Došao konačno doma, cjeli sam si dan već isplanirao, kaj se može. Bil sam s pospišom na biljaru, pa pri baki. Popodne idem k pospišu kaj mi matku objasni, pol posto mi je to ne jasno ali kaj se može :) Kiša prokleta neumorno pada već nekoliko dana već mi skroz naskroz na živce ide, gdje je ono lijepo vrijeme, ona toplina, a ne sad ne sam kaj kiša pada već je i zima kak da je ne peti mjesec. Nadam se da bude kiša uskoro prestala, ne volim neko tmurno raspoloženje koje donosi kiša, neznam zakaj. Danas sam doznal da je jeleni herman tata umro pa svi koji ju znate sutra u tri je sprovod. Ne volim tako ozbiljne teme, pa se u nastavku nadam vedrijim temama. U ponedjeljak je praznik rada, možda nekam na grah didem, k sdp-ovcima lol. Nemam više ništa za dodat a evo još jedan lyrics za kraj...

Evo parnog valjka:

Mnoge su druge bile pored mene
I toliko toga lijepoga mi dale
A ja sam u svima trazio tebe duso
Da li me se sjecas, da l' mi ime pamtis

Hej, otvori vrata, noc je i kisa pada
Pusti da udem bar na tren
Hej, otvori vrata, noc je i kisa pada
Sam sam i ti si sama znam

Tvoje me oci gledaju sa stranica zurnala
Uvijek si to zeljela pozirati si znala
Al' jednoga dana ogledalo istinu ce reci duso
Al' nikog nece biti ruku da ti da

Azra:

Amerika nije rad i znoj
postoje Holivud i Frenki boj
Diznilend bejzbol i rock and roll
Vrijeme očaja vrijeme nade
jedni ruše a drugi grade
prolaze ratovi padaju vlade
Pitove ruke vise nisu mlade
od Aljaske do Meksika
to je ona druga slika
Pit ... i to je Amerika
u buci u larmi u rudniku
na farmi
Pitove ruke vise nisu mlade
šezdeset godina za dolar rade
a negdje daleko u Ilinoji
nadgrobna ploča stoji
i prazan kovceg čeka
da Pit stigne iz daleka
a kada umoran zaspe
i vise se ne probudi
jedino za čime žudi
je da umjesto blaženstva i raja
vidi zoru kako rudi
i sunce starog kraja