Kako nekome slomiti srce? (prirucnik namjenjen sirem pucanstvu uskoro i u ducanima u vasoj blizini) :
1.uzmite ostar noz
2.zabodite ga u prsa
3.izrezite srce van
4.prebijte ga preko koljena
5.bacite ga na pod i zgazite svom snagom
Ili probajte ovako(po mogucnosti prije vaznog ispita kad vam je ionako cijeli dan posran):
-"Ima jedan problemcic... mislim da se vise ne mozemo vidjati..."
- "Nadam se da se salis..."
- "Jok.Ozbiljan sam."
- "Dobro" (u sebi se molim da me postedi razloga, dovoljno je bolno i ovako...ne odgovaram na poruku, ne zelim biti naporna...)
- "Sori, al jucer sam shvatio da to nije to...ja volim drugu zenu...al to nisam htio sebi priznat, vec sam te emocije projicirao na tebe..."(kako ljubaznije, pristojnije reci da si bila samo greska...)
Noge su mi se odsjekle...srce stalo...suze krenule na oci...upravo sam dobila nogu...preko sms-a...ima li okrutnijeg nacina?
-"Jesi dobro?" – pitaju frendice.
-"Nisam" – smijesim se...
A sve se cinilo tako dobro...tako sam zaljubljena (bila?)...ili glupa i naivna? Zar je sve bila samo gluma? Zasluzuje Oscara...postedite me glume...postedite me lazi...postedite me veza...postedite me ljubavi...postedite me boli...
Ostala sam sama u autu...jecala sam sama u autu... Zar svi ti sati provedeni zajedno ne znace nista? Sto sam krivo napravila? Sto nije u redu sa mnom?...Cemu toliki sok? Je li mi toliko znacio? Mozda vise boli to sto sam bila spremna prepustiti se, nakon dugo vremena...
Gledala sam pred sebe. Poceo je padati snijeg. Pahulje su padale na vjetrobransko staklo. Topile su se i nestajale...pozeljela sam biti pahulja...
Nadam se da moje smrcanje nije nikoga probudilo... Placem u svojoj sobi... Grcim se u placu... Udaram se po glavi...mrzim taj osjecaj nemoci...
Jesam li dobro? Nisam, prijatelji, zbilja nisam... Ali sutra cu opet navuci smijesak na lice...ne zelim biti naporna...
Post je objavljen 27.02.2005. u 04:34 sati.