dok zubljam kosu
ponedjeljak se ruga na prstima odlazeći
i trga mi krastu nakon koje se slijeva krv
kao da namjerno želi
sav moj spokoj prokockati
i preko obrva gleda
svojih ruku dijelo
kao da šapuće
vratit ću se opet
(tek da znaš)
maskiran s drugim događajima
a ti
ti
budi ljuta
i viči