mnogo godina,kad dodirnu jedna drugu,
shvatim,uistinu shvatim tko sam,
sve naočigled nebitne sjene tvore krov,
osjećam se sigurna u sebi,
mnogo koraka,kad se spoje u krug,stvore maleno jezero simbola,
promatram u srž,
suze se nalakte,
smijeh se nabora,
sve što ispočetka zatitra u odrazu stakla,
raspoznaje svoju bit,
tu i ja pronađem svu ljubav koju imam za dati,
zatvorim čvrsto tamu pod jastuk,
snovima širim dugu,
i dugo dugo tapkam pjesme,
sve one šuljalice koje ti dotaknu trepavice,
jer sam tvoja žena koja ima prošlost,
koju ćeš moći voljeti pred kraj dana,
jer je stvarano za tebe.