nakon povratka ( ispala sam iz ljetne podloge dana, prilično zgasito žute i modre boje ) raspustila sam rukave
a oni su letjeli za mnom
kao dvije neodređene zastave
svi su se smijali
mojim rukama
koje nisu istini za volju
baš ničemu krive
osim što eto
nose
te duge rukave što bljucaju jesen
( o strašne, li strašne stvari )
07
rujan
2008
komentiraj (3) * ispiši * #