeli
ja te volim

Vani sunce polako zalazi, prošao je još jedan predivan proljetni dan, pun sunca. Nažalost svakim smo danom sve više povratku u školske klupe, taloko omražene školske klupe, a kad se sve skupa pogleda možda i nisu toliko loše, u srednjoj školi stičemo prijetelje za cijeli život, stićemo ih baš u tim klupama kojima se toliko nerado vraćamo. Ove četiri godine možda, ustvari sigurno su zadnje godine bezbrižnosti, kasnije krećemo na faks i tko zna kamo sve ne. Zato probajmo proživjeti veselo te četiri godine i ne smijemo dopustiti da nam sitnice kao što je škola zagorčavaju život. Malo surfam netom i naišao sam na novi blog servis bloger.hr. Malo sam pregledao neke blogove rađene prema njihovom predlošku i moram primjetiti da mi se baš i ne sviđaju. Za uređivanje njihovog predloška treba znati barem osnove html-a ne velim da ih ja neznam, ali što je s ljudima koji ih neznaju. Sve u svemu mislim da je blog.hr još i dalje najpristupačniji blog serviser. Blog.hr ima 100000 blogova i čisto sumnjam da će drugi editori dostići taj broj do sljedećeg posta pozdrav i pogledajte ovaj link ako vam nije problem ŽIVOTNA ŠKOLA, pozdrav...

Kad Miki kaže da se boji
On misli ozbiljno
Ima fobiju od potresa
živi visoko

Kad Miki kaže da se boji
U očima mu strah
Toksira se vinjakom
I ne pomišlja na laž

Kad Miki kaže da se boji
Noge mu klecaju
Kupio je skupa kola
A sada ga zezaju

Kad Miki kaže da se boji
Dan postaje siv
Naručujem mu novu rundu
I odlazim

A na ulici sa svake strane
Filijale uredi
Iz njih plaze birokrate
Jao ljudi pa ja se bojim
Tek sada znam sto je strah
I ja se bojim

Kad Miki kaže da se boji
Strahuje za kćer
Sto će njoj pilule
Ima trinaest let


Kad Miki kaže da se boji
Izlazim na zrak
Muka mi je i znojim se
Povračam

Evo nakon nekoliko dana nepisanja vraćam se s novim postom, blagdani su prošli, život opet malo pomalo zauzima onu svoju već dobro zacrtanu kolotečinu, koju ne želim prihvatiti, ne želim da mi svaki, ama baš svaki dan bude jednak, da svaki dan prolazim kroz jedne te iste situacije, jednostavno to ne mogu prihvatiti. Nisam protiv današnjeg društva, nisam za anarhiju ali jednostavno ne želim biti dio te kolotečine, ne želim ući u taj sistem iz kojeg nema izlaza. Neko čudno razpoloženje me obuzelo, neki unutarnji mir, ništ me već ne nervira, baš me briga kaj mi drugi vele, jednostavno boli me k.... za tuđe mišljenje, jer ja sam ono kaj sam ja i zakaj bi se moral menjati kak drugi vele? Svako je osoba sama za sebe, znam da nekima smeta tuđe mišljenje, ali ja sam navikel na to tak da me već uopće ne gene, kak se veli. Još pet dana do vraćanja u kolotečinu školsku, nažalost. Raspored nam se opet mjenjal a najviše mi smeta to kaj u petak nemam više pet sati tak da nebrem na biljar posle škole, ustvari morem ali bum doma tek oko devet a to mi se neda. To je sve za danas od mene, pozdraf...

Evo još nekoliko lyricsa za kraj :)

O.k. Ludo
Moram da te pitam
Sto te veze za prijatelja mog
Misli na sebe
Zagledaj se u mene
Provedimo vikend zajedno

Ljubav je priča iz lažnih magazina
Ljubav je miljama daleko od nas
Kada me provociraš
Nalazim da ti se sviđam
Ne furaj se djevojko na nas

Upamti jednu stvar
U ništa nisam siguran
Osim da te lose zabavljam

Nudim ti sokove
Imbecilne tulume
Nudim ti popljuvane gradske ulice
Nudim ti dosadu peting i disko muziku
Ali nema veze
može i gore

Sretan vam svima Uskrs, najvažniji kršćanski blagdan, dan isusovog uskrsnuća....

Jučer sam neočekivano završil na vuzmenki, moram reći da je bilo fenomenalno, bilo je svega kobasici, vigora, karabita, prava vuzmenka. Uskrs mi uvijek budi neku nostalgiju, uvijek uskrs provedem u krugu obitelji. Uakrs započinjemo zajedničkim doručkom na kojem je prisutna cijela obitelj, popodne se ide k baki na užinu i tomo smo do večeri, volim slaviti uskrs s mojom obitelji. Do škole nam ostaje tjedan dana intenzivnog štrebanja za nacionalne ispite, ali preživjeli budemo to, ovaj puta nebudem stavil nikakve lyricse tak da do sljedećeg čitanja pozdrav i još jednom sretan uskrs...

Evo i mene i svima dobro jutro. Meni je već dan jer sam budan od šeste vuri, jednostavno nebrem spati. I kak mali sam uvijek bil u šest budan, pa mi je valjda to prešlo u naviku. Jučer sam bil na prvom kolu HALS-a tj. hrvatske atletske lige sjevet koja okuplja klubove iz međimurja, zagreba, karlovca i cijele Slavonije. U kladivu sam bil drugi, a sveukupno nam je klub u mlađim juniorima bio prvi. Danas je dan Isusove muke i smrti, mnogi sutra idu na vuzmenku, ja nisam dobil nikakav poziv tak da idem van kak i svaku normalnu subotu. Praznici su počeli škola me ne jebe bash osim možda nacionalnih ispita koje polažemo u petom mjesecu. Začas su i ljetni praznici jedva čekam kaj se malo pošteno odmorim, ali još treba finiširati školu, nadam se da bude uspješno, mislim da budem s četvorkom sigurno prošel. Oni koji idu na vuzmenku a oni koji budu doma neka najbolje kako mogu iskoriste večer, i neka žive život punim plućima, pozdrav...

Evo jedan vrlo popularan lyrics:

U Zenicu kada pođem ja, prati me 5, 6 drotova
Okružni sudija rek'o 12 godina, 12 godina strogog zatvora.
Okružni sudija rek'o 12 godina, 12 godina strogog zatvora.

Tužna je moja sudbina, ženu mi krećo Hakija.
Krećo Hakija presudila mu cakija, ne razumiješ ti to druže sudija.
Krećo Hakija presudila mu cakija, ne razumiješ ti to druže sudija.
(Džabe ja to tebi pričam)

Zenico mrzim svaki kamen tvoj, zbog tebe ja mrzim život svoj.
Ko preživi 12 godina u KP domu Zenica, taj je pravi Hadžija.
Ko preživi 12 godina u KP domu Zenica, taj je pravi Hadžija.
(Hvala Mujo)

Raduje me jedna istina, iz KP doma vratit ću se ja
Ali Hakija nikad neće sa bara, sa bara se niko ne vraća.
Ali Hakija nikad neće sa bara, sa bara se niko ne vraća.

Ovaj stih pjesme stalno mi odzvanja u glavi, preuzelo me neko raspoloženje, nemogu vam ga opisat, ali nekak se čudno osjećam. Danas je veliki četvrtak, isusova posljednja večera, pranje nogu, i sve što ide uz večerašnje slavlje. U nedjelju je već uskrs kako brzo vrijeme leti čovjek to niti ne osjeti ali kad se malo zamisli vidi da vrijeme leti, doslovno leti, kao da sam jučer imao deset godina, kao da je jučer bila nova godina, prošlo ljeto, ali prošlo je već dosta, dosta vremena, i tek sam sad svjestan da sam svakom sekundom sve stariji, svakim danom sve sam više preživio, ali život je samo jedan, moramo ga proživjeti najbolje kako moremo, i nesmijemo samo čekati što će nam život donjeti, moramo život živjeti punim plučima, ne odgađati neke odluke zbog kojih ćemo kasnije žaliti cijeli život. Znam da život prolazi da se sve mjenja ali ja bih htio da sve ostane kako je sada, barem što se tiće članova moje obitelji, bojim se da ću ostati bez nekoga od njih, znam da sve prolazi, ali kaj se more, takav je život. Idemo na malo vedrije teme, prešao sam jučer 5000 posjeta, to je za mene uspjeh, pri post objavio sam 07.11.2005. i odmah stavio brojač, nikad nisam varao s posjetima kako neki misle, stavio sam brojač da objektivno vidim koliko ljudi stavrno čita blog, a ako ga ne čitaku, koliko ljudi ga posjećuje. Danas se ide u varaždin na bacalište, jedva čekam, da opet osjetim čar natjecanja. Nekako sam počeo pisati duge posteve, inspiracija mi samo navire, valjda sam zbog toga u književnoj radionici, ali sve u svemu zadovoljan sam što imam dar pisanja, do sljedećeg posta, pozdrav...

Evo još jedne pjesme legendarnog Tadijanovića, a ove stihove posvetio bih mojoj majci:

Dugo u noć, u zimsku bijelu noć

Dugo u noć, u zimsku gluhu noć
Moja mati bijelo platno tka.

Njen pognut lik i prosjede njene kose
Odavna je već zališe suzama.

Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištem
Po snijegu što vani pada
U tišini bez kraja, u tišini bez kraja:
Anđeli s neba, nježnim rukama,
Spuštaju smrzle zvjezdice na zemlju
Pazeć da ne bi zlato moje probudili.

Dugo u noć, u zimsku pustu noć
Moja mati bijelo platno tka.

O, majko žalosna!kaži, što to sja
U tvojim očima

Dugo u noć,u zimsku bijelu noć?

Rastušje, sredinom kolovoza 1931.

Evo s školom je konačno fajrund. Danas je bio zadnji dan prije proljetnih praznika, i moram reći na moje veselje da je jako dobro prošal, osim tjelesnog, ha ha. Meni je ovo malo mutavo ali danas smo školu imali samo mi tj. gimnazija i goc. Na tjelesnom mi bežimo kak ludi, i vidimo ti mi ekonomiste kako veselo piju i lepo nam se smejeju, meni je ne bilo tak smešno kak njima ja sam još šest sati moral preživet :(. Pisali smo engleski, a opće je poznato da mi jezici pol posto nejdu osim hrv., gramatiku sam valjda dobro napisal osim pasivi koje sam pogađal, a kaj se more :). Dan mi je jednostavan bio fenomenalan, kaj se tiče ocjena. Digel me s latinskog, doma sam knjigu ne otpral, dobil sam tri nisam mogel vjerovati, ve imam napokon ocjene za tri. Žal mi je onih koje je zdigel a dobili su kulju, ajde dečki bude bolje to je samo ocjena. Moj dojam dana još je samo mogel pokvariti zadnji sat matematika. Ali dobil sam dva, aleluja, aleluja. S školom sad nemam problema sad si sam moram srediti društveni život koji je dosta dobar osim ljubafi :(. Ali bude bolje, valjda. Suta se nadam da budem si bacil osobnog rekorda, tj. bar preko trideset metara za početak.

Evo i za kraj neizostavnih lyricsa od Azre ovaj puta :) :

lijepe žene prolaze kroz grad
ja na uglu stojim sasvim sam
prolaze one i gledaju mene
vec dugo ja ne vidjeh tako lijepe žene
nema sumnje lijepe su ko san
dignem glavu a tamo Maja Prist
ona bi štela da joj grizem list
ona bi štela da zašljivi mene
malo morgen pokraj tako lijepe zene
nema sumnje lijepe su ko san
Duda Duda zakaj me ne zoveš
Duda Duda si zabila moj broj
Duda Duda vrag ti mater zemi
ak me zoveš bil bum tvoj
o da samo tvoj


I evo i jedne slike legendarnog frontmena Azre Johnya Stulića, do sutra pozdrav...

Evo i mene doma iz škole. Kiša me oprala, užas. Imal sam kišobran ali vjetar mi ga je strgal, baš imam peh, sve kaj primim spoterem, prilog tome idu i dvije rolete u gimnaziji (jedna popravljena) koje su pale pod mojim rukama. Kaj mogu takav sam kakav jesam. Ovaj dan mi baš i nije po volji, jedva čekam opet toplo vrijeme, kad mogu vidjet plavo nebo, kad sunce sja, kad se mi čini da nemam toliko briga, kako volim takvo vrijeme, podsijeća me na ljeto, na bezbrižnonst, ne neku mirnoću koju osjećaju svi školarci, ali ne mora kiša padat, mora biti hladno tmurno, depresivno užas, ali kako ljudi kažu nakon kiše dolazi sunce pa se nadam da bude sutra ljepo sunčano, a ako nebude sutra lijepo vrijeme neka barem bude u četvrtak kad idem na natjecanje. Dobil sam inspiracije, pa se postovi pišu češće nego prije. Promjenil sam pjesmu bloga, kak vam se sviđa? Volim Simona & Garfunkla, a to mi je usadila mama kojoj je Bridge over troubled water jedna od najljepših pjasama, moram reći da se slažem s njom, veoma mi se sviđa pjesma. Sutra će biti veselo čak veoma veselo. Dobimo testove iz matke i latinskog, mislim da bude pozitivno ali to samo dragi božek zna, pozdrav...

Evo još jedne pjesme od Azre:

tvoje ruke u neskladu
izmedu zbilje i sna
gledam grad u prolazu
neki ljudi iza nas
hajde uzmi me sa sobom
uradi mi sve sto znas
hajde uzmi me sa sobom
gracija
govoris mi da si slobodna
zelim vjerovati u to
ulica u odsjaju
zaludjujes me pogledom
jos uvjek je volim
da li to znas
trazim ritam u koraku
usporavam ti hod
slusam kako zapitkujes
uzvracam ti osmijehom

Imamo latinski? Još ja to ne razumijem kaj će meni latinski, ko je od nas tako lud da bude išel latinski studirat? Ja mislim da nema nikog takvog, a ako ima, svaka mu čast. Kako možete zaključiti pisali smo latinski, neznam kak sam napisal, a to starcima nikak nejde u glavu kak neznam kak sam napisal, kolko bum dobil, evo znam kolko bum dobil, dobil bum pozitivno, ako vam je to neka utjeha...znam da vam nije ali ipak, bar sam ja mirniji. Vani je danas baš prekrasan dan, toplo vrijeme ptičice pjevaju, idila, da je barem svaki dan ovakav. Mama mi vani vrta dela ja nemam volju za to ali baš mi je ljepo dok sve počne onako bujati, dok sve lista. Baka mi je u Italiji, sa zborom, neznam gdje negdi u blizini gardalanda de got to bilo, bila je već u cjeloj europi, velite kaj očete ali ima veoma aktivan život za jednu 62 godišnjakinju, kad bum ja tak stari i ja bi htel biti poput nje, bez ikakvih briga, lepo putovati i ne sekirati se o svakodnevnim problemima. Danas sam ja kao ja napravil nekaj zbog čega sam skoro zakasnil u školu. Išli smo po mrkvu i malo smo bili pri njemu i kaj je najgore pozabil sam si torbu pri njemu. To sam skužil tek dvesto metri, onda sam bežal k njemu. Stigel sam na vreme a i da sam zakasnil nebi niš bilo jer je ne bilo profesorice, rečite kaj očete al pamčenje mi je katastofalno :)

Evo jedne pjesme našeg najpoznatijeg a meni i najdražeg pjesnika D. Tadijanovića:

Školjka

Oprostite mi, ako možete,
Što i ja pišem baladu o školjki.

Po kamenoj ulici primorskoj,
U metežu djevojaka, mladića,
Hodala je mala starica u crnom
Noseći preko ruke
Košaricu punu
Blistavih školjki.

Kroz smijeh i žamor,
Ona je lagano
Hodala i tiho govorila,
Kao da je slušaju
Svi: - Kupite školjke.Sirota sam.
Nikoga nemam.Kupite školjke.
Jedinac sin moj u ratu je
Poginuo.Ja sam sama,sa školjkama.
Kupite ih.Kupite školjke.

Vrativši se sa školjkom kupljenom
U svoj grad, na uho je stavljam
I njen šum prisluškujem:...
Jedinac sin moj...u ratu je
Poginuo...Ja sam sama...sa školjkama.
Kupite ih...Kupite školjke.

Oprostite mi, ako možete,
Što i ja napisah baladu o školjki.

Hvala helix na inspiraciji...

Dobar vam dan, evo i ja se javljam nakon dugo vremena. Neznam zakaj ali dobre sam volje za razliku od nekoliko prijašnjih dana. To je valjda zbog kraja škole, neznam. Vidim da dobivam sve manje i manje komentara pa zato molim da svako tko pročita post ostavi malen znak da je bio na blogu. Jučer sam bio vani, bilo je dobro, čak jako dobro. Tamara je slavila rođendan u pubu pa sam si malo spil, a kaj se more, moram se i ja jemput na letu napiti. Stara je odmah znala da sam se napil i rekla mi je da mi to ovaj put tolerira ali nek se to ne ponovi i sljedeći put jer nebum dobil već izlaske, i ja se nadam da se nebu ponovilo, do nekog sljedećeg rođendana :). Sutra pišemo latinski ako to dobro napišem možda još i ima nade da imam tri na polugodištu, a onda i na kraju godine. Neznam zakaj ali postalo mi je zabavno u školu iti, ne mislim na gradivo i profesore da su mi zabavni, nego mislim na ljude s kojima se spominam, tak da se lakše prebrodi dan u školi. Saznal sam jučer da dosta ljudi zna za ovaj blog, ja sam blog otvorio iz zabave, da iznesem svoja razmišljanja, i ta je svrha ostala do današnjeg dana, blog mi nije postao obaveza koju neradu ispunjavam nego mi je radost pisati posteve i ostavljati komentare. Evo nakon ovog iscrpnog posta želim svima zaželjeti sreće na sutrašnjem testu iz latinskom, i nadam se da se nisam nikom jučer zamjeril a ako se jesam onda se ispričavam, bil sam pod šusom, do čitanja pozdrav...

Evo za kraj riječi pjesme od Azre

ja bijah tamo
gdje šumi plavo more
tamo gdje zlato viđah svoje
bio sam sretan
al nisam ni znao
adio mare
adio moja mare
nikad više neću s tobom proć
preko straduna
niti te pratit do tvog portuna
ni gledat oči kako se zare
adio mare
adio moja mare

Pozdrav ljudi...

Evo obećal sam valkaju da bum posvetil jednog posta pa evo ovaj post posvećujem Jakovu Valkaju. Danas sam bil u školi na nultom satu i saznam ti ja da bum moral hodati na nulti sat i u ponedjeljak a kaj je najgore, to budu dva sata, tj. šesti i sedmi sat popodnevne smjene. Sutra pišemo matematiku cjela dva sata testa nadamo se dvojki a ako se potrefi možda i trojki. Sutra idem na godišnju skupštinu kluba a prije toga u paladin. Ajde sutra bu valjda dobro, pozudrav...

Jučer je bil prvi april, nikog nisam zeznul a niko nije ni mene. Kikelj me probal zeznuti ali si je ne premislil da sam u školi na književnoj pa mu je ne uspelo. Bil sam vani, bilo je dobro ali su ovi morali doma brzo iti tak da je moglo i bolje biti. Danas je nedjelja, tj. cijelo popodne pred elementa latinom, a kaj se more. Nadam se da budem preživel još deset dana do proljetnih praznika, koji budu mi došli kak naručeni, kaj se malo odmorim od te škole. Skužil da u gimnaziji kradeju stvari. Prvo mi zukradeju knjigu, zatim tokicu, i kaj je najbolje onda mi stara kupi tokicu s pesekom, lol. To je sve za danas, pozdrav...