između redaka
kao sanduci nasložene šutnje
stajalo je ono što nas spaja

smijao si se
govorio besmislice
hranio sina
djevojku
majku
cijelo obiteljsko stablo

a ja sam se okretala oko svoje osi
i povraćalo mi se
zbilja mi je bilo mučno
ti si upalio auto i krenuo k njima