mnogo godina,kad dodirnu jedna drugu,
shvatim,uistinu shvatim tko sam,
sve naočigled nebitne sjene tvore krov,
osjećam se sigurna u sebi,
mnogo koraka,kad se spoje u krug,stvore maleno jezero simbola,
promatram u srž,
suze se nalakte,
smijeh se nabora,
sve što ispočetka zatitra u odrazu stakla,
raspoznaje svoju bit,
tu i ja pronađem svu ljubav koju imam za dati,
zatvorim čvrsto tamu pod jastuk,
snovima širim dugu,
i dugo dugo tapkam pjesme,
sve one šuljalice koje ti dotaknu trepavice,
jer sam tvoja žena koja ima prošlost,
koju ćeš moći voljeti pred kraj dana,
jer je stvarano za tebe.
Post je objavljen 12.01.2010. u 21:12 sati.