sad idem
zalupit ću ovim teškim vratima
sa zida ću pokupiti snove da se umotam
od hladnoće ovog svijeta
svih stranaca s crnim očima
smijem se
kako predvidivo i lažno
naslanjam se o sigurnost
koje nema
koja istječe s zadnjom kapi vode
iz sudopera
već se lijepim u cipele
da ne ispadnu
goli tabani
i ne odaju
moju glad
moju glad
moju glad