govorio si
tvoja me ljepota mami
tvoji koraci goli bez straha
dok se penju uz moj vrat
tvoja rijeka što se slijeva na moje
ranjeno krilo
i dah što mi šumi na uho u snu
govorio si
bez nekog redoslijeda
i smisla
dok bacala sam u tebe
svoje prevarene snove
svoje tijelo
tvrdo ko gvožđe
govorio si
i padao u mene
dok ridala sam
od snage kojom te varam
govorio si u mene
govorio
zadanom zaboravu