27.02.2005., nedjelja
ne zelim biti naporna...
Kako nekome slomiti srce? (prirucnik namjenjen sirem pucanstvu uskoro i u ducanima u vasoj blizini) :
1.uzmite ostar noz
2.zabodite ga u prsa
3.izrezite srce van
4.prebijte ga preko koljena
5.bacite ga na pod i zgazite svom snagom
Ili probajte ovako(po mogucnosti prije vaznog ispita kad vam je ionako cijeli dan posran):
-"Ima jedan problemcic... mislim da se vise ne mozemo vidjati..."
- "Nadam se da se salis..."
- "Jok.Ozbiljan sam."
- "Dobro" (u sebi se molim da me postedi razloga, dovoljno je bolno i ovako...ne odgovaram na poruku, ne zelim biti naporna...)
- "Sori, al jucer sam shvatio da to nije to...ja volim drugu zenu...al to nisam htio sebi priznat, vec sam te emocije projicirao na tebe..."(kako ljubaznije, pristojnije reci da si bila samo greska...)
Noge su mi se odsjekle...srce stalo...suze krenule na oci...upravo sam dobila nogu...preko sms-a...ima li okrutnijeg nacina?
-"Jesi dobro?" – pitaju frendice.
-"Nisam" – smijesim se...
A sve se cinilo tako dobro...tako sam zaljubljena (bila?)...ili glupa i naivna? Zar je sve bila samo gluma? Zasluzuje Oscara...postedite me glume...postedite me lazi...postedite me veza...postedite me ljubavi...postedite me boli...
Ostala sam sama u autu...jecala sam sama u autu... Zar svi ti sati provedeni zajedno ne znace nista? Sto sam krivo napravila? Sto nije u redu sa mnom?...Cemu toliki sok? Je li mi toliko znacio? Mozda vise boli to sto sam bila spremna prepustiti se, nakon dugo vremena...
Gledala sam pred sebe. Poceo je padati snijeg. Pahulje su padale na vjetrobransko staklo. Topile su se i nestajale...pozeljela sam biti pahulja...
Nadam se da moje smrcanje nije nikoga probudilo... Placem u svojoj sobi... Grcim se u placu... Udaram se po glavi...mrzim taj osjecaj nemoci...
Jesam li dobro? Nisam, prijatelji, zbilja nisam... Ali sutra cu opet navuci smijesak na lice...ne zelim biti naporna...
|
25.02.2005., petak
sreca?
Danas, bljuzgavo-kisno-posrano-mracnog-stavi-jos-koji-pridjev-ako-hoces dana, doticnog 25. veljace 2005. godine sam morala na ispit. Opca i anorganska kemija (take 4 - *KLAP*) - komisija. Pismeni (stehiometrija) sam imala jucer - 3 prokleta sata debilnih zadataka. Mislim da je nepotrebno pisati da ne volim taj kolegij.
Moj organizam i ja vec danima osjecamo posljedice predispitne groznice koje ukljucuju teski proljev u kombinaciji s zastopanoscu (sto od zivaca, sto od divne hrane u enesbeju - moja pohvala tetama kuharicama, upozorenje ostatku nacije =), izgrizene prste, praznine na tjemenu gdje je nekoc davno bila kosa, povecanu potrebu za unosom secera (s kojom se uspjesno borim), pejprkatse, spranje u ocima od cackalica pomocu kojih pokusavam ostati budna jos malo (jos samo malo...), tragove celuloze medju zubima od zvakanja brojnih stranica...
Jedino sto me odrzavalo na zivotu bila je pomisao na to kako ce u petak oko podneva sve biti gotovo. Planirala sam doci kuci, baciti se u krevet, skupiti snage za vecernji izlazak na kojem bih se oblokala kao deva a iduci dan pokusati prebroditi alkoholnu amneziju uz pomoc mojih predragih frendica koje su me ovaj tjedan bodrile i trpile (hvala =). U subotu bi, naravno, slijedila repriza =) Planirala sam se malo druziti sa slatkim rokerom...dragi me nesto izbjegava u zadnje vrijeme - nije ni on blesav - zna da pms, korizmene odluke i nervoza pred ispit nisu dobra kombinacija za druzenje =)
Nocas sam se naspavala (inace probdijem noc uceci), probudila sam se odmorna i ne tako lose volje. Umila sam se, uredila zubalo i grivu, otusirala se, skliznula u sretne gacice i navukla jos sretnije carape...cak sam oko ruke svezala spagicu koju mi je Lososs jednom prilikom dala (ona ima jako puno srece na ispitima) - sta reci? Desprt tajms, desprt mežrs =)...nazicala sam porucnu pusu od dragog i hrabro zakoracila u mecavu.
Priznajem, mogla sam biti marljivija, ranije poceti, uciti vise, manje gledati filmove ali sam se pomirila sa sudbinom i krenula u boj za kakvu dvojku ili trojku...sve samo da se rjesim tog predmeta. Udjoh u profin kabinet, pola toga je nisam razumjela od nervoze koja me tresla"...bla bla...bla...tvoj pismeni...nekakva trojka (jupiii =)...bla...bla bla...plinovi...elektronske konfiguracije...onda se vidimo u ponedjeljak u 13h..." Ha?! U ponedjeljak?! Nije danas ispit, asistent me krivo obavijestio...smrc... U tom trenu mi je pao kamen sa srca ali ubrzo sam ga pozeljela vratiti na mjesto...
I sad vas pitam - je li to sreca? Ili sam ja Tantal a kemija moje neverending muke? Gledajuci negativno - propali su mi planovi za vikend (ma izaci cu ja u subotu, he he =), opet sam zarobljenik enesbeja, moram uciti (cim napisem post =), a u ponedjeljak cu morati ponovo iskusiti sav strah... Ali ja sam klasa optimist - dali su mi vise vremena da se spremim, da bolje naucim...tu staje moj optimizam, kopni... Da bar je sve gotovo...
Ah...nista...
Natrag medju knjige... =(
|
24.02.2005., četvrtak
odricem se...
Ne odlazim u Crkvu bas cesto. Mislim, vjerujem u Boga ali Crkva i ja se bas i ne slazemo u nekim stvarima (homoseksualci, kondomi, rastava...) pa bi mi bilo licemjerno odlaziti na misu pogotovo svecenicima u mom kvartu kojima nije stalo ni do koga. Znam da je Korizma odavno pocela pa cu se i ja odreci nekih stvari (malo kasnim =)
1. SEX
Ionako je trenutno susa. I ne mirise na kisu =) Zasto zeljeti nesto sto ionako ne mozes dobiti? Zapravo se odricem bludnih misli. Bez toga mogu... Dobro, svest cu sve misli i aludiranja na sex na minimum =) (mozete odahnuti, necete biti liseni mog sarkazma i humora u potpunosti, pogotovo ti, slatki moj rokeru =)
2. SLATKO
Odricem se secera u svim oblicima - necu jesti kolace, kekse, bombone, kreme, sladolede, zvakat cu samo sugar- free kaugume, necu stavljati secer u caj, necu ga jesti zlicom, necu se pucati secerom u vene... Ionako sam predebela, koristit ce mi ovo odricanje, mozda napokon smrsavim - Korizma mi je samo dodatni motiv (isto vrijedi i za sav junk-food koji sam do sad trpala u sebe: nema vise stapica, cipseva, sendvica...samo zdrava, postna hrana). Iako ce biti tesko jer mi rodjendan pada u vrijeme odricanja.
3. PSOVANJE
Ne volim cuti psovku, ne volim procitati psovke, ne volim kad ja psujem... That ends here and now! How hard can it be?! (prokleta tipkovnica opet zaj***** ali uspjesno se suzdrzavam: "piiip pip piiiiiiip" =) Ucena sam, elokventna osoba, ne trebaju mi takve rijeci... Zato zbogom svim rijecima koje izrazavaju spolne organe i radnje, zivotinjama i ljudima koji sudjeluju u takvim radnjama, stapovima i slicnim duguljastim predmetima koji se guraju u razne tjelesne supljine.. Odsada vas zamjenjuju pristojnije, prikladnije rijeci (voce, jezera welcome =)
Odsada cu biti pristojna, dobra curica. Potrebno je samo malo volje i ustrajnosti...piece of cake...torta...mmmm...sa cokoladom...samo 20 koraka do lifta, kat iznad mene i 7 kuna away...
Ajde, valjda cu nesto od ovoga ostvariti...kad ce vec jednom taj Uskrs?! =)
|
23.02.2005., srijeda
kopi...pejst =)
I pilotima se svasta desava...
"SQUAWKS" je naziv za listu problema koju piloti obicno dostavljaju avio-mehanicarima, kako bi ovi sve primjedbe rjesili do slijedeceg leta.
Evo nekih koje su opisali piloti US Air Force - i odgovora dopisanih od strane tima za tehnicko odrzavanje aviona...
Problem: Lijevu unutrasnju gumu stajnog trapa gotovo da bi trebalo zamjeniti.
Rjesenje: Lijeva unutrasnja guma gotovo zamjenjena.
Problem: Probni let OK, osim auto-landing sistema, s kojim su sletanja vrlo gruba.
Rjesenje: Auto-landing sistem nije instaliran na ovom avionu.
Problem: Iz elise broj 2 curi hidro-fluid.
Rjesenje: Curenje elise broj 2 normalno. Elise broj 1, 3 i 4 cure nenormalno.
Problem: Nesto se olabavilo u kokpitu.
Rjesenje: Nesto je ucvrsceno u kokpitu.
Problem: Dokazano curenje na desnoj nozi stajnog trapa.
Rjesenje: Dokaz uklonjen.
Problem: Zvuk iz DME uredjaja je nevjerojatnog nivoa.
Rjesenje: Zvuk DME podesen na vjerojatniji nivo.
Problem: Mrtve bube na vjetrobranskom staklu.
Rjesenje: Narucene zive.
Problem: Autopilot u Altitude Hold modu producira poniranje od 200 fpm.
Rjesenje: Nemoguce reproducirati problem na zemlji.
Problem: IFF (identification friend or foe) ne radi.
Rjesenje: IFF nikad ne radi kada je na OFF.
Problem: Friction lock izaziva blokiranje rucice gasa.
Rjesenje: Za to i sluzi.
Problem: Motor broj tri se gubi.
Rjesenje: Poslije kratke potrage, motor pronadjen na desnom krilu.
Problem: Avion se smijesno ponasa.
Rjesenje: Avionu skrenuta paznja da se uozbilji i leti pravilno.
Problem: Radar za otkrivanje ciljeva zuji.
Rjesenje: Radar za otkrivanje ciljeva reprogramiran da pjevucka.
|
22.02.2005., utorak
duga bijela noc
Vani pada snijeg. Predivno, gusto, sve je bijelo. Nisam inace ljubitelj zime i snijega ali snijeg doslovno vristi moje ime...bas mi se ide van i sece, gruda, valja po snijegu... Je li netko raspolozen za ponocne zimske radosti? =) Slobodno mi pomozite otkopati auto usput =)
Zarobljena sam u stanu, trebala bih uciti, jedan decko mi se mota po glavi...ne radim nista pametno pa odlucih malo dosadjivati i drugima (a kako to bolje napraviti nego pisuci post? =)... Gledala sam film, prvi iz serijala o prstenu Nibelunga – nisam ga bas ni pratila kako spada ali definitivno zasluzuje da o njemu natipkam recenicu, dvije. Here goes...
Kritike Kobilinog Zubala – Volume I.
Volim SF, volim bajke, volim romantiku. I ovo je lijepa prica ali film ostavlja mjesta kritici i raznim pitanjima. Cak se necu ni osvrtati na prezgodne glumce koji su valjda samo zato i dobili ulogu u filmu – samo cu im preporuciti da odu na kakav tecaj glume, u skolu, na akademiju...ili nas postede svoje bolesno lose izvedbe.
U filmu postoji zmaj. Obican, ljuskavi, hladnokrvni, gmizavi, vatrorigajuci zmaj kakvog svakodnevno mozete sresti u gradu (sta?? vi ih ne vidite? ozbiljno?! =) Naravno, otporan na udarce najmocnijih ratnika u zemlji koje dozivljava kao dosadne komarce pa ih i tamani kao doticne. Taj zmaj je zao. Zasto?! Zar mu se jadnicku nesto lose dogodilo kad je bio mali pa se sad ima potrebu osvetiti cijelom covjecanstvu (a i drugim svjetovima)?? Pa zasto mu, pobogu, netko ne pomogne?! Organizira mu sastanak sa psihologom, psihijatrom, strucnjakom za zmajeve??
Zmaja obicno zeljezo ne moze ubiti, samo ono iz meteora, iz svemira, ono koje su bogovi poslali. Zasto bi bogovi hjteli ubiti malog zmaja? Sta im je krivo napravio?!
Zmaj je pohlepan. Kako inace objasniti cinjenicu da krade blago gdje stigne?! Pravi kleptoman... Sta ce mu blago? Pa nije jestivo, ne mora placati nista, neudobno je pa ne moze sluziti kako namjestaj...Ocito treba pomoc.
Then there's this hero. Obican decko iz sela, kovac po zanimanju. On ubije zmaja. Okupa se u zmajevoj krvi i postane neranjiv (zbog ove cinjenice bi zmajevi kod nas mogli postati ugrozena vrsta =) I postane pohlepan pa odluci uzeti zmajevo blago unatoc tome sto ga hrpa prozirnih, lelujavih, maglenih ljudi upozorava da to ne napravi. Ne znam za vas ali da mene hrpa duhova, sablasti, bica magle upozorava da je to blago njihovo i prijete prokletstvom, razmislila bih dvaput prije nego bih ga uzela.
Taj junak naravno, ima i curu. Ali ona zivi na Islandu pa se dopisuju preko jedne vrane. Ali oni ne pisu pisma koja vrana nosi. On vranu pogleda u oko i istog trena je povezan sa svojom curom, vranska telepatija – novi proizvod – sto bi HT dao da se docepa ove vrhunske tehnologije =) Ma sta to pricam? Sigurno bi drzava imala monopol nad time pa bi ga prodala za jeftine pare nekom stranom ulagacu =)
Junak se tijekom filma prisjeti da je izgubljeni kralj...pa da, to je lako zaboraviti...
Carobnjak. Mocan carobnjak. Pohlepan, kleptoman takodjer (dobar psiholog bi tamo fino zaradio =). Ruzan lik s carobnom kapicom koju kad stavi na glavu postaje tko god mu se prohtije biti u tom trenu(bas bi onda i mogao malo poraditi na imidzu =). Junak mu kapicu otme. Cudno je selektivna carobnjakova magija...ne moze pucnuti prstima i napraviti drugu kapicu, na isti nacin je uzeti natrag ili traziti bogove jos jednu, on bas hoce tu...ali je u stanju napraviti caroban napitak od kojeg ce se junak zaljubiti u drugu i napustiti svoju dalekometnu vezu.
Dobra bajka, los film, dosadna vecer...na pameti su mi samo zimske radosti i jedan slatki roker...i dobro cu razmisliti o tome hocu li gledati nastavak ovo filma...Pozdraf! =)
P.S. Sretan rodjendan mom dragom tati!!! =))
|
21.02.2005., ponedjeljak
enesbe
Nacionalna sveucilisna biblioteka. Odlicno mjesto za ucenje - savrsena tisina, svi uokolo uce pa te muci savjest ako i ti ne buljis u kakvu knjigu ili se pravis da nesto pises...makar to bio novi post u biljeznicu =)
Jedina kvaka - moras se pojaviti u OSAM (citaj: 8 =) ili malo prije da bi nasao svoje mjesto pod tim betonskim svodom. Vec prije 8 se pred ulaznim vratima okupi kolona nevino izgledajucih studenata. U osam nula nula (citaj: 8:00 =) vrata biblioteke se otvaraju te se doticno krdo blago mekecucih ovaca preobrazi u copor krvozednih vukova koji jurisa prema garderobi i kosi sve pred sobom (ukljucujuci i mene prepospanu za otpor =)
Ne smije se gubiti vrijeme, kljucan je tajming, a neprijatelj vreba iza svakog ugla. Jureci prema ostavljaonici suvisne opreme skidaju se kape, salovi, kaputi, torbe, grabi se samo ono nuzno za prezivljavanje. Tek odnedavno idem u NSB pa moje metode jos nisu usavrsene - ruke prepune, zongliram zimskom robom stojeci na jednoj nozi dok pokusavam zatvoriti torbu i pritom pokusavam paziti da mi ne ispadne nesto vrijednije kao mobitel ili kalkulator. Ako ti slucajno nesto i ispadne, ne mozes racunati na pomoc bliznjega svoga jer su njegovi udovi prezauzeti.
Kad je prva prepreka svladana (garderoba), slijedi zavrsni sprint prema liftovima. Mladi zgrcenih lica, uvucenih trbuha se pokusavaju utrpati u taj premali prostor...neki nisu uspjeli...zalimo za drugovima palima u borbi...tragicno =) he he...
Ono sto preostaje je pronaci slobodan stol. Kad ides sam uciti to i nije toliki problem ali tko jos ide sam uciti??! =) Potraga traje...stolovi su rezervirani papirima, biljeznicama, knjigama...idealna mjesta su uvijek zauzeta (ona jednako udaljena od lifta - da se moze lako u par koraka otici kuci ili u kantinu na gornji kat - i od veceja - mislim da ne trebam objasnjavati zasto =) NSB je prava dzungla i samo najjaci i najprilagodjeniji opstaju.
Druga kvaka (osim one jedine gore navedene =) - prevelika je tisina. Pa tko jos moze uciti tako?! I cim progovoris, sa svih strana se cuje siktanje(*sikt sikt*), pstanje(*psst pssst*), sustanje(*shusht shusht*) i negodovanje(ne znam kako negodovanje zvuci - *negod negod*)...Socijaliziranje na nuli. Sjedim...blejim...ne da mi se uciti... A i sad ce doci Fikuss pa cemo na kavu...ucit cemo kasnije...cim natipkam post poslije kave...i procitam par blogova... Cekat ce me moj stol =)
Pa kome se jos da toliko blejati u knjigu? =)
|
20.02.2005., nedjelja
in da huud =)
Hodam ulicom. Pravac – plac i obiteljski diler vocem. I sva sam tupava, ne funkcioniram, iscrpljena sam, nocas oka nisam sklopila (razlog drugom prilikom...nije sex, gamadi peverzna =), svodim se na instinkte. Duh postoji, dusa lebdi, volja tjera dalje ali umorno tijelo se opire i posustaje...
Odjednom sunca nestade, svjetlost se sakrije, mrak prekrije moje zjenice, spodoba cudna stade mi na put, glas protrese zaledjene klupice, od snaznog daha obliznje kuce ostadose bez krovova...ptice umuknuse, djeca se privise uz majcine skute...
Je li to pticurina kakva?? Boing 727?? NO!!!...It's ... "Hej, Ana! Kako si?" =)
(sklona sam halucinacijama kad sam jako umorna =)
Srela sam frendicu s kojom sam isla u osnovnu skolu. Malo se povecala, okrupnila, zaokruzila, upotpunila, zaoblila... I dalje je simpa i dalje je brbljava i dalje zna sve traceve u kvartu. Ljude iz osnovne zbilja dugo nisam vidjela. Obecajem, nazvat cu ih iduci tjedan za kavu. Ako OPET ne zaboravim =)
Bili smo mali razred, ne previse bliski ali smo se tolerirali...bacali smo pokosenu travu u razred, natjeravali se, spricali, zatvarali u veceje, slatali, opijali, drogirali, sexualno napastovali razrednicu...bili smo normalna djeca...(sta??zar vi to niste radili?? =)
Danas ili studiramo ili radimo. Vise ili manje uspjesno ili unosno. Kratko sam se druzila s frendicom, bijah preumorna, cula sam samo najzanimljivije pricice, ostatak cu cuti iduci tjedan na onoj kavi koje cu se sigurno sjetiti...kao i uvijek... =)
I sto se prica po kvartu? Ah, ti tracevi...smijesno... Pola kvarta vozi bagere, instalira vodokotlice na crno, kurva se, placa abortuse, upada u dugove, zeni se, bjezi od kuce, krade, sjedi u zatvoru (tim redom, naravno =)
Ali jedna cura... Oduvijek je slabije shvacala, bila mrvicu sporija, mislim da je otisla u skolu za knjigoveze. Mrsava, tanasna, plava...TRUDNA!! U 8.MJESECU TRUDNOCE! "S Bosancem koji ima zenu i djecu dolje a ovdje je njoj iznajmio stan...ali ona je sa starcima dok ne rodi...". Znam da je u nekim krajevima svijeta normalno da zena do svoje dvadesete vec ima osmero krestavih klinaca ali ovo nije nije Tunguzija...ovo je ipak civilizacija (Balkan =)...
Kako se to dogodi? Zasto se takvo sto dogodi?? Tako mlada, tako tupava, tako naivna, tako nevina (dobro, ocito nije djevica =) .. Cini mi se da nije imala sanse. Kako se obraniti od takvih stvari? Tako ju iskoristiti...zao mi je...
Pa sto ce, pobogu, biti s njom?? A s klincem? Ne mogu se starci vjecno brinuti o njima... Kako sve ovo moze dobro zavrsiti? Hoce li ona zauzeti vazniju ulogu u osobnom haremu tog podlaca i dej vil ol liv hepili ever after? Nadam se najboljem...zbilja se nadam... Nadam se da je to jos samo jedan zloban trac..
A najvise me muci sto me proganja sebicna misao – to sam mogla biti JA...
Prigodno - klik na slikicu =)
|
15.02.2005., utorak
I'm not drunk I'm just chemically off-balanced =)
UPOZORENJE: Dugorocno konzumiranje alkohola stvara ovisnost i steti zdravlju.
Osim jake glavobolje i teskog proljeva, moguce su i ove posljedice (manje/vise opasne po vas i vasu okolinu =) :
POHOTA
Gledate sve sto hoda, hvatate sve sto se nadje u blizini, hormoni divljaju, upucavate se svemu sto podsjeca na pripadnika iste vrste (spol i nije toliko bitan =)... Beer – helping ugly people have sex =) ("Da, da...javit cu ti se...naci cemo se...")
PRAZNJENJE ZELUCA(vecinom ne dobrovoljno)
Alkohol cudno djeluje na okolinu: dezorijentira ljude, unisti im centar za ravnotezu – svi se zabijaju u vas makar vi stojite savrseno mirno =) – izmice pod, pomice dimenzije, gravitacija je jaca nego ikad... Sve to drmusanje je previse za vas zeludac koji se pokusava boriti s litrama nadolazeceg alkoholnog pica.
PREPORUKA: prilikom bljuvanja pokusajte izbjeci sebe =)
RUPE U SJECANJU
Budite se u nepoznatom krevetu, samo u tangicama i majici...Prijatelji vam moraju pricati o vasem izlasku...i svemu sto ste radili...a vi se samo crvenite...("Zar smo mi bili u Gjuri? Zbilja?!? Ma ja nisam napustila stan...ni ispraznila zeludac na okolne sminkerice...ni na sebe...Ja???...Jesam li bar nesto zbarila?" =)
(PRE)ODUSEVLJENOST PRIRODOM
Istrazivanje zabiti, mracnih kutaka, ulaza, borika, trulih panjeva, celavih grmova (kvragu, grlz gada pii =) ; neodoljiva potreba za ponovnim ujedinjenjem, povratak prirodi ("Pa zasto ne bih malo sjela u snijeg/baru/na pod?" =)
OZLJEDE:
A)MODRICE
Velike, bolne, dolaze u raznim bojama, oblicima i na raznim mjestima (naravno, u vasem mozgu ne postoji zapis koji bi mogao objasniti kako ste ih dobili, pouzdajete se u mutna sjecanja mamurnih prijatelja..."Pobogu, zasto bi itko pozelio odspavati na cesti/na plesnom podiju/u obliznjem grmu?")
B)KVRGE NA GLAVI
Obicno posljedice pokusaja vasih prijatelja da vas odnesu na neko mirnije i toplije mjesto ("Nemoj tu leci...ajde jos malo...stani na noge...ne mogu te drzati...nemoj pasti...neee...*TUP*")
KAZNENA PRIJAVA
Kola poznatog dizajna se zaustavljaju u vasoj blizini (savjet: odolite potrebi da ih upitate da vas prevezu tih parsto metara jer ste prepijani da bi hodali =) "Mrm...Mrmlj...Zar je to ambasada na sto smo bacali grude?...Ali gadjala sam stup...ups...zastavu EU... Bar nisam hrvatsku zastavu...Aha...to nije hrvatska...talijanska zastava..." Valjda smo izgledali dovoljno jadno(prijatelj) i pijano(ja) pa nas je ipak pustio =)
POVRATAK KUCI
Ako nemate srece i novoosvojeni prileznik (zrtva vaseg alkoholnog superdaha =) vas ne odveze kuci, osudjeni ste na nocne tramvaje, autobuse, cekanje doticnih ili visesatni cipelcug (pritom postoji velika sansa da zaspite po putu)... Ako se ipak uspijete dovuci pred ulazna vrata snagom vlastitih misica, sigurno necete uspjeti tiho izvaditi kljuceve, otici na wc...opet...i pospremiti se u krevet.
Pod uvjetom da ste ponijeli kljuceve...inace ste osudjeni na trazenje pravog saltera na hodniku ("Pa sta oni ne cuju to zvono?!...*KLIK*...Pa proslo je vec deset minuta!....*KLIK*...I zasto se ovo svjetlo stalno pali kad zvonim???...*KLIK*...Ahaaa...*DIN DON*") i smrknuto lice ukucana na vratima.
UPOZORENJE: svaka hladna keramika pod guzom nije nuzno WC skoljka =) (moj prijatelj je to naucio na tezi nacin kad su se ujutro njegovi starci pokusali otusirati)
CJELODNEVNA (VISEDNEVNA) MUTAVOST
Kolaps organizma. Pocinje time sto nikoga ne cujete ili ne razumijete...ili vam je sve preglasno... Na svako zvono reagirate bjesomucnim lupanjem po satu pitajuci se koja budala je navila budilicu. Pokusavate mobitelom (na preklapanje) upaliti televizor. Desifrirati crcke po rukama i biljeske u mobitelu...ocito je bilo nesto vazno kad ste zapisali...sto je pisac htio reci? =) Uzalud trazite auto na krivom dijelu parkiralista. Napokon ga nalazite. Vracate se kuci po kljuc od auta.
(PONOVNO) UPOZNAVANJE LJUDI
Lutate nepoznatom zgradom, prilazi vam decko (ne)ugodne vanjstine ljubazno se smijeseci, pomaze vam pronaci put do cilja....("Bas ljubazan decko...Zasto mi je poznat? A i malo me cudno gledao... –Brijali ste sinoc. – Aha." =)
Navedene price i dijalozi su stvarni. Molim vas, ovo ne pokusavajte kod kuce, mi smo ipak profesionalci. Hvala cudesnom svijetu flore i faune (Lososs, Fikuss i co na drustvu, iskustvu, ugrozenoj jetri i pomoci =)
Zasto ne piti - klik na slicicu =)
|
10.02.2005., četvrtak
danas je dobar dan =))
Na faxu sam obavila sve sto sam trebala (citaj: nazicala zadnji potpis od ostrokondze iz kemije i prijavila ispit). Moram poceti uciti...ali ne danas - zasto pokvariti sasvim dobar dan? =) Besplatno sam na netu, svrljam blogovima, bas uzivam... Sad me jos i nazvala frendica - sutra dobivam placu =) Nije nesto ali bar ce pokriti iznenadni tatoudobrovoljavajuci trosak nakon sto je stigao racun za mobitel...a bit ce i za izlaske ovaj vikend =)) alkohol zove =)) dugo je proslo od naseg zadnjeg druzenja =))
Danas se bas dobro osjecam. Kriza je prosla, okrecem novu stranicu. I dalje vjerujem u bajke, protiv stvarnosti se borim humorom, odlucno odbijam prizemljiti se...ja cu zivjeti u snovima.. =)) Hvala svima na potpori - osim mom decku (nisi ti kriv, spavalo ti se =) tko kaze da uvijek trebas biti uz mene? =) necu o imenu izdajice...ali za vise informacija klik tu =)
Da, imam decka...valjda...ili cu imati uskoro (gad demit - moram dobro iskoristiti ovaj vikend dok ne dodje =) Ne znam jesam li zaljubljena...valjda jesam...ako i jesam, necu to napisati ovdje da on ne vidi (ipak on ne vjeruje u bajke i ljubav koja nadilazi nesavrsenstva) =)
Prerazliciti smo - njemu ide na zivce moja nezrelost i nepristojnost (naime, slusam empetri plejer kad sam vani tj izoliram se od svijeta; i upadam ljudima u recenicu - pa pobogu, zaboravit cu sta sam htjela reci =), ja bih voljela da se on malo opusti - prerealan je, precvrsto vezan za zemlju, sklon analizi...covjece, odvoji se malo, sanjaj, skaci, rok en rol...budi balavac kao ja =) Cak nam se ni horoskopski znakovi ne slazu: ja Ovan, on Riba...ni zvijezde nam nisu naklonjene...smrc... Unatoc razlikama, uspijevamo provesti vise sati dnevno na telefonu (bojim se dana kad nam dodju telefonski racuni =)
Ipak, nije ni moj virtualni prileznik dosljedan sam sebi: Bajke ne postoje(tocka), kaze on. A vidi, vidi...upoznao je curu preko neta, proganjao ju - ona je uporno mjesecima izbjegavala tu dosadu, neuspjesno =) - doznao njen broj, sad su nazovi zajedno i spreman je preletjeti cijelu Lijepu nasu da je upozna...meni to zvuci kao pocetak bajke (bolje receno, loseg teen filma =)...vidjet cemo kako ce zavrsiti...
Slijedi poruka doticnom:
Nisam te popljuvala, iako sam imala dobru namjeru...moj sarkazam se jednostavno topi pred tobom...los znak...preslaba sam prema tebi, moram prestati...odsada se pravim da sam hard to get (znam da sam to rekla vec 200 puta =)
A i nisam tako kriticna prema svemu kao ti...malo stvari me zivcira, trudim se gledati bolju stranu...samo ozbiljne stvari me diraju (kao vodicica Branka u Bratislavi ...guzva u gradu - *trub trub* koju krushku svi stoje?!...krava koja mi je danas stala na nogu - pobogu, gledaj malo kamo ides!!...ljudi koji preglasno disu...)...shvacas sto hocu reci =)...
Sutra je petak...jupi...Jabuka, hir vi kam =) slatki rokeri =) ljubavnici velkom =) (naravno da se salim)
Idem doma...napokon...Pozdraf!
|
08.02.2005., utorak
gdje je nestala bajka?
Ovih dana me muce mnoge misli (osim nedostatka inspiracije i vremena za tipkanje =) ... Ispiti su pred vratima, a prelijena sam za ucenje...a posebno me brine sto nisam nimalo zabrinuta zbog toga...
Vjerujete li u ljubav? U pravu ljubav? U srodnu dusu? U svoju drugu polovicu? (ili harem koji vam pripada? =) Ljubav koja sve ujedinjuje...(pritom ne mislim na onu make love, not war =) Ljubav koja je i najbolji prijatelj i savjetnik i rame za plakanje i topli zagrljaj i strastveni ljubavnik... Ljubav kao interdiciplinarnu znanost...
Strast koja te prozima i trese poput groznice. Svaki dodir je uzbudjenje, od svakog daha treperi srce, leptirici luduju u zelucu. Jeste li osjetili leptirice? Vjerujete li u istinsku strast koja prati ljubav? Uvijek prisutnu, neunistivu. Zanos. Divljenje.
Pravi prijatelj. Najbolji prijatelj. Koji te poznaje u dusu. Dijeli s tobom sve – dobro i zlo, gorko-slatku simfoniju. Ne osudjuje. Vjeruje. Koji cita tvoje misli, dovrsava recenice bez da su one uopce izgovorene. Najbolja vrsta prijatelja. S njim mozete sjediti cijelu vecer ne progovorivsi ni rijeci, a kada odlazite osjecate kao da vam je to bio najbolji razgovor u zivotu.
Ljubav zapocinje osmijehom, raste poljupcima i zavrsava suzom. Potrebna je samo minuta da se zaljubite, sat da vam se netko svidi, dan da nekog zavolite, cijeli zivot da ga zaboravite. U zivotu postoje trenuci kad vam netko toliko nedostaje da ga pozelite izvaditi iz snova i zagrliti u stvarnosti.
Muce li me uspomene?
Ne.
Zalim li za necime?
Nimalo.
Samo je lijepo biti voljen....
Maybe it's time to move on....
Istina je da ne znamo sto imamo dok to ne izgubimo ali je istina i da ne znamo sto nam nedostaje dok to ne nadjemo. Mozda Bog (usud, Alah...nazovite to kako hocete) zeli da sretnemo nekoliko pogresnih ljudi prije nego sretnemo onu pravu osobu, tako da kad ju napokon sretnemo budemo svjesni koliko moramo biti zahvalni na tom daru. Ali zasto je svaka varka toliko stvarna, a svaka pogreska toliko bolna? Postoji li zbilja prava osoba?
Tata mi je pricao bajke dok sam bila mala. Vjerovala sam u pravu ljubav. U zadnje vrijeme gubim vjeru. Isplati li se riskirati? Je li bolje ostati u sjeni...jer na suncu mozda nestanemo...
It felt good to be out of the rain
In the desert you can remember your name
’cause there ain’t no one for to give you no pain
(America, Horse With No Name)
|
05.02.2005., subota
he he...I'm back!!!!
Da, napokon!!! Kriza je prosla, blog se napokon popravio (jaaaaakooo sam ljuta zbog izgubljenih postova i komentara!) ...ali sto te ne ubije, to te ojaca...and I'm back and stronger then ever..za zvakanje spremna... Inspiracija se vratila sa odmora i nastavljamo!
Pozdraf svima! =)
|
|
