Ovih dana me muce mnoge misli (osim nedostatka inspiracije i vremena za tipkanje =) ... Ispiti su pred vratima, a prelijena sam za ucenje...a posebno me brine sto nisam nimalo zabrinuta zbog toga...
Vjerujete li u ljubav? U pravu ljubav? U srodnu dusu? U svoju drugu polovicu? (ili harem koji vam pripada? =) Ljubav koja sve ujedinjuje...(pritom ne mislim na onu make love, not war =) Ljubav koja je i najbolji prijatelj i savjetnik i rame za plakanje i topli zagrljaj i strastveni ljubavnik... Ljubav kao interdiciplinarnu znanost...
Strast koja te prozima i trese poput groznice. Svaki dodir je uzbudjenje, od svakog daha treperi srce, leptirici luduju u zelucu. Jeste li osjetili leptirice? Vjerujete li u istinsku strast koja prati ljubav? Uvijek prisutnu, neunistivu. Zanos. Divljenje.
Pravi prijatelj. Najbolji prijatelj. Koji te poznaje u dusu. Dijeli s tobom sve – dobro i zlo, gorko-slatku simfoniju. Ne osudjuje. Vjeruje. Koji cita tvoje misli, dovrsava recenice bez da su one uopce izgovorene. Najbolja vrsta prijatelja. S njim mozete sjediti cijelu vecer ne progovorivsi ni rijeci, a kada odlazite osjecate kao da vam je to bio najbolji razgovor u zivotu.
Ljubav zapocinje osmijehom, raste poljupcima i zavrsava suzom. Potrebna je samo minuta da se zaljubite, sat da vam se netko svidi, dan da nekog zavolite, cijeli zivot da ga zaboravite. U zivotu postoje trenuci kad vam netko toliko nedostaje da ga pozelite izvaditi iz snova i zagrliti u stvarnosti.
Muce li me uspomene?
Ne.
Zalim li za necime?
Nimalo.
Samo je lijepo biti voljen....
Maybe it's time to move on....
Istina je da ne znamo sto imamo dok to ne izgubimo ali je istina i da ne znamo sto nam nedostaje dok to ne nadjemo. Mozda Bog (usud, Alah...nazovite to kako hocete) zeli da sretnemo nekoliko pogresnih ljudi prije nego sretnemo onu pravu osobu, tako da kad ju napokon sretnemo budemo svjesni koliko moramo biti zahvalni na tom daru. Ali zasto je svaka varka toliko stvarna, a svaka pogreska toliko bolna? Postoji li zbilja prava osoba?
Tata mi je pricao bajke dok sam bila mala. Vjerovala sam u pravu ljubav. U zadnje vrijeme gubim vjeru. Isplati li se riskirati? Je li bolje ostati u sjeni...jer na suncu mozda nestanemo...
It felt good to be out of the rain
In the desert you can remember your name
’cause there ain’t no one for to give you no pain
(America, Horse With No Name)
Post je objavljen 08.02.2005. u 03:06 sati.