kad govorim o nama
škripim zubima
ljudi odmiču glave
glasno negoduju
osjećam tvoj miris na tržnici
među šarenim plodovima
slijedim te
jesen se uvukla među zelene paprike
odmičem je rukama
tajni glasnik
zrele lubenice
već vidim tvoj osmijeh kako
raste
pljuckamo koštice naslonjeni o zid
tonemo duboko u nas

noćni autobus stoji nad nama
kao sjena
koja nas polako ali sigurno guta