nazvalo me sjećanje
u reali
nov broj s predznakom 091
još uvijek me drži grč u želudcu
povratila bih sve što sam mjesecima gricnula tu i tamo
osjećam se kao žena koja je spremna voljeti dva puta godišnje
u trenucima kada se čuje s njim
par pjesama koje sam mu ispisala napisala odaslala na svemirsko platno
kao da su ga dovele u subotnje veče
da se razumijemo broj mi je bio nepoznatan i izderala sam se misleći da je netko kog ne želim čuti
a onda kiša mračna soba prigušen glas i uzbuđenje
nazvao je
rekao je
htio je sve
sve je htio
kao što se prije nije usuđivao
zove me u svoj stan
ima savršenu kuhinju s crnom tehnikom
crvenim kuhinjskim elementima i bijelim pločicama
jao
i kaže znaš nadam se da ću tu jednom i živjeti s nekim
knedla mi se stvorila u grlu
i gle mene smijem se
i govorim aha da
i pita me
da li ću doći k njemu na dan na par dana na sat onako stvarno
a ja se promatram danas jutros cijeli dan u ogledalu
i išla bih
i ne bih išla
i prošlost me zavodi
i nosi me u neko davno već poznato stanje
ludilo
grizem usne
i pitam se što ako odem
mogu li biti njegova a imati sve ove tužne bolne sjetne pjesme
mogu li biti voljena od njega kao što prije nikada nisam bila
ljubavno pismo
zbirka poezije
govori o kavi u petak ili u subotu kako će mi odgovarati
kako će mi kako će mi biti pogodnije
sam je nema nikoga
sam je nema nikoga
sam je nema nikoga
sam je nema nikoga
nema nikoga
nema nikoga
ima li mene
mene
mene
mene
me
imam li sebe za njega
plašim se dok pišem ovo
plašim se dok sanjam
i ustajem
plašim se dok me ovako voli kao nikada
smijem se gledajući zidove svoje sobe
i uvukla bih se dublje u svoje srce
da me nitko
da me nitko
da me nitko ne dotakne vrškom prsta
ne vidim slova
i tonem u samu sebe odgovarajući na vječito pitanje
pa dobro kad ćeš već jednom odlučiti
a ja nekako kružim svojim smislom
i još uvijek ne vidim pravu odluku na vidiku
ponedjeljak je bolji dan no ijedan drugi jer nastupa sutra
baš sutra za par sati