ne očekujem tvoj poziv
odložio si me na neko vrijeme
kao što ja odlažem sve one muškarce koji me žele
zatvaraš me u svoj krug
dlan mi je predan tvojoj toplini koju si ostavio na stolici
promatram nebo
žuto modre nijanse i smijem se
kao što su me naučile tvoje kretnje
odričem se svojih pomisli
o našoj zajedničkoj budućnosti
o djetetu nalik tebi
o istim tvojim očima
i malenim ručicama
iako me grize komadić preostalog ega
u ovom sam snu dobila
previše rekvizita
a ostala u kutu kazališta
bez mogućnosti izvedbe
pa se eto sada smijem s daskama
u zadnjem je redu još netko ostao
netko tko nas promatra
kao da je to novonastala prilika za
izmišljenu predstavu
na mom jeziku izrođenu
prilika kojoj ću se narugati